Gošća emisije Nedjeljom u dva bila je je predsjednica Vijeća za elektroničke medije Mirjana Rakić. Ona je s urednikom i voditeljem Aleksandrom Stankovićem razgovarala o privremenom gašenju televizije Z1, problemima elektroničkih medija te o svojoj dugogodišnjoj novinarskoj karijeri.
Prvo pitanje bilo je dakako vezano uz zbivanja za vrijeme demostracija zbog zabrane emitiranja Z1 televizije.
- Nije bilo ugodno vidjeti tu masu ljudi. Nije problem u mirnom prosvjedu. Svatko ima pravo prosvjedovati, ali ono što se dogodfilo u Jagićevoj nije bio mirni prosvjed. Zazeblo me jer ja sam čelnik Agencije, odgovorna za sigurnost 30 ljudi.
Tjerali su vas iz zemlje, vikali da odete u Srbiju...
- Ja u Srbiju nemam pošto ići. Ovo je moja domovina i moj grad i ja nikad iz nje neću otići.
Kako ste se osjećali kas su vam uručili četničku šajkaču? Je li to bilo ponižavajuće, zanimalo je Stankovića.
- Govor mržnje jest veliko poniženje. Primili smo prosvjednike da kažu zašto protestiraju, ali oni to nisu rekli. Objasnila sam im da smo donijeli zakonsku odluku i da je ona bila jedinstvena, pet od pet glasova, šestog glasa nije bilo jer je kolegica tada bila u Madridu.
U Vijeću ne sjede ni ekstremni desničari ni ekstremni ljevičari, a najmanje smo anacionalni. Nismo se imali zašto skrivati. To što se dogodilo više govori o prosvjednicima nego o nama.
Mirjana Rakić dotakla se i znakovite šutnje političkih krugova.
- Danas je nedjelja, a do danas nitko nije reagirao u vezi prosvjeda šest tisuća ljudi na ulici. To nije mala brojka, najmanje u našoj zemlji.
Je li bilo teško odrediti kaznu Z1; koliko je vaše pravo da ocijneite što je govor mržnje, zanimalo je Stankovića.
- Rekli su da smo nekompetentni. Iza odluka stoji pet-šet vrhunskih prvanika i sve što smo odlučili odlučeno je po zakonu.
Je li oduzimanje moglo biti kraće?
- Svjesna sam oštre odluke, ali Vijeće je bilo jednoglasno.
Mirjana Rakić jasno je rekla da neće ponavljati sporne rečenice koje je novinar Marko Jurič izgovorio na kraju svoje emisije, zbog koje je Z1 dobila trodnevnu zabranu emitiranja, ali je to, od rijelči do riječi, učino Aleksandar Stanković. Potom je rekao kako joj neki spočitavaju da nema isti kriterij, da je ono što je zabranjeno Juriču dopušteno Zoranu MIlanoviću. Pritom je mislio na gostovanje bivšeg premijera u njegovoj emisiji kada je potpredsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika HSP AS Ivana Tepeša optužio za filofašizam.
- Ono što građani mogu reći vlasti, političari jedni drugima, to nije govor mržnje. Svakog možete tužiti za povredu ugleda. No, ako tome dodajte nacionalne karakteristike onda to je kažnjivo. Govor mržnje su i izjave poput one da žene nisu za mudrace nego za madrace.
A na Milanovićevu izjavu u vašoj emisiji ne reagiramo - rekla je Rakić misleći pritom na to da je to bio stav gosta, politilčara, a ne voditelja. No, kaže, dobili niz pritužbi i javnost će biti obaviještena o odluci Vijeća.
- To sigurno nije bio govor ljubavi, zaključila je Rakić.
Do 2005. nikad niste imali nijednu aferu, a onda postajete državni neprijatelj nakon istupa bivše kolegice i napisa Ivana Aralice koji su vas povezali s KOS-om i tajnim službama, dotaknuo se Stanković optužbi na njezin račun.
- U bivšoj državi novinari vanjske politike trebali su ispunjavati obrazac s kime smo razgovarali na putovanjima. To je bila obaveza svakog novinara.
Razočarali ste i Zdravka Tomca. On vam je bio profesor?
- Nisam bila njegova studentica. Znam ga iz političkih krugova iz tog dana.
Pričalo se da ste bili miljenica Franje Tuđmana?
- Često sam izvještavala s međunarodnih skupova. Predsjednik Tuđman imao je izrazito profesionalni odnos. Inače, Tuđman i Hrvoje Šarinić prvi su mi čestitali na Nagradi za životno djelo.
Jeste li Tuđmana proglasili ratnim zločincem?
- Nisam nikad izjavila da je Tuđman ratni zločinac. To je izmislila Sunčana Glavak. Žalila sam se da se ta neistina ne ponavlja.
A jeste li doista plakali za Tuđmanom?
- Suosjećala sam s njegovom suprugom kad je dobila u ruke hrvatsku zastavu, prisjetila se Mirjana Rakić razloga zbog kojeg kola priča o njenim suzama za pokojnim predsjednikom.
Neki je pamte i po tome što je kao šefica informativnog programa donijeli odluku da se u TV programu ne nose vjerska obiježja.
- Dnevnik je servis građana i ne smijemo se vanjksim obilježjina određivati prema nekoj skupini građana. Nije riječ samo o križevima. Bile su tada popularne i budističke narukvice.
Mandat ravnateljice Agencije traje vam pet godina. Hoćete li ostati do 2019.?
- Ne znam hoću li ostati predsjednica, ali volja bih biti predsjednica do kraja mandata. Ne povlačim se lako.
Nezaobilazno je bilo i Stankovićevo pitanje o lustraciji u novinarstvu.
- Neki smatraju da mene prvu treba lustrirati. Ne znam što bi se na meni još trebalo rasvijetliti. Hoćemo li dobiti neku knjižicu ili papir. Što to znači? U novinarstvu je ostalo jako malo ljudi iz onog vremena. Hoće li lustrirati novinare s burze?
Stankovića je zanimala i usporedba novinarstva nekad i danas; kada su bile veće slobode?
- Nekad nije bilo oakvih emisija i točno se znalo koje su sfere slobodnog razmišljanja, ako niste prozivali nekog iz vlasti. Tita se nije smjelo dirati, čak ni vijesti koje su teleprinterom stizale iz Beograda. Novinarstvo se razvijalo. Vjesnik je imao nevjerojatno kvalitetne ljude, te su novine trebale ostati. Tamo su radila velika imena. Pa Polet i Danas osamdesetih. To je bilo vrijeme promjena. Tada su svi gledali naš dnevnik. Pokušali smo buiti javna televizija zapadne Europe. Danas je sloboda puno veća, ali se ne koristi na dobar način, zaključila je Mirjana Rakić.
>> Nisam osjećala strah, ali bilo mi je neugodno zbog prosvjeda
željno iščekujem trenutak, kad će ovo dvoje ljudi moći ovako privatno i prijateljski ćaskati na nekoj privatnoj televiziji, a nikako na Javnoj hrvatskoj televiziji.