Bitku na Grobničkom polju iz godine 1242. hrvatski povjesničari proglasili su mitom. No je li u slučaju grobničke bitke to doista mit ili se ona stvarno dogodila? Provale Tatara u 13. stoljeću bile su za zapadne vladare veliki šok. Nasljednici Džingis-kana opustošili su južnu Rusiju, zauzeli Krim, poharali Češku i Poljsku...
Stali na Dunavu Došli su do Saske i Brandenburga i porazili Henrika Pobožnog. Tatari su se 1241. sa 150 tisuća ljudi zaustavili na Dunavu. Tatarski uhode uhvaćeni u Ugarskoj kazivali su da je vojska "velika 20 dana puta u dužinu i širinu" te da je 12.000 konjanika stalno prati. Prema sadašnjim procjenama, Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo napalo je 20–30 tisuća tatarskih vojnika. Kralj Bela IV. dočekao ih je na rijeci Šajo 11. travnja 1241., međutim mongolska laka i brza konjica brzo je porazila sporu kraljevu vojsku. Počelo je pustošenje panonske ravnice, a Bela IV. i njegova obitelj, kraljica s djecom, pobjegli su u Austriju. Budući da su loše primljeni, Bela je početkom svibnja 1241. otišao u Zagreb odakle je izvijestio papu Grgura IX. o provali Tatara. Uzalud je tražio pomoć od europskih vladara. Kad su Tatari u veljači 1242. prešli Dunav, osim što su nastavili pustošiti, dali su se u potjeru za kraljem Belom IV. On je pobjegao na jug Hrvatske, u Dalmaciju, u čvrste dalmatinske gradove. Ženu i djecu poslao je u Split, no kraljica se skrasila na utvrđenom Klisu. Bela se s pratnjom spustio u "primorske krajeve". S njim su pobjegli crkveni velikodostojnici i velikaši; iz Zagreba su dokumenti preneseni na Rab. U Dalmaciju, posebno okolicu Splita i Trogira, slio se veliki broj izbjeglica.
Najveći hrvatski misteriji: Frankopani pobili 56 tisuća Tatara?!
Bela IV. skrivao se na Krku, ali bitka na Grobničkom polju je tajna
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
I nema ih vise ni na Krimu. Krug se zatvorio