Željka Đaković Leš novinarka je rodom iz Virovitice. Iako je njezin karijerni put započeo kao informatičarka u medijskoj kući, životne okolnosti odvele su ju u smjeru novinarstva. Zbog nedostatka novinara počela je učiti osnove zanata, a vrlo brzo otkrila da se upravo u tom poslu najbolje pronalazi.
Danas, nakon jedanaest godina rada u medijima, teško može zamisliti da se bavi bilo čim drugim.
Najviše je privlače priče o ljudima. Sudbine pojedinaca, primjeri humanosti, životne borbe i pozitivne inicijative teme su kojima se najradije vraća. Posebno mjesto imaju priče o ljudima koji svojim djelima mijenjaju zajednicu, a često ostaju izvan fokusa javnosti. Upravo njima nastoji dati prostor i glas.
„Najljepši dio posla su susreti s ljudima“, često ističe. Terenski rad, razgovori i otkrivanje priča koje se kriju iza svakodnevnih događaja ono su što je najviše motivira. Dodatnu vrijednost vidi u trenucima kada objavljeni tekst izazove reakcije čitatelja ili kada osobe o kojima je pisala osjete da je njihova priča prepoznata i cijenjena.
Njezin novinarski stil temelji se na neposrednosti i povjerenju. Umjesto formalnih intervjua, preferira opuštene razgovore u kojima sugovornici mogu biti svoji. Vjeruje da se upravo tada otvaraju teme koje ostaju skrivene iza unaprijed pripremljenih odgovora te da upravo takvi trenuci stvaraju priče koje ostaju u sjećanju.
Takva je bila i nagrađena priča koja joj je donijela priznanje za Najbolju lokalnu novinarsku priču. Razgovor sa Sanjom, ženom koja vodi vlastitu životnu bitku, za Željku je bio mnogo više od profesionalnog zadatka. Tema ju je duboko dotaknula jer su se sličnim izazovima suočavali i njezini bližnji. Emocije su bile prisutne tijekom cijelog razgovora, no upravo su iskrenost, hrabrost i međusobno razumijevanje dale priči posebnu snagu.
Osim što je prenijela osobnu životnu priču, objava je imala i širi cilj - podići svijest o važnosti prijave potencijalnih donora matičnih stanica. Upravo u tome Željka vidi najveću vrijednost novinarstva: u mogućnosti da tekst ne bude samo informacija, već i poticaj na djelovanje.
Nagrada koju je osvojila za nju predstavlja više od profesionalnog priznanja. Budući da nije formalno obrazovana novinarka, kroz godine rada često se propitivala pripada li ovom pozivu. Zato joj je ovo priznanje donijelo dodatnu potvrdu da su predanost, empatija i autentičan pristup ljudima jednako važni kao i formalno obrazovanje.
Mladim novinarima i autorima poručuje da biraju upravo one priče koje su ih osobno dirnule. Prema njezinom iskustvu, priče koje ostavljaju trag na autora najčešće ostavljaju trag i na čitatelje. A upravo je to, smatra, najveća vrijednost novinarstva - dotaknuti ljude, otvoriti važne teme i možda nekome promijeniti život.
Tekst je lektoriran i urednički obrađen uz pomoć umjetne inteligencije (AI).
Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskom zajednicom županija.
Otvori KEKS Pay
