Iako je vjerojatno malo ljudi primjećuje, na vrhu najvišeg zagrebačkog nebodera, onog u Strojarskoj, već godinama stoji i velika antena. Ona omogućuje da baš svaki stanovnik metropole koji okrene na 100.5 megaherca, čuje radio – koji nije za svakoga. Upravo pod parolom da je potpuno drugačiji od drugih, Radio Student neprekidno obogaćuje eter već punih 21 godinu.
Idući tjedan ima veliku proslavu rođendana, a da bi mogao dočekati 22., ali i još puno idućih, prije desetak dana pokrenuo je crowdfunding kampanju za kupnju novog odašiljača. Riječ je o maloj “kutijici”, elektroničkoj napravi bez koje već spomenuta antena ne može dovoljno dobro funkcionirati. Trenutni odašiljač koji studentski medij Fakulteta političkih znanosti posjeduje potpuno je neadekvatan jer dok se za jedan radio može reći da je iz godine u godinu sve bolji što je stariji, isto ne vrijedi i za tehnologiju kojom se služi u radu. Stoga se može zaključiti da je pravi razlog za slavlje što je Radio sad i službeno punoljetan u svim državama svijeta, ali nimalo pohvalna nije činjenica da je on zapravo vršnjak sa svojim odašiljačem.
Iznenadio ih odaziv
– Po mnogočemu smo fenomen, ali vjerojatno i najviše po tome da uistinu i dalje uspijevamo raditi na 21 godinu starom odašiljaču – tim riječima priču o crowdfunding kampanji počinje glavni urednik Ivan Vlašić. Objašnjava kako su zapravo prije nekoliko godina čak i kupili novi uređaj, no on se trajno pokvario. Tada nisu imali druge nego u pogon vratiti onaj stari iako praktički nisu znali ni kako se tako stara tehnologija uopće koristi. S obzirom da je doslovno iz prošlog stoljeća, upravo tako i izgleda.
– Puna nekih čudnih gumbi, žica, lampica... Ima samo 300 vata, što je zapravo isto kao i tri malo jače žarulje. Za tehnologiju je 21 godina strašno puno, tako da se za taj odašiljač definitivno može reći da je prastari – nastavlja glavni i odgovorni prvog studentskog radija u Hrvatskoj. I među studentima, ali i među svojom publikom ima već kultni status, stoga nije čudno da je kroz crowdfunding kampanju grupnog financiranja pod nazivom “Nek´se daleko čuje“ skupio željeni iznos u svega tjedan dana. Dapače, u samo 24 sata Radio Student je skupio više od pola od potrebnih 60 tisuća kuna za odašiljač.
Kada se govori o crowdfundingu, riječ je o skupljanju novaca putem interneta, a u sklopu kampanje svatko može donirati iznos koji želi. To ne mora biti puno, ali se brzo skupi ako projekt podržava velika masa ljudi. A upravo je to ono čime se Radio Student može pohvaliti. Čim je tamošnja ekipa objavila vijest o skupljanju novaca, brzinom munje se proširila društvenim mrežama, a promovirali su je i sadašnji i bivši studenti koji su mahom pisali kako je riječ o radiju koji ih je odgojio.
– Vjerovali smo u potporu, ali nismo mislili da ćemo baš tako brzo skupiti novac. Zato smo ohrabreni tolikom podrškom odlučili proširiti ciljeve kampanje – ističe Ivan Vlašić te objašnjava kako će za preostali iznos kupiti “brzopotrošni tehnički materijal“ za studio, poput mikrofona, slušalica, baterija... Također, nadaju se da će skupiti dovoljno novaca da osiguraju plaću za šest mjeseci rada za jednog zaposlenog.
– Zapravo prvog zaposlenog uz mene u svih 21 godinu postojanja radija. Najveća snaga ovog medija su ljudi. Svakog tjedna ovdje emisije radi 147 studenata, svi na volonterskoj bazi, a pokreće ih čisti entuzijazam i ljubav prema ovom poslu. I po tome smo fenomen – govori Vlašić, a njegove riječi potvrđuje slika koja se svakog dana može vidjeti na petom katu Lepušićeve 6 na Fakultetu političkih znanosti. Studenti koji tamo rade nakon gotovo svakog predavanja trče u svoju omiljenu radijsku redakciju gdje pišu vijesti, pripremaju emisije, preslušavaju tonove, snimaju jinglove, montiraju tonske zapise, intervjue... Svoj posao shvaćaju i više nego ozbiljno, ali vole i činjenicu da je na njihovom studentskom radiju uvijek opuštena i prijateljska atmosfera.
– Na ovom se radiju jako puno ljudi uči kako raditi, a u isto vrijeme uspijevamo emitirati jako kvalitetan sadržaj. Naravno da ima i greškica, pa gdje nema? Ali to ne znači da u eter puštamo gluposti, već sasvim suprotno – govori Ivan Vlašić te dodaje kako se Radio Student “izjašnjava“ kao alternativni medij što znači da se kod njih ne pušta glazba s vrha top ljestvica, ali zato je to, ističu, kvalitetna glazba svih žanrova. Tjedno naprave čak 54 emisije, a s vremenom je Radio Student postao prava multimedijska platforma, pa se tako radio može slušati uživo na njegovoj službenoj internet stranici, a postoji i mogućnost preslušavanja emisija na zahtjev. Sadržaj kojim se bavi ide skroz od političkih emisija poput “Homo Politicusa“, preko emisije o seksualnosti “Radio Vibrator“ do “Konoplje na Radiju” i “Abecede nezavisne kulture”. Neke od tih emisija postoje već godinama, a generacije koje su ih pokrenule već su odavno diplomirale.
Radio Student je zapravo svoj put i započeo kao projekt studenta novinarstva 1996. godine koji su željeli negdje “brusiti zanat“. Bio je tada jedini medij takve vrste u Hrvatskoj, a signal mu je pokrivao tek nekoliko okolnih ulica. Odašiljač je tada stajao na krovu fakulteta, a tek je kasnije premješten, prvo na Eurotower, a potom i u Strojarsku. Danas je službena koncesija za Radio Student izdana za “dio Zagreba”, no tamošnji entuzijasti se nadaju da bi se s vremenom mogla i proširiti. Zato će odmah kupiti jači odašiljač koji će biti spreman i za moguće “teritorijalno širenje“. Radio se iz godine u godinu širi i brojem emisija, sadržajem, temama koje obrađuje, ali i brojem ljudi koji rade tamo, ali i koje je “othranio“. Generacije i generacije studenata započele su svoj novinarski put upravo u tom studiju, a onda ga nastavile na drugim “malo odraslijim medijima“.
– Kada okrenem na neki drugi radio, pa čak i kad upalim televiziju ili prelistam novine, vidim poznata lica i imena, čujem poznate glasove... Većina tih ljudi je barem nakratko prošla kroz našu redakciju, a neki su ovdje bili godinama – ističe Ivan Vlašić, no dodaje i kako je nekima Radio Student toliko prirastao srcu da su na njemu odlučili i ostati te mu volontiranjem vratiti sve što im je dao. U glavnoj sobi na radiju sjede tako tri njegova voditelja, Lucija Živković, Andrea Pančur i Matija Trupinović. Svo troje su svoj novinarski put započeli na Radio Studentu, potom otišli raditi u druge medije, ali su se na kraju vratili u omiljenu im redakciju.
Imaju najbolje tulume
– Fakultet sam upisao 2005. godine i odmah me nešto privuklo da dođem u radijsku redakciju. Osvojilo me to što ovdje dođeš i odmah radiš ono što voliš, baviš se temama koje te zanimaju, a ne koje ti netko kaže da moraš raditi iako ti to ne želiš – prisjeća se Matija Trupinović te dodaje kako u to vrijeme redakcija nije još imala niti glavnog urednika i sve je bilo puno kaotičnije. Ivan Vlašić je kao urednik, naime, zaposlen tek prije desetak godina, a do tada je sve koordiniralo nekoliko studenata uz pomoć profesora.
– Naspram one situacije kad su ljudi puštali u eter praktički što su htjeli, ovo je sada svemirski brod i po sadržaju i po kvaliteti i po organizaciji – smatra 28-godišnji producent koji se nakratko rastao od Radio Studenta, ali mu se onda odlučio i vratiti. Sada je upravo on taj “drugi zaposleni” za kojeg se preko crowdfunding kampanje skupljaju sredstva za plaću. Ističe kako mnogi na studentski radio gledaju kao na odskočnu dasku odakle će otići u svijet, no on kaže kako baš nigdje nije naišao na bolju radnu atmosferu.
– Najgore što ti se ovdje može dogoditi ako pogriješiš je da ti kolege uđu u studio i zezaju te. Na gafove smo navikli i to je sastavni dio našeg dana – zaključuje Trupinović te ističe kako su studenti uvijek jako uplašeni do prvog ulaska u studio, a onda sve krene svojim tokom. Isti je taj put prošla i sada 26-godišnja Lucija Živković.
– Odmah sam na prvoj godini fakulteta došla na radio. Bilo je to 2009. godine, u vrijeme kada je falilo dosta ljudi. Stoga su me odmah pustiti u eter da vodim jutarnji program. Kada se sada toga sjetim, znam da je vjerojatno bilo strašno, jedva sam izustila “dobro jutro“ – prepričava Lucija koja je s vremenom dogurala i do urednice, a čim je otišla na drugi posao, shvatila je koliko joj Radio Student fali, pa se ove godine vratila tamo iz sentimentalnih razloga kako bi volontirala.
– Najveća vrijednost ovog mjesta je što smo svi poput jedne velike obitelji. Radimo zajedno, ali u slobodno vrijeme idemo na kave, na koncerte, pričamo o svojim uspjesima, ali i o problemima... – govori Lucija Živković pokazujući na kolegicu koja u redakciji sjedi do nje uz riječi “ona mi je, recimo, kao mama“. Smijehom na to odgovara Andrea Pančur koja je na Radio Student došla pak s Hrvatskih studija.
– Čula sam priče o dobrim stvarima koje se ovdje događaju i odlučila sam pokucati na vrata. Bila mi je to jedna od najboljih odluka – ističe Andrea te kaže kako u njihovoj maloj redakciji nikad nije dosadno, a poznati su i po organizaciji najboljih tuluma. Ništa manje ne priprema se za proslavu rođendana idućeg petka, 24. studenog kada će se svi ljubitelji ovog radija okupiti u Močvari te partijati uz nastup Šumova protiv Valova, (The) Lesser Mena, Veje i Seine.
Taj radio pušta sotonističku glazbu. Pitajte njih ili glazbene kritičare i potvrdit će vam. Jadni ljudi.