"Živ je! Živ je!" - Ovaj legendarni uzvik iz filma Frankenstein (1931.), kada doktor Henry Frankenstein slavi svoje groteskno otkriće, postao je simbol moći električne energije. U tom trenutku njegov monstruozni eksperiment oživljava uz prasak munje i električne iskre. Iako manje dramatično od scene iz filma, električna energija možda je odigrala ključnu ulogu u nastanku života na Zemlji prije više milijardi godina.
Izvor energije za nastanak života
Zemlja je stara oko 4,5 milijardi godina, a najstariji poznati fosili mikroorganizama datiraju od prije 3,5 milijardi godina. Međutim, mnogi znanstvenici vjeruju da je život nastao i ranije, iz organskih molekula koje su se postupno formirale u praiskonskim vodenim masama, poznatim kao praiskonska juha.
Ali kako su se te organske molekule uopće pojavile? Prije nekoliko desetljeća znanstvenici su pretpostavili da su kemijske reakcije potaknute udarima munja u drevnim oceanima dovele do spontane pojave organskih spojeva, piše CNN. Nova studija, objavljena u časopisu Science Advances, sugerira da bi mikromunje – gotovo nevidljive iskre između sitnih kapljica vode – mogle biti snažan katalizator u stvaranju aminokiselina iz anorganskih materijala. Aminokiseline su osnovne građevne jedinice života i ključni korak prema njegovoj evoluciji.
– Prepoznato je da je bio potreban neki snažan katalizator za pokretanje kemijskih reakcija koje su dovele do pojave života na ranoj Zemlji – rekla je dr. Amy J. Williams, astrobiologinja i geobiologinja sa Sveučilišta u Floridi. Da bi aminokiseline nastale, potrebno je da se atomi dušika vežu za ugljik. Međutim, dušik je prisutan u obliku molekula (N2) s iznimno jakim kemijskim vezama koje je teško raskinuti – osim uz pomoć enormnih količina energije. Znanstvenici su prije mislili da je munja ključni izvor te energije, ali novo, vjerojatnije objašnjenje upućuje na mikromunju.
Nova studija temelji se na eksperimentu iz 1953. koji su proveli američki kemičari Stanley Miller i Harold Urey. Stvorili su simulaciju rane Zemljine atmosfere koristeći amonijak (NH3), metan (CH4), vodik (H2) i vodu, a zatim su ovu smjesu izložili električnim pražnjenjima kako bi simulirali udare munje. Rezultat? Stvaranje jednostavnih aminokiselina, što podupire teoriju abiogeneze – ideju da život može nastati iz nežive materije.
Tim istraživača, predvođen dr. Richardom Zareom sa Sveučilišta Stanford, odlučio je testirati može li mikromunja imati isti učinak. U eksperimentu su koristili kapljice vode veličine između 1 i 20 mikrona (za usporedbu, ljudska vlas široka je oko 100 mikrona). Male kapljice bile su negativno nabijene, dok su veće bile pozitivno nabijene. Kad su se suprotno nabijene kapljice približile jedne drugima, elektroni su skočili s jedne na drugu, stvarajući mikromunje. Snimili su ovaj proces kamerom velike brzine i otkrili organske molekule s vezama ugljik-dušik, uključujući aminokiselinu glicin i uracil, ključnu komponentu RNK.
Munja je dramatičan prikaz električne energije. Čak i na nestabilnoj Zemlji prije nekoliko milijardi godina, munje su se možda prerijetko događale da bi proizvele aminokiseline u količinama dovoljnima za život, što baca sumnju na takve teorije iz prošlosti. Međutim, dok su munje u ranoj Zemljinoj atmosferi bile sporadične i nepredvidljive, vodena magla i mikromunje vjerojatno su bile daleko češće i bilo ih je mnogo.
– Mislimo da bi ovaj novi mehanizam sinteze prebiotika mogao kontinuirano stvarati aminokiseline u plitkim vodama, omogućujući njihovu akumulaciju i kasniju evoluciju složenijih molekula. Mikropražnjenja između očito nabijenih mikrokapljica vode čine sve organske molekule opažene prije u Miller-Ureyevu eksperimentu. Vjerujemo da je ovo novi mehanizam za prebiotičku sintezu molekula koje čine građevne blokove života – rekao je dr. Zare.
Alternativna hipoteza
Međutim, čak i uz nova otkrića o mikromunjama, pitanja o podrijetlu života i dalje ostaju znanstveni misterij. Dok neki znanstvenici podržavaju ideju o električno nabijenim počecima za najranije građevne blokove života, prema alternativnoj hipotezi abiogeneze predlaže prve su Zemljine aminokiseline nastale u hidrotermalnim izvorima na morskom dnu, gdje su interakcije između morske vode, plinova bogatih vodikom i ekstremnog tlaka mogle stvoriti slične kemijske spojeve.
Još jedna hipoteza sugerira da organske molekule uopće nisu nastale na Zemlji. Naprotiv, formirale su se u svemiru i donijeli su ih kometi ili fragmenti asteroida, a riječ je o procesu poznatom kao panspermija. – Još ne znamo odgovor na ovo pitanje – rekao je Zare te dodao kako misli da smo bliže razumijevanju nečega više o tome što se moglo dogoditi. Bez obzira na to koji je scenarij točan, jedno je sigurno – električna energija odigrala je ključnu ulogu u nastanku života na Zemlji.
>> FOTOGALERIJA Doktorica znanosti, kandidatkinja za županicu... Tko je SDP-ovka kojoj podmeću lažnu snimku
Otvori KEKS Pay
Ovaj naš svijet je stvorila umjetna inteligencija sa neke druge planete...ako pogledamo da su narod Inka u Južnoj Americi crtali slike marsovaca znaći da su ih vidjeli i mi smo potomci neke druge civilizacije...uzmimo primjer da sad otkriju na kojoj planeti ima života Ameri bi poslali najprije robijaše na taj planet pa ako prežive onda ih posjećivati isto kao i prije nekoliko tisuća godina na našoj planeti...