New York naziva svojim prvim domom, iako se, kako kaže, najugodnije osjeća na Korčuli. Upravo između ta dva svijeta, mirnog otoka na kojem je naučio plivati i grada koji nikada ne staje, oblikovao se profesionalni i životni put Filipa Šašića. Rođen je u Zagrebu, dio djetinjstva proveo je u Engleskoj, odrastao na Korčuli, a zatim se ponovno preselio u hrvatsku metropolu. Svaka nova sredina tražila je prilagodbu, upoznavanje novih ljudi i ponovno pronalaženje vlastitog mjesta. Ono što mu je tada bilo teško, danas prepoznaje kao jednu od najvećih prednosti. Sport je u njegov život ušao vrlo rano. Na Korčuli je počeo plivati i igrati vaterpolo, a nakon preseljenja u Zagreb nastavio je trenirati u Mladosti, tada jednom od najuspješnijih hrvatskih i europskih klubova. Škola i bazen godinama su bili gotovo cijeli njegov svijet. Pred njim se sa 18 godina nalazila odluka koja je mogla odrediti ostatak njegova života. "Meni su sport i obrazovanje bili podjednako važni. Ni u jednom trenutku nisam si rekao da je jedno važnije od drugoga", prisjeća se. Rješenje je pronašao u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je zahvaljujući sportskim i akademskim rezultatima dobio stipendiju.
U New York je stigao 2008. godine. Na fakultetu je nastavio igrati vaterpolo, ali je istodobno dobio prostor istražiti što ga još zanima. U početku je želio studirati oceanografiju, no kroz različite predmete sve se više okretao financijama, međunarodnom poslovanju i poduzetništvu. Do završetka studija već je radio nekoliko različitih poslova, od nekretnina i financija do međunarodnih organizacija. New York mu je, kaže, pružio ono što bi teško pronašao u manjoj sredini - mogućnost da se obrazovanje odmah spoji sa stvarnim poslovnim iskustvom.
Sport ga je naučio da rezultat ne dolazi bez rada
Šašić smatra da su upravo sport, česte selidbe i različita okruženja u kojima je odrastao najviše oblikovali njegov karakter. Vaterpolo ga nije naučio samo radu, fokusu i upornosti nego i važnosti ljudi. "Sport te nauči da bez tog luđačkog rada i bez upornosti jednostavno nema rezultata. Ali vaterpolo je ekipni sport i ljudi su bitan čimbenik u svemu što ćeš raditi", rekao je. Prilagodljivost koju je razvijao još kao dijete pokazala se ključnom u New Yorku. Nakon povratka iz Engleske gotovo nije govorio hrvatski, a preseljenja na Korčulu i potom u Zagreb iznova su ga stavljala u nepoznate situacije. Morao je naučiti komunicirati, improvizirati i pronaći zajednički jezik s ljudima iz potpuno različitih sredina. Upravo ga je rad s ljudima naposljetku doveo do poduzetništva. Tijekom rada u tvrtki koja se bavila međunarodnim tržištima i prilikama za rast prepoznao je da mladim osnivačima često nedostaje podrška. Imali su ideje, proizvode i tehničko znanje, ali nisu uvijek imali pristup mentorima, kapitalu, poslovnim kontaktima i međunarodnim tržištima. U tom je problemu Šašić pronašao vlastitu profesionalnu misiju.
Pokrenuo je Entrepreneurs for Global Change, organizaciju koja radi s mladim poduzetnicima i startupima iz različitih dijelova svijeta. Cilj nije samo pomoći da razviju proizvod ili pronađu investitora već da izgrade način razmišljanja potreban za dugoročni razvoj. Kako ističe, iza svega ponovno stoje ljudi. Ne tvrdi da zna odgovor na svako pitanje, ali zna kome se može obratiti, od koga tražiti savjet i kako oko određene ideje okupiti ljude sličnih vrijednosti.
Hrvatski startupi imaju znanje, ali moraju naučiti prodati svoju ideju
Jedan od programa koje Entrepreneurs for Global Change provodi jest Scale 2.0, koji se provodi u suradnji s Infobip Startup Tribeom, startup programom hrvatske IT tvrtke Infobip. Program povezuje hrvatske startupove s mentorima, investitorima i poslovnim kontaktima u New Yorku te im pomaže razumjeti što je potrebno za ulazak na američko tržište. Šašić smatra da hrvatskim startupima uglavnom ne nedostaje tehničkog znanja. Naprotiv, često iza njih stoje iznimno sposobni inženjeri, programeri i stručnjaci koji mogu razviti kvalitetan proizvod. Problem se pojavljuje kada taj proizvod treba predstaviti, prodati i pretvoriti u održiv posao.
"U prvih dvadesetak sekundi, ako ne ugrabe nečiju pozornost i ne zaintrigiraju osobu da kaže: 'Želim čuti više', prilika je izgubljena", objašnjava Šašić. Nedostaje im, nastavlja, i više prodajne upornosti i spremnosti na odbijanje. Jedno "ne" ne bi trebalo značiti kraj razgovora, nego tek novu informaciju. Potrebno je pitati zašto je odgovor negativan, prilagoditi pristup i pokušati ponovno. Jedan od mentora uključenih u njihove programe ispričao je startupima da je svoje rješenje morao predstaviti 503 puta prije nego što je dobio prvu investiciju. Prije toga čuo je 502 odbijanja. Upravo takvi primjeri mladim osnivačima pokazuju da uspjeh uglavnom ne dolazi nakon jednog sastanka, prezentacije ili jednog pokušaja. Potrebni su mentalna otpornost, prilagodljivost i spremnost na stalno mijenjanje proizvoda prema potrebama kupaca.
Program Scale 2.0 sastoji se od nekoliko faza. U prvoj odabrani osnivači rade s mentorima u Infobipovu kampusu u Vodnjanu. Od dvanaest sudionika bira se njih šest koji dolaze u New York, gdje ih čekaju sastanci s investitorima, poslovnim anđelima i stručnjacima iz različitih industrija. Nakon toga troje najboljih dobiva priliku predstaviti se na globalnoj pozornici tehnološke konferencije Shift u Zadru. No završetak programa ne znači i kraj suradnje. Organizatori ostaju u kontaktu sa startupima te im pokušavaju pomoći i u sljedećim fazama razvoja.
Hrvatska dijaspora može otvoriti vrata, ali povjerenje ostaje najvažnije
Američko tržište, objašnjava Šašić, otvoreno je startupima iz cijelog svijeta, pa tako i onima iz Hrvatske i jugoistočne Europe. No nije dovoljno samo doći u New York i očekivati da će veličina tržišta sama po sebi donijeti uspjeh. "Startup koji dolazi izvan Amerike mora razumjeti koja je njegova dodatna vrijednost. Što radi drukčije od drugih i kako može pronaći klijente kojima je upravo to potrebno", ističe. U tome veliku ulogu mogu imati mentori, poslovni kontakti i hrvatska dijaspora. Članovi hrvatske zajednice u New Yorku često žele pomoći, savjetovati, otvoriti vrata, povezati osnivače s potencijalnim klijentima ili jednoga dana postati njihovi investitori. Emocionalna povezanost s Hrvatskom ponekad znači da će mentor iz dijaspore uložiti dodatno vrijeme i trud kako bi pomogao mladom poduzetniku. No Šašić naglašava da pri izboru mentora nisu važne samo uspješna karijera i impresivni poslovni rezultati. Jednako su važne vrijednosti.
"Odnos povjerenja ključna je stavka u svakom sljedećem angažmanu. Netko može biti savjetnik, investitor ili ti otvoriti vrata, ali prije svega mora vjerovati da ćeš biti dobar u tim sljedećim koracima", objašnjava Filip. Šašićeva je vizija da Entrepreneurs for Global Change postane ono što naziva korakom prije Y Combinatora, jednog od najpoznatijih svjetskih startup inkubatora. Želi raditi s osnivačima koji možda nemaju novac, mrežu kontakata ili pristup međunarodnim prilikama, ali imaju znanje, ideju i snažnu želju nešto promijeniti. Mladima koji imaju poslovnu ideju, ali ih zaustavljaju strah, nedostatak novca ili negativni komentari okoline, savjetuje da prvo pronađu problem do kojeg im je uistinu stalo. Ne moraju odmah pokušavati promijeniti cijeli svijet. Mogu početi organiziranjem malog događaja, okupljanjem nekoliko ljudi ili rješavanjem konkretnog problema u vlastitoj zajednici. Najvažnije je, poručuje, napraviti prvi korak i ne dopustiti da jedno odbijanje postane konačan odgovor. "Možda u Hrvatskoj imamo taj ego kada nam netko kaže ne. Bolje je da to u tebi probudi ono: 'Hoću. Baš sada hoću'", zaključuje Šašić.
Cijeli razgovor Filipa Šašića i Antonije Tušek, poslušajte u podcastu Cronnect. Podcast nastaje u suradnji Večernjeg lista, IMC agencije i Croatians Onlinea.
Otvori KEKS Pay
