Sve su terapijske mogućnosti bile iSve su terapijske mogućnosti bile iscrpljene, indikacija za hospitalizaciju više nije bilo i liječenje 76-godišnje pacijentice završilo je, preostala joj je samo još kućna njega. Objašnjavali su to liječnici zadarske bolnice obitelji neizlječive pacijentice, no njeni su sinovi i kćer smatrali da majka mora ostati do kraja u bolnici.
Došlo je do verbalnog sukoba, liječnike su optužili za bešćutnost i nehumanost, a potom su pred bolnicom demonstrirali s transparentima na kojima je pisalo “Jesu li ljudi u bijelim mantilima liječnici ili krvnici?”. Prijetili su i da će ondje podići šator te da će sve dati u medije jer njihovoj se majci onemogućuje dostojanstvena smrt.
Otprilike 400 kreveta
Ovaj slučaj nije usamljen jer Hrvatska nema ustrojenu palijativnu skrb, ključnu za poboljšanje kvalitete života bolesnika i obitelji suočenih sa smrtonosnom bolesti. Nema ni hospicije. Obiteljski liječnik ima 3-4 palijativna bolesnika na godinu, a procjenjuje se da oko 30 tisuća ljudi u Hrvatskoj treba palijativnu skrb. Najčešće su to onkološki bolesnici (80% slučajeva) te oni s neurološkim i kroničnim nezaraznim bolestima koje dođu u terminalnu fazu (dijabetičari, srčani, bubrežni i plućni te bolesnici s cirozom jetre). Mrežom predviđenih 400-tinjak palijativnih kreveta u praksi ne znači automatski da je time riješena palijativna skrb jer nemamo educirano osoblje ni sve zakonske okvire. Zato i nije rijetkost da se umirući bolesnici otpuštaju na brzinu, nepripremljenim i šokiranim obiteljima. Hrvatska ne samo da jedina u EU nema ustrojen sustav palijativne skrbi, nego ga u okruženju imaju i neke zemlje koje nisu članice Unije. Zna li se da je stanovništvo sve starije, da je u porastu broj onkoloških bolesnika, kao i broj dementnih, a svi oni trebaju specifičnu palijativnu skrb, to je veliki nedostatak u sustavu. No situacija se počinje mijenjati. Dio domova zdravlja ovih dana s HZZO-om ugovara koordinatore za palijativnu skrb i mobilne palijativne timove koji će uskoro početi raditi.
– Naputak je i ostalim domovima zdravlja da to imaju učiniti do ljeta – potvrdio nam je ministar Milan Kujundžić. Bolnice će imati bolnički palijativni tim i osigurati tzv. „tihu sobu“ i „brzu liniju“.
˝Tiha soba” je prostorija u bolnici u kojoj će se s obitelji i neizlječivim bolesnikom obaviti razgovor i objasniti da ga se dalje predaje na skrb palijativnom timu. Neće se više moći usput na hodniku reći: „Tata vam je pun metastaza, vodite ga kući!“ i pacijent se više neće otpuštati, nego predavati dalje na skrb jer u palijativnoj se medicini uvijek može nešto učiniti za pacijenta – objašnjava dr. Vlasta Vučevac, predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu HLZ-a. Brza linija znači pravo prvenstva za palijativnog pacijenta dođe li u bolnicu zbog akutnog problema.
– Kad pacijent s neizlječivom bolesti dođe u stadij da kurativna medicina više ne može pomoći, dobiva dijagnozu Z51.5, što znači da mu je potrebna palijativna skrb. Voditelj bolničkog palijativnog tima obavještava koordinatora za palijativnu skrb u nadležnom domu zdravlja koji onda kontaktira mobilni palijativni tim, obiteljskog liječnika i obitelj. Ima li problema, tj. ako nema uvjeta za prihvat oboljelog, obavještava se nadležni centar za socijalnu skrb, a pacijent se ne otpušta iz bolnice dok se ne organizira odgovarajući smještaj u kući ili drugdje – opisuje dr. Vučevac. Bolnice više neće moći te bolesnike predavati petkom poslijepodne i blagdanima.
– Za bolnice će trebati koji mjesec više, ali iduće godine to apsolutno mora zaživjeti – kaže ministar.
Do 5. lipnja na javnoj je raspravi Nacionalni program razvoja palijativne skrbi 2017.-2020., a mijenjaju se i neki pravilnici. O osnovama palijativne medicine i skrbi već je educirano više od 800 medicinskih sestara, socijalnih radnika, psihologa, liječnika, ljekarnika i volontera. Osnovano je i 47 besplatnih posudionica opreme i pomagala potrebnih u palijativnoj skrbi.
U deset domova zdravlja provedeni su pilot-projekti mobilnih palijativnih timova (Istra, Rijeka, Čakovec, Osijek, Vukovar, Vinkovci, Požega, Dubrovnik, Karlovac, Zagreb centar i djelomice Zagreb zapad), prema Strateškom planu razvoja palijativne skrbi 2014.-2016.
Najuspješniji je istarski tim jer oni palijativu provode već deset godina na europskoj razini, a po dobroj organizaciji istaknuo se vukovarski tim. Gotovo svi bolesnici u palijativnoj skrbi kroz godinu dana umrli su dobro zbrinuti u svojim domovima uz obitelj.
– Nakon 2-3 kućna posjeta pacijent i njegova obitelj shvate da mogu dobiti sve usluge i kompletnu skrb od mobilnog palijativnog tima. Uz fizičke tegobe, rješavaju se i psihološke, socijalne i duhovne potrebe bolesnika i obitelji. Tada se stvori veza i povjerenje među njima i više se ne zove hitna pomoć i ne traži bolničko liječenje, već se kontaktira samo palijativni tim koji je ili osobno ili telefonski stalno dostupan. Tako se smanjuje pritisak na bolničku zdravstvenu zaštitu i na hitnu – opisuje dr. Vučevac.
U praksi se u pilotima uspješno proveo cilj palijativne skrbi, a to je da se umirući ljudi zadnje dane osjećaju mirno i sigurno u svojoj kući, sačuvana dostojanstva. Osim toga, rješavanje svih teških simptoma i tegoba kao što su dekubitus, previjanje rana, promjena katetera, davanje infuzije, nadopuna prehrani, provođenje odgovarajuće terapije boli – jeftiniji su u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a i liječnici i sestre primarci educirani su iz palijativne skrbi. Stoga će se naizgled novi troškovi za palijativne timove u konačnici pokazati kao ušteda na sekundarnoj razini zdravstva jer sustav palijative ne uspostavlja se kao novi sustav, već se ustrojava prenamjenom postojećeg.
Dostupni 24 sata
Mobilni timovi sastavljeni su od liječnika i dvije medicinske sestre prvostupnice, a po potrebi i psihologa, socijalnog radnika, ljekarnika, duhovnika i volontera – svih sa završenom specifičnom edukacijom iz osnova palijativne medicine i skrbi.
Tim je dostupan bolesniku 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, i vikendima i blagdanima. U posjete odlazi i više puta dnevno ako je potrebno, pogotovo u terminalnoj fazi bolesnika. Deset timova iz pilot-projekta sada se postupno ugovaraju kao redovni timovi. Domovi zdravlja moraju biti dobro povezani s bolnicama jer dobra komunikacija bolničke i primarne zdravstvene zaštite omogućava dobro funkcioniranje palijativne skrbi. Takav je primjer našičke i zadarske bolnice.
Samo lijepe riječi i obećanja ! Nema od toga ništa!