Paralelno s formiranjem nove vlade procure u javnost i neke naznake budućeg programa. Tako i ona o formiranju svojevrsnog holdinga u koji bi ušla neka poduzeća u državnom vlasništvu. Ideja je, pretpostavljam, povećati njihovu učinkovitost i pripremiti barem neka od njih za privatizaciju. Hvalevrijedna ideja, već nekoliko puta najavljivana i nikada realizirana. Povećati učinkovitost znači dostići najprije domaće, a potom i međunarodne standarde. Samo, koje to standarde?
Već sam prije nekoliko godina pisao o toj temi. Nije zgorega podsjetiti se. Samo je jedan, jedan jedini, razuman, apolitičan, direktno mjerljiv i sa stajališta ukupnog gospodarskog razvitka koristan standard, onaj koji mjeri prinos na uloženi kapital. Profitabilnost. Nema drugih, trećih, "socijalno osjetljivih", "generalno razvojnih", "društvenih" kriterija. Čim njih pokušate uvesti, ubili ste ne samo ideju međunarodne konkurentnosti i učinkovitosti već i samu mogućnost posrednog ostvarivanja tih istih "viših ciljeva". Treba li ponovo dokazivati ono što je cjelokupan povijesni razvitak nedvojbeno pokazao – socijalizam ne funkcionira, nikada nije i neće. O tome se radi, koliko god neki tražili celofane u koje će zamotati tu neospornu istinu.
Da, upravo toliko osporavana "logika profita" jednako vrijedi za kapital u privatnom vlasništvu kao i za onaj u državnom. Trebala bi vrijediti... Ako to prihvatimo kao vrhunsko načelo, sve ostalo je stvar ekonomskih tehnika i upravljačkih procedura. Tada je doista moguće privatizaciju promatrati kao stvar oportuniteta, a ne kao nužni prvi korak. Ali samo tada! Da to neće biti nimalo lako ostvariti proizlazi iz liste minimalnih "uvjeta poslovanja" koji to omogućuju.
Prvo, država preko svojih predstavnika u "holdingu" donosi višegodišnji plan poslovanja za svako trgovačko društvo posebno. U tom planu eksplicitno su navedeni ciljevi profitabilnosti po poduzećima. Nema prelijevanja od uspješnih prema gubitašima. Najvažniji ciljevi su veličine EBITDA, neto duga i dobiti nakon oporezivanja. Drugo, u tim planovima izrijekom se navode iznosi dividende po godinama koje će društva uplaćivati (su)vlasniku, dakle i u državni proračun. Dividenda postaje značajan neporezni izvor prihoda državnog proračuna. Za kolike puste milijarde smo se nepotrebno zadužili jer nismo ostvarivali dobit iz državnih poduzeća! Treće, ne postoje nikakvi dodatni kriteriji koji ruše mogućnost ostvarivanja dobiti. Nikakva "zadržavanja proizvodnje i radnih mjesta", nikakvi socijalni, lokalni, politički kriteriji. Samo dividenda uplaćena u proračun nakon ostvarene dobiti. Četvrto, rad uprava ocjenjuje se isključivo na temelju izvršenja tih poslovnih planova. Prebačaj plana – bonusi, neispunjenje plana – otkazi. Peto, uprave su plaćene i nagrađivane sukladno prevladavajućim međunarodnim standardima, bez obaziranja na plaće političara. Šesto, možda i najvažnije, uprave pojedinačnih trgovačkih društava postavljaju njihovi nadzorni odbori. U tim nadzornim odborima većinu imaju profesionalci iz tog "holdinga". Profesionalci, ne političari, ne članovi vlade ili Sabora. Ti profesionalci provode natječaje i biraju one menadžere za koje smatraju da su u stanju realizirati zadane ambiciozne poslovne planove. A političari? Oni su skupština "holdinga" i u tom svojstvu izabiru samo svoje profesionalce, dakle buduće članove nadzornih odbora. Nikoga više! Operativno gledano, dva ključna člana skupštine su predsjednik vlade i ministar financija.
Otpori ovakvoj strukturi bit će enormni. Nova struktura efektivno ruši ogromnu moć "uhljeba" uz prateću korupciju, nerad i neodgovornost brojnih. Nova struktura, a nikakav MUP, USKOK, DORH. Nova struktura jamči da se neće događati apsurdi u poslovanju javnih poduzeća, pazite, bez ičije stvarne individualne krivice! Spomenimo samo jedan.
Hrvatske šume su glavni izvor sirovine za drvnoprerađivačku industriju. Granu koja bilježi sjajne rezultate – u proizvodnji, izvozu, zapošljavanju. I profitabilnost raste. Izvozna potražnja i dalje raste. Članstvo u EU pokazuje svoje prednosti. No, nemoguće je zadovoljiti potražnju. Tisuće ljudi ostaje nezaposleno a nudila bi im se prilika za posao. Zašto? Nema dovoljno drva! Stvarno?
Pazite apsurda. U šumama danas postoji višak drva! U nekim kategorijama hrasta i do jedne trećine ukupne mase! Drvna industrija bi u kešu platila povećane količine. Proizvela, zaposlila nove ljude, izvezla, naplatila, platila povećane poreze... Ne može! Pravila su takva i nitko ih se ne usudi kršiti. A pravila su takva jer od HŠ-a nitko ne traži dividendu ili njezin prebačaj. Od njih se traži sve drugo, samo ne ono o čemu govorimo. Ministre financija, upiši za početak dodatnih 200 milijuna kuna dividende kao prihod proračuna. Bit će drva k'o u priči, dividende i poreza k'o drva!
>> Nema reformski nastrojene Vlade bez isto tako (ili još više!) reformski nastrojenog Sabora
>> Saborska većina nužna za veliku koaliciju donijela bi proračune s najvećim deficitima u povijesti
bio on privatni ili državni holding i jedino se može ocjenjivati dali je učinkovit ili ne po godišnjim poreznim prijavama dobiti.naravno da može biti učinkovit ako se dovedu na sva mjesta stručnjaci i samo stručnjaci.otpustiti sav višak nepotrebno zaposlenih i uhljeba smanjiti sve nepotrebne troškove i povećati učinkovitost. tada će biti dobiti i novca za nove investicije a time i novih zapošljavanja.