Čudna je ta zemlja Hrvatska. Tek živi 15 godina, a puna je onih koji joj od početka potkopavaju temelje. Ma nisu je ni htjeli kao što im je i sada mrska. Kad bi u obzir uzeli što su sve Hrvati i njihova Hrvatska prošli i propatili kroz povijest, pa sve do najnovijih dana, i koje su sve sile nastojale hrvatski trag zatrti, onda bi se moglo čak i reći da je taj narod opstao "po Duhu Svetome", a zahvaljujući njemu je došao konačno i do tako dugo sanjane države.
Dobro, u Duha Svetoga će vjerovati vjernici, oni drugi neće i ne moraju, ali svi bi trebali priznati jednu činjenicu koja se, kao što se to i inače u povijesti događa, ponavlja naših dana. Jer neosporna je činjenica, što god tko mislio, da je Katolička crkva bila jedini bedem koji je branio hrvatsku stvar, da je ona bila jedina na koju su se Hrvati stoljećima oslanjali, i koja ih u globalu nikad nije iznevjerila. Zato su joj Hrvati do danas ostali tako vjerni, što će nekima izvan te zemlje biti čudno i neshvatljivo.
Zahvaljujući katolištvu sačuvan je hrvatski bitak na ovim europskim prostorima. Štoviše, crkveni su ljudi počesto bili i hrvatski glasnogovornici. A danas? Ima li ta činjenica iz povijesti kakve veze s nama? Jasno da ima kad sva istraživanja pokazuju da Hrvati još uvijek najviše vjeruju Crkvi. Dok se politička elita zabavlja sama sa sobom, dok nastoji što više zadovoljiti apetite onih izvana, Crkva, na žalost ili na sreću, ostaje po tko zna koji put opet jedina institucija koja će biti glasnogovornik naroda i koja će upozoravati što narod tišti.
Štoviše, od nje se očekuje da bude još glasnija i prodornija. Stoga i ne iznenađuje da kao takva mnogima i smeta, pa je treba sasjeći gdje god se stigne. To je cilj i Carle del Ponte. Ali ne zna ona očito te Hrvate. Jer kad su se uspjeli obraniti od Miloševića i njegove armade, haaška je tužiteljica za njih mačji kašalj. I svojim će ih istupima samo još više homogenizirati. Tako joj i treba!
