Knjiga s jako puno slova koja se ne čitaju nego – gledaju. Tako bi se ukratko moglo opisati djelo Alena Milera, Matije Vnučeca i Krešimira Golubića pod naslovom "Blackbook Croatia" iza kojeg se krije projekt koji bi se mogao nazvati jedinstvenim u svijetu. Nešto slično napravljeno je samo u New Yorku.
Godinu i pol sakupljanja
– "Blackbook Croatia" je knjiga u kojoj su predstavljena čak 192 rada najboljih hrvatskih grafiti umjetnika. Namjerno kažem "čak 192" jer smo time pokrili više od 90 posto cjelokupne hrvatske scene – govori Alen Miler, 44-godišnjak iz Kutine, koji je s crtanjem grafita započeo sredinom 90-ih dok je pohađao srednju školu u Zagrebu. Na ideju su on i njegov dugogodišnji prijatelj Matija Vnučec, koji je već godinama i njegov "partner u zločinu" kad je crtanje grafita u pitanju, došli u ljeto 2020.
– Listali smo te svoje blackbookove u kojima smo, osim svojih, sakupljali i radove drugih kolega i tako nam je na jednoj od zajedničkih kava pala na pamet ideja kako bi bilo dobro da, s obzirom na to da u Hrvatskoj nema sličnog izdanja koje bi popratilo cijelu scenu, skupimo radove što više hrvatskih crtača. Naravno, nismo znali bi li to uopće bilo moguće s obzirom na to da je i ta scena donekle razjedinjena, kao valjda i sve scene u Hrvatskoj, pa smo odlučili ispipati teren na grafiti festivalu koji se tog ljeta održavao u Slavonskom Brodu. Kome god tamo da smo predstavili ideju, svi su bili oduševljeni i odmah su pristali sudjelovati, što nam je dalo veliki vjetar u leđa da krenemo s realizacijom projekta – prepričava Miler.
Tražimo da nam pojasni što je to točno blackbook u svijetu grafiti majstora.
– Ako ćemo iskreno, izgledom je to ništa više nego fensi blok za crtanje s tvrdim, crnim koricama. Može se kupiti u bilo kojem grafiti shopu, a u njega autori crtaju skice grafita, tako da se tu dobro može pratiti razvoj nečije tehnike i stila kroz godine. Neki crtaju isključivo sami u svoje blackbookove, a drugi ih poput spomenara znaju posuđivati drugima kako bi im i oni unutra napravili neku svoju skicu – pojašnjava Miler.
Prvotna ideja za knjigu, za koju su htjeli da bude što je moguće vjernija pravoj "crnoj knjižici", bila je da kupe blackbook i onda ga šalju od autora do autora po cijeloj Hrvatskoj. Od toga su odustali jer su shvatili da bi to predugo trajalo, a i postojala je opasnost da ga se negdje putem namjerno ili slučajno zagubi, što nisu htjeli riskirati. Na kraju su autorima poštom slali papir na koji bi im oni zatim nacrtali svoju skicu te je vratili natrag.
– Na tržištu već postoje neki radovi u kojima se nalaze kompilacije fotografija gotovih grafita. Mi to nismo htjeli, nego smo svima dali odriješene ruke da sebe tom svojom jednom skicom potpišu kako god žele. Dakle, jedan rad po autoru i to je to. Grafiti koji se nalaze u knjizi su jedinstveni, ne možete ih vidjeti nigdje u gradu, barem za sada, jednog dana autori ih možda odluče i nacrtati na zid – kazuje Miler.
Prikupljanje skica potrajalo je oko godinu i pol, sve do jeseni 2021., a dvojici originalnih začetnika ideje ubrzo se pridružio i Krešimir Golubić, jedan od pionira hrvatske grafiti scene koji im je pomogao s kontaktima te ih spojio s velikim brojem grafiti umjetnika. Upravo je Golubić jedan od naših najaktivnijih umjetnika kada je u pitanju grafiti i street art scena, a između ostalog poznat je i po tome da na svojim radionicama voli istaknuti kako su grafiti umjetnost, a ne vandalizam.
Na pitanje je li to doista tako, Alen odgovara:
– Grafiti su ušli i u škole, u 8. razredu u sklopu likovne kulture postoji i lekcija posvećena tome, što je u redu jer moramo razlikovati nešto što se zove grafiti umjetnost od običnog šaranja natpisa po zidovima. Grafiti danas doista jesu umjetnost gledajući kompoziciju, kolorit, kontraste i sve ostale likovne elemente poput linije, fleke, točke. Prije je bilo samo važno napisati svoje ime, ima toga i danas, ali se generalno gledano sve ipak diglo na jednu novu razinu zbog čega su grafiti prihvaćeniji nego prije. Zna se i danas dogoditi da ti netko zaprijeti zvanjem policije, ali to je izuzetno rijetko. Ljudi obično krenu s nekim napadačkim stavom, u smislu što ti sad tu šaraš nekom po garaži, a kada vide kako to ispadne, a nije mi se to jednom dogodilo, onda pitaju: "E, je l' bi mogao i meni napraviti nešto na mojoj garaži" – pojašnjava.
Od olovke do kolora
Inače, grafiti scena se u Hrvatskoj počela pojavljivati najprije u Zagrebu sredinom 80-ih, a prve hrvatske grafiti skupine GSK i YCP (Yo Clean Pose) pokrenute su 1992. godine. Isprva je sve rađeno u tajnosti uz željezničke pruge na Borongaju, Zapadnom i Glavnom kolodvoru, na vagonima, kamionima, tramvajima. Grafiti se potom postupno šire na mostove, u Novi Zagreb, avenije, na staru uljaru u Branimirovoj pa dolaze i sve do strogoga središta grada, a zahvatili su ubrzo i cijelu Hrvatsku. Sam "Blackbook Croatia" prema riječima njegovih autora u biti je posveta tim ljudima koji su na početku stvaranja scene crtali, crtačima koji su trenutačno aktivni, ali i poticaj i ideja za razvitak individualnog stila svim budućim crtačima grafita.
Svaka je stranica unikatna i posebna na svoj način, od skica izvučenih samo olovkom do full color stranica obojenih markerima, vodenim bojama i drugim slikarskim tehnikama. Samo predstavljanje knjige na kojem ćete moći upoznati autore i porazgovarati s njima bit će u utorak 25. siječnja u Knjižnici Marina Držića u Zagrebu, a na sam dan promocije otvorit će se i prateća izložba originalnih skica koje su autori skupili radeći na knjizi. Budući da su izloženi u samom izlogu, u njima ćete moći uživati i izvan radnog vremena knjižnice.
