Kada je prošlog petka poštar na virovitičku adresu Marije Mrvčić (36) donio pismo s rješenjem o prijmu u hrvatsko državljanstvo – nije znala što će od radosti. Nazvala je Večernjak i sreću podijelila sa čitateljima.
– Kao mlad momak Mario je jedne zime došao u Szigetvar s prijateljima na zabavu, upoznali smo se i zavoljeli. Zaručili smo se i vjenčali, a ja sam iz Szigetvara došla živjeti u Viroviticu. Uzeli smo podstanarsku sobu, a u međuvremenu se suprug teško razbolio i smješten je u Domu Borova, a ja živim sama s djecom. Da nije gradonačelnika Ivice Kirina i danas bih se osjećala kao građanka drugog reda – kaže Mađarica Maria Mrvčić, koja izvrsno govori hrvatski jezik. Za razliku od državljana drugih država, koji ostvarenje hrvatskog državljanstva ne mogu riješiti zbog pravnih i drugih razloga, Maria Mrvčić, rođena Janos, to nije mogla zbog siromaštva. Živi od 1500 kuna socijalne pomoći, pa je za nju trošak od oko 1500 kuna za državne takse i naknade, prevelik da bi riješila životni problem.
- Lani sam, na ulici, srela gradonačelnika Ivicu Kirina i ispričala mu svoj slučaj. Drugi dan pozvao me je u ured te sa suradnicima osigurao 1500 kuna, koje sam platila, i u utorak trebam podići domovnicu. Konačno ću dobiti pravo kao da sam rođena u Hrvatskoj – rekla je Maria i napominje da bi, da je morala, između hrvatskog i mađarskog radije izabrala hrvatsko državljanstvo.
– U Mađarskoj danas siromašni vrlo teško žive, jer im je ulazak u EU donio veće troškove života, i mnogi dolaze raditi u Hrvatsku, beru duhan i rade u poljoprivredi. U Mađarskoj sam radila u tvornici cipela, ali u Virovitici takvog posla nema. Lako učim jezike, voljela bih usavršiti znanje jezika i raditi kao prevoditeljica mađarskog jezika – kaže nova hrvatska državljanka.
