One zime i proljeća, kada je Amerikom i svijetom zavladao čovjek čiji najbliži suradnici i savjetnici po završetku svojih vatrenih nastupa pozdravljaju žive i mrtve nacističkim pozdravom, i kada se dotad neupamćena i nedoživljena tjeskoba širila našom civilizacijom, u Hrvatskoj je, u Zagrebu, ili u jednom zagrebačkom naselju, u stanu na vrh nebodera nakraj tog naselja, jedna pjesma postala soundtrack povijesnog trenutka. Pjesma je stara, zabavnjački šlager od prije skoro četrdeset godina, iz jedne od posljednjih sezona na jednoj velikoj estradi. Te 1986. nije na slušatelja ostavila velikog traga, niti ga se njezin pjevač u to vrijeme ticao. Šibenčanin s brkovima i zlatnim lančićem, krajem šezdesetih predstavljan kao dalmatinski Elvis Presley, kao mediteranski Tom Jones, snimao je mnogo, pjevao po festivalima i tako stvorio najmarkantniju pjevačku maniru naše popularne muzike.
Svijet je pomalo oglušio i zanijemio, jer je višak muzičkih proizvoda proizveo manjak muzičkih sadržaja. I zato biva tako važno kada jedan dječak onako otpjeva 'Ako me ostaviš'. To dijete nam u tom trenutku, skupa s Mišom Kovačem koji se kroz njega javlja, označava jedno vrijeme naših života i povijesti.
