U desetoj godini otkako je Fédération Internationale des Journalistes et Ecrivains du Tourisme, poznatiji kao FIJET, ustanovio hrvatsku turističku nagradu Marco Polo, putopisa nikad manje. No autorica projekta, predsjednica hrvatskog ogranka Međunarodnog udruženja novinara i pisaca u turizmu i doajenka hrvatskog turističkog novinarstva Tina Eterović Čubrilo kaže da i u 2020. ipak nije manjkalo entuzijasta koji su svojom pisanom ili izgovorenom riječi promovirali svijet putovanja i hrvatski turizam. A među ovogodišnjim laureatima je i Večernjakova novinarka Marina Borovac.
O turizmu pišete od osamostaljenja Hrvatske, proputovali ste svijet. Slažete li se da je hrvatska turistička ponuda, kako nam laskaju i gosti i strani mediji, u vrhu europske ponude?
Mnogi strani mediji uistinu su nam skloni i često nam komplimentiraju više nego mi sami. Gosti nas vole ponajprije zbog našeg stila života, mediteranske opuštenosti, uspješnih sportaša, pjesme, ali i zbog prirodnih ljepota, kulturne ponude, gastronomije... Zbog svega toga progledaju nam kroz prste ako sama usluga nije na vrhu.
Mnogi kažu da imamo premalo hotela, a moderni turisti sve više žele ponudu koju poznajemo kao “naša mala mista”. Može li se to pomiriti?
Moda se u turizmu stalno mijenja, ali pandemija nam je pokazala da su baš mala mjesta, obiteljski hoteli i apartmani vrlo traženi. No i inače se gosti osjećaju slobodnije i opuštenije kad na odmoru imaju simbiozu s mještanima. Za isplativ turizam potrebna je kombinacija smještaja. U špici nam nedostaju hoteli, ali ostatak godine većinom su zatvoreni, kao i na ostatku Mediterana. Kakva struktura smještaja je najbolja, trebala bi uskoro odgovoriti turistička strategija.
Pratili ste rad svih desetak ministara turizma, kako biste ih rangirali?
Prvi turistički ministar Janko Vranicany Dobrinović stvarao je temelje sustava HTZ-a donoseći austrijska iskustva i „recepturu“, jer tamo je živio i radio. Bio je i gospodski uljudan, cijenio je medije, no najdublji trag ostavio je Niko Bulić, koji je bio i ministar i direktor HTZ-a. Mnoge je učio turizmu, ali i tome što za turizam znače čistoća i urednost. Neki možda pamte njegove obilaske WC-a, ali pokazalo se to itekako dobrim potezom. Struka ga je cijenila, a znanje i stil komunikacije priskrbili su mu i simpatije stranih medija. Istaknula bih i Pavu Župan Rusković, vrhunsku profesionalku u Vladi Ivice Račana. Ostala je zapamćena po počecima hotelske privatizacije, ne uvijek posve uspješne, sjetimo se Sunčanog Hvara, ali i zbog sukoba mišljenja s Linićem. Istaknula bih i ministra iz Bjelovara Damira Bajsa, koji je u branši dočekan na nož, a na kraju je ugodno iznenadio.
Drugi put imamo ministarstvo u kojem je turizam spojen s drugim resorom, kakav je vaš stav?
Prije smo u dva navrata imali takve izlete i nije se pokazalo učinkovitim. Ministra se nepotrebno “razbaca” na više fronta. Hrvatskoj treba samostalno Ministarstvo turizma, a ministar turizma mora biti potpredsjednik Vlade. Turizam po gospodarskim efektima apsolutno zaslužuje takav tretman.
Posljednjih trideset godina mijenjao se turizam, ali i novinarstvo. Ono je danas brže, je li i bolje?
Da, nove tehnologije i društvene mreže donijele su puno promjena, čak i nove pojmove medija i novinara. Sve mora biti brzo i svatko je pisac, fotograf... To može biti i dobro, ali i zbunjujuće, jer se generira silna količina informacija. Što pak znače novinari-specijalisti za neki sektor, potkrijepit ću primjerom iz FIJET-a. Turizam je 60-ih pokrenuo gospodarstvo siromašnog Mediterana. Sve su zemlje ulagale u promociju, novinare silno trebale i ugošćivale. I mediji su otkrivali, preporučivali i bili pokretači masovnog turizma. U našem udruženju još 2000. godine bilo je više od dvije tisuće članova iz 50 zemalja. Novi mediji okrenuli su sve naglavačke, specijalisti u turističkom novinarstvu počeli su nestajati, a FIJET se smanjio na 800 članova iz tridesetak zemalja. No posljednjih nekoliko godina ponovno svjedočimo da se trend preokreće, medijske kuće ponovno “odgajaju” specijalizirane novinare za turizam, kulturu, ekologiju...
Hoće li se svijet putovanja nakon korone vratiti na staro?
Mislim da to možemo zaboraviti. Posljednjih godina “bacili” smo se na mnogoljudne daleke aviodestinacije. Pandemija nam je otvorila oči i vratila nas susjedima, koji do nas mogu automobilom. Ali, to je dobro i domaćim gostima.
