Ni milicije nisu od hrvatskog i srpskog napravile jedan jezik

11.09.2010. u 07:21h hrvatskipravoslavac je napisao/la: Daj više kad ćete osnovati HPC pa da ubuduće pošaljemo naše pravoslavce da srede stvari u Srbu i na ostalim 4ničkim okupljanjima.

e moj dražene ne vrijedi se žalit, pravaše je uvijek odlikovala poštena bitka na izbore svi zajedno pod kapom hsp-a nagodinu osvojit 15 zastupnika i onda za 4 godine 50+1% to je jedina nada za hrvatsku budućnost inače sam dobioo uplatnicu za članatinu hsp-a, i s ponosom je u ponedjeljak idem platit

Proslava povodom godišnjice Antiterorističke jedinice Lučko podigla je na noge kako one i do sada glasne, tako i uspavane i prikrivene antihrvatske glasove. Razlog je naravno taj, što se na proslavi klicalo zatvorenim hrvatskim generalima. Kakav nesupjeh, kakva sramota! Godine ispiranja mozga i krivotvorenja dogadjaja iz Domovinskog rata izgleda nisu polučila rezultate. Narod još uvijek pamti tko je branio Hrvatsku, a tko ju je napadao. Nije ni čudo da su se uzbunili svi antihrvatski duhovi. Čak ni prisustvo najvećeg „pravednika“ u ovoj državi, predsjednika Josipovića, nije proslavu uspjelo skrenuti u željenom pravcu. Pa tako, umjesto da se i tamo iskazuje poštovanje crvenim petokrakama i kapama partizankama, te slave čet - - - ki pokolji nad Hrvatima, narod je odlučio to poštovanje iskazati onima koji su stvarali ovu državu.

iznijela u svojoj novoj knjizi Jezik i nacionalizam koju je po starom dobrom posttuđmanovskom običaju sufinanciralo hrvatsko Ministarstvo kulture kojem je na čelu slavni i vječni – Božo Biškupić!.....taj više ni nezna koga finansira,glavno da je sebi napunio đepove a briga ga i za naciju i za hrvatski jezik.

cinjenice su poznate: Ministarstvo kulture svojim je sufinanciranjem knjige Snježane Kordić \"Jezik i nacionalizam\" pokazalo da se stavlja na stranu protivnika zasebnosti hrvatskoga jezika. Na taj je način Ministarstvo RH zaokružilo svoje ovoljetno protuhrvatsko i protuustavno djelovanje, koje je bilo započelo financiranjem spomenika čet n - - -om pokolju hrvatskoga pučanstva. Hrvatsko kulturno vijeće će podići sudsku tužbu protiv Ministarstva kulture Republike Hrvatske i odgovornih osoba. Vrlo je indikativno da Ministarstvo kulture RH u svim ovim godinama nije poklanjalo pozornost jeziku i jezikoslovlju, prebacujući užarenu loptu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, kao da hrvatski jezik nije bitna sastavnica hrvatske kulture. No za knjigu primitivne krivotvoriteljice povijesti hrvatskoga jezika, Ministarstvo kulture je odjednom pokazalo veliko zanimanje i potpomoglo njezino objavljivanje. Snježana Kordić nije nepoznata hrvatskoj publici. Dok se u samoj Hrvatskoj ne mogu više naći ozbiljniji jezikoslovci koji bi zastupali nepostojeći srpskohrvatski jezik, Snježana Kordić djeluje iz Njemačke i godinama provocira, predstavljajući se kao \"lingvistica\" koja se, eto, iz daljina bori protiv hrvatskoga nacionalizma koji se očituje posebno u jezičnom \"purizmu\". Takva osoba nalazi priželjne i za sada uglavnom prikrivene simpatizere u Hrvatskoj, a nalazi ih i u književnim časopisima, te sada u zagrebačkom nakladničkom poduzeću \"Durieux\" (N. Popović). Bez obzira što se radi o očitoj velikosrpskoj provokaciji, hrvatska kultura je dovoljno snažna da podnese i takvu provalu nebulozne mržnje, pa da je objavljivanje ostalo u okvirima privatnoga poduzeća ili privatnoga izdanja nitko ne bi postavljao suvišna pitanja jer nema te djelatnosti koja ne proizvodi i smeće. No, kada protuhrvatsku knjigu financira Ministarstvo kulture RH, onda treba i te kako reagirati, tražiti smjene i ostavke, ali i podizati sudske tužbe jer se čaša prelila.

Od špilje do interneta povijest ipak ne pišu pobjednici nego činjenice. Svi normalni ljudi koji pamte znaju (a neznanje nikoga ne opravdava), pričala im je baka uz vatru ognjišta ili župnik iz prastare crkve, da su mnoge laži bile službene verzije događaja i da je istini bilo najstrože zabranjeno da bude istina, pod prijetnjom smrću onima koji bi je i pokušali otkriti. Jesu li vas u jugoslavenskoj školi učili da je 1942. godine Udbina etnički očišćena i da je Hrvatima onemogućen povratak na Udbinu sve do poraza srpskog agresora u vojno redarstvenoj akciji Oluja? A Udbina je zemljopisno, i na neki način i povijesno središte Hrvatske. Sve do zlosretne Krbavske bitke 9. rujna 1493. koja je promijenila hrvatsku povijest, županije Krbava, Gacka i Lika su gospodarski najrazvijeniji dio ondašnje Hrvatske, a bile su i središte najstarijeg hrvatskog plemstva (prema V. Klaiću). Nemalo je poznavatelja povijesti koji smatraju da je upravo ovdje kolijevka Hrvatske državnosti – prvi hrvatski knez Borna nazivao se knez Gacki. Ovdje je, na Krbavi koja će poslije biti nazvana Udbinom, 1185. godine utemeljena prva biskupija iza Velebita, naše mitske planine. Nameće se pitanje zašto \"hrvatski intelektualci\", s onim \"lijepim partizanskim kapama koje su poruke ljubavi i mira\", nisu tijekom 45 godina obilježili ovaj hrvatski povijesni prostor i sjećanje na tragične žrtve Krbavske bitke, pa makar s nekom majušnom spomen pločom? Tko uspije zagospodariti tvojom prošlošću, bit će gospodar i tvoje sadašnjosti. Ostat ćeš bez onoga što danas zovemo identitet, poručuje gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Iz Gospićko-senjske biskupije i Ličko-senjske županije potekao je prijedlog o obilježavanju obljetnice Krbavske bitke i izgradnjom na tome mjestu crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. Ovo novo nacionalno svetište i memorijalni centar gradi hrvatska Crkva i hrvatska država od 2005. godine, a na Dana hrvatskih mučenika 11. rujna ove godine bit će svećeno blagoslovljeno u 11 sati. Prvu koncelebriranu misu na Udbini, nakon punih 68 godina, predvodit će vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić.

Suočena s velikosrpskim hegemonizmom i pokušajima zatiranja hrvatskoga identiteta, Katolička crkva u Hrvata reagira: 1919. – Žali se katolički episkopat kralju i ministrima na protukatoličke postupke predstavnika vlasti koji vrijeđaju vjerske osjećaje hrvatskoga naroda. U školske udžbenike unose protucrkvene ii protu hrvatske krivotvorine, te prikraćuju katoličku crkvu u proračunu. 1930. – vodi se bitka za konkordat Kraljevine SHS i Svete stolice. Konkordatu (ugovoru s Rimokatoličkom crkvom) protivi se Srpska pravoslavna crkva, koja čak izriče kaznu protiv narodnih zastupnika koji su glasovali za konkordat. Izbijaju ulični nemiri i provala mržnje prema Katolicima (\"Krvava litija u Beogradu“). Katolička crkva ostaje jedinom vjerskom zajednicom u prvoj Jugoslaviji koja nema zakonski uređen odnos s državom. Posljedica je progon Hrvata i Grko-katolika u Bačkoj… 1935. – Antun Bauer otputovao je 25. svibnja u Beograd da glavaru Kraljevine Jugoslavije, knezu Pavlu Karađorđeviću, i ministru vojske Peri Živkoviću osobno uruči zamašan memorandum o \"strahovitim patnjama kojima su izloženi moji vjernici“. \"Moram podići glas protiv mučenja i ubijanja“, piše u uvodu. Pa je nastavio s litanijom zlodjela, navodeći samo najnovije slučajeve. \"Zar se kani pobiti čitav jedan narod?“, pita nadbiskup Bauer. \"Želim podsjetiti da takva zvjerstva nisu ograničena samo na seljački živalj, vlasti jednako postupaju s katoličkim svećenicima.“ Preslika \"Platežnog naloga\" (KANA br.314, ožujak 2010.). Zahvaljujemo gl. uredniku Albertu Turčinoviću na ustupljenoj fotografiji. Iz dugogodišnjeg vrtloga srpskog nasilja nad hrvatskim narodom očuvan je i platežni nalog, račun (tzv. \"Pezeta\") koji je općinsko poglavarstvo Donje Dubrave ispostavilo hrvatskoj obitelji Varga, da im plati pet puščanih metaka kojima su žandari ubili njihova oca, na mjestu i bez suda. Za obranu države

Zašto mi Hrvati moramo nastojati da nam se naš hrvatski jezik što više razlikuje od srpskog jezika , iako to nekom, tko nije dovoljno informiran, može izgladati kao glupa fobija.Međutim to je posljedica 70 godišnjeg iskustva života u zajedničkoj državii i agresivne velikosrpske politike koja nas Hrvate negira kao narod i kao glavni argument za to navodi da nemamo vlastitog jezika, već da se služimo srpskim jezikom. A činjenica je Vuk Karađić na osnovu hrvatskog jezika , na kojem je bila pisana višestoljeća hrvatska književnost , od Marulića , Držića , Bartola Kašića i mnogih drugih, stvorio i normirao srpski književni jezik. I ti koji su pokrali naš hrvatski jezik, sada nakon stoljetnog nasilja nad hrvatskim jezikom t. z. Vukovaca , insinuiraju nam da mi Hrvati nemamo svoj hrvatski jezika . I to im je najjači argument u njihovoj šovinističkoj velikosrpskoj politici.

Vjerojatno će pozvaniji od mene, hrvatski jezikoslovci, stručnom analizom srušiti u prah i pepeo sve Kordićkine teze, no i oni će to učiniti preko volje jer im samo oduzima energiju, a sve što \"lingvistica\" zastupa ionako je odavno završilo na otpadu. Ali ako je potrebno još jednom udariti glogovim kolcem u srce vampira koji se pojavljuje iz prošlosti – zašto ne. I to može biti zabavno i poučno, za sve osim za one koji će se naći na sudu, kao što sam najavio. Nasilno nametanje srpskohrvatskoga nije počelo s prvom Jugoslavijom niti uvođenjem diktature u Kraljevini Jugoslaviji. Počelo je u Hrvatskoj u vrijeme Khuena Hedervaryja, u prvoj Jugoslaviji i njezinom drugom, komunističkom nastavku nasilje je legalizirano. Radilo se, znači, o stotinu godina terora nad hrvatskim jezikom (djelomice i pismom), pa ipak je hrvatski jezik, svjestan svoje posebnosti i jedinstvenosti, ne samo preživio nego se i razvijao u najtežim mogućim uvjetima, jer ako je hrvatski narod ičega potpuno svjestan, to je njegov hrvatski jezik koji nema drugoga imena do hrvatskoga narodnog. Hrvatski književni jezik ima potpuno drukčiju povijest od srpskoga, hrvatski se jezično standard razvijao samostalno i originalno, te je danas čvrst kao hrast i ništa ga na ovome svijetu ne može pomaknuti, a kamoli provokacije jedne nedoučene glupače, to više što cijela priča i ne spada u područje jezikoslovlja ili jezikoslovne provokacije, nego u područje politike koja je odnjihana u krilu militantnoga jugoslavenstva i velikosrpstva .

11.09.2010. u 11:52h javno je napisao/la: Potez Ministarstva kulture u svezi s knjigom S. Kordić, posve je dovoljan razlog za izvanrednu sjednicu Vlade, jer se radi ne samo o protuustavnom činu jednoga ministarstva, nego i o suprotstavljanju Ministarstva kulture drugom ministarstvu, onom znanosti i obrazovanja, budući da S. Kordić ovo drugo proziva što \"financira projekte hrvatskih purista\". ******************************** Da li je moguće da Biškupić ševi Kordićku i da je izgubio kompas ?

pročitajte ovu tvrdnju i razmislite o njoj: \"11.09.2010. u 09:04h javno je napisao/la: cinjenice su poznate: Ministarstvo kulture svojim je sufinanciranjem knjige Snježane Kordić \"Jezik i nacionalizam\" pokazalo da se stavlja na stranu protivnika zasebnosti hrvatskoga jezika.\" Neki naučnik napišeše neku knjigu i tu knjigu onda treba štampati, To košta para a knjiga je takve materije da se ne može očekivati da će se komercijano isplatiti. Za takve slučajeve je država tu da priskoči financijski u pomoć. Ali ne! Neko kaže da država treba prvo da vidi kakva je politička poruka naučnog dela pa tek onda da odluči da li će financijski da je podrži. I taj neko je toliko glup da to javno kaže i očekuje da mu zbog tog oštroumnog zapažanja tapšu. I još gore: veliki segmenti hrvatskog društva mu na ovom zaista i tapšu! Zona sumraka. Ko poslednji izađe iz Hrvatske neka ugasi svetlo.

za hrvatski jezik, rdi hrvatske riječi se robijalo, zašto ako je istovjetan srpskohrvatskom, neka gospođa objasni, ili možda ipak nisu jedan jezik, onda je su li časnik, škare,žlica hrvatske ili srpske riječi, a oficir, makaze, kašika, ako su riječi prverve i druge skupine srpskohrvatske (budući je jedan jezik) čemu onda progon liječnika koji je napisao u povijest bolesti \"časnik\"

11.09.2010. u 21:45h utatica je napisao/la: za hrvatski jezik, rdi hrvatske riječi se robijalo ____________________________ Gde? Kada? Ko? Čista laž! Ali to ne čudi. Sve u vezi hrvatskog jezika, što dolazi iz kuhinje hrvatske domoljubne lingvistike, laž je. Postoji jednana genijalna izjava Dalibora Brozovića još iz 70-ih godina XX veka u kojoj on otprilike kaže sledeć: \"To što mi Hrvati pišemo (misli na lingviste i na pisanje o lingvistici, to jest o hrvatskom jeziku) nema nikave veze sa naukom (lingvističkom - moja opaska). Nema zapravo veze ni sa čim. Ali sve to kasnije ipak postane lingvistika i mi dobijemo daleko više nego što smo tražili\". Genijalni Dalibor dao je dakle još pre skotro 40 godina najprecizniju dijagnozu hrvatske lingvistike. Kaži glupost i prvo će ti se smejati, pa će te ozbiljno i sa brigom gledati, pa će početi s tobom oko gluposti polemisati, i već tu negde završio si posao - dao si pitanju jezika potrebnu političku težinu, a to ti je i bio cilj.

Razlog zbog kojeg je Ministarstvo kulture financiralo Kordićkinu knjigu vrlo je jednostavan. Pomoćnik ministra Biškupića koji odobrava ili ne odobrava novac u Ministarstvu je Čedo Višnjić, SDSSov čovjek i ujedno predsjednik Srpskog Kulturnog Društva \'Prosvjeta\'. Što to društvo misli o Hrvatskoj najlakše je provjeriti u njihovom tjedniku \'Novosti\' kojeg također financiraju hrvatski porezni obveznici. Ukratko, radi se o povratku odnosa Srba prema Hrvatima kakvog smo imali oko 1970. Tko ne vjeruje neka investira u jedan primjerak ovog s jedne strane paranoidnog a s druge velikosrpskog pamfleta i uvjeri se sam.

Tvrdnje da su hrvatski i srpski jedan jezik, jednake su tvrdnji da je Srbija tamo gdje je jedan Srbin, ili da je ista do zapadnih granica Virovitica, Karlovac, Karlobag, .... Bahati primitivni, zločinački i bolesni velikosrpski umovi, nakon osamostaljenja Hrvatske,, agresije, poraza od razoružane Hrvatske i iskazanog njihovog zločinačkog kukavičluka, nadaju se da će opet moći zavesti svoju barbarsku strahovladu nad ne-srpskim narodima, računajući na podrivačko djelovanje njihovih eksponenata i izdajica. Nikad više to ne će proći. Ali

zapanjila sam se kad sam čula u više navrata kćerinu učiteljicu kako koristi izraze:veoma i ubijediti,i kada sam to isto čula od djeteta od 8 godina,uz komentar pa ona je učiteljica pred mirovinu,zna valjda bolje nego ti. ja sam srećom imala roditelje koji su brzo ispravljali moja jezična zastranjenja,kao logičnu posljedicu života u sredini gdje je svaki drugi u zgradi bio neki policajac ili vojno lice iz Kragujevca ili Bileće.Danas djeca uglavnom nemaju pojma što su:makaze,karniša,šerpa,ćilim,boranija i sl.,za razliku od nas koji ih nismo koristili,ali smo im morali znati značenje,jer smo u sklopu lektire imali,čak većinom, srpske i bosanske pisce. A što se tiče pogleda stranca na naše jezične dileme,apsolutno se slažem da je njima sve to isti jezik,kao i što smo mi njima svi isti,kao što im i dalje nije jasno zašto se dogodio rat

Ni milicije nisu od hrvatskog i srpskog napravile jedan jezik, a pemetnijih od njih i nema na balkanu...

toplo svima koji žele da jezik bude isti ,a nije i ne će ni biti dopustit ću da to nađu negdje drugdije.... hrvatska gruda i hrvatski jezik i -- a m e n ------