Italija bi već 2026. mogla postati najzaduženija članica eurozone i prestići Grčku – zemlju koja je godinama bila simbol europske dužničke krize. Prema projekcijama talijanske vlade i Međunarodnog monetarnog fonda, talijanski javni dug iduće bi godine mogao dosegnuti oko 138,5% BDP-a, dok bi se grčki dug prvi put nakon desetljeća trebao spustiti ispod talijanskog, na približno 137% BDP-a.
Ta promjena ima snažnu simboličku težinu. Grčka je još 2020. imala dug veći od 210% BDP-a, ali je snažnom fiskalnom prilagodbom, koja je uključivala privatizaciju luka i energetske mreže, ali i razdoblje visokog gospodarskog rasta, uspjela relativno brzo stabilizirati javne financije. Italija, međutim, ostaje zarobljena između sporog rasta, visokih socijalnih rashoda i sve skupljeg servisiranja duga. Gotovo 16% talijanskog proračuna odlazi na mirovine, a velik dio ostatka na kamate. Starenje stanovništva dodatno povećava pritisak na proračun, dok politički sustav teško provodi ozbiljnije reforme.
Talijanski mediji posvetili su ovih dana puno prostora očekivanom preuzimanju neslavnog trona najzaduženije članice EU, no ne spavaju ni ostali mirno jer problem europskog duga više nije samo talijanski. Francuski javni dug približava se razini od 120% BDP-a, uz dugogodišnje deficite trgovinske bilance i slabiju konkurentnost gospodarstva. Upravo zato dio ekonomista danas smatra da je Francuska dugoročno možda i ozbiljniji fiskalni problem od Italije. Italija barem ima snažnu industrijsku bazu i relativno visok udio domaćih vjerovnika – oko dvije trećine talijanskog duga drže domaći investitori, uključujući građane. To je važna razlika jer zemlje čiji dug dominantno financiraju vlastiti građani i institucije obično imaju veću otpornost na vanjske financijske šokove.
Primjeri Japana, Kine ili SAD-a pokazuju koliko je struktura vlasništva nad dugom važna. Japan ima javni dug veći od 250% BDP-a, ali oko 88% financira iz domaćih izvora. U SAD-u gotovo tri četvrtine duga drže američke institucije i građani, dok Kina također najveći dio duga financira interno. Takve države imaju mnogo veću kontrolu nad vlastitim financijskim sustavom i manjim su dijelom izložene pritisku međunarodnih tržišta kapitala.
Hrvatska se po toj strukturi nalazi negdje između velikih razvijenih ekonomija i manjih europskih država. Oko 70% hrvatskog javnog duga drže domaći investitori, dok građani izravno drže oko 8,5% duga. To je znatno stabilnija pozicija nego prije desetak godina, kad je Hrvatska bila mnogo ovisnija o inozemnom financiranju. Istodobno, hrvatski javni dug posljednjih godina pada kao udio u BDP-u i, prema projekcijama, do kraja 2026. mogao bi se spustiti na oko 55% BDP-a.
Međutim, upravo u trenutku kada se Hrvatska statistički približila fiskalno stabilnijim članicama eurozone, pojavljuju se ozbiljna upozorenja o smjeru fiskalne politike. Hrvatsko Povjerenstvo za fiskalnu politiku upozorilo je da hrvatska Vlada već dvije godine vodi izrazito ekspanzivnu i procikličku politiku – odnosno povećava javnu potrošnju i u razdoblju snažnog gospodarskog rasta i visokih prihoda. Rashodi države rastu znatno brže od planiranog, a deficit je sitno, ali ipak ponovno prešao granicu od tri posto BDP-a propisanu europskim pravilima. U 2022., godini koja je prethodila ulasku u eurozonu, Hrvatska uopće nije imala deficit. Na "rastuće" je neravnoteže nedavno upozorio i guverner središnje banke Boris Vujčić, uz opasku da se krov popravlja dok sunce sja, odnosno rezerve stvaraju u razdoblju znatnog gospodarskog rasta, kakav je proteklih godina imala Hrvatska.
Rast javne potrošnje bio je iznimno snažan zadnjih godina, izračunao je Velimir Šonje za Arhivanalitiku. Rashodi opće države porasli su s 30,5 milijardi eura 2022. na čak 46,5 milijardi eura 2025., odnosno više od 50 posto u samo tri godine. Udio državne potrošnje u BDP-u ponovno je narastao iznad 50%. Velik dio povećanja odnosi se na rast plaća u javnom sektoru i socijalnih naknada, ali i na širenje raznih oblika državne potrošnje u razdoblju obilnog priljeva europskog novca.
Na upozorenja guvernera HNB-a Borisa Vujčića odgovorio je novi ministar financija Tomislav Ćorić porukom da je hrvatski gospodarski rast "dobro utemeljen" te da se "kuća gradi od temelja", ne od krova. No, i drugi ekonomisti upravo su proračunski deficit apostrofirali kao budući mogući problem. Ekonomist Velimir Šonje upozorava da je Hrvatska u samo nekoliko godina od primjera fiskalne discipline došla na prag mogućeg ulaska u proceduru prekomjernog deficita. Paradoks je tim veći jer se to događa u razdoblju rekordnog rasta poreznih prihoda, snažnog gospodarskog rasta i velikih sredstava iz europskih fondova. Europa je i zbog sukoba na Bliskom istoku ponovno ušla u novo razdoblje fiskalne neizvjesnosti. Prosječna vrijednost javnog duga EU iznosi 82 posto BDP-a, a europodručja 88 posto.
Otvori KEKS Pay
