Kakve veze ima zagrebački šator s Vukovarom? To je prvo pitanje koje se odmah nametne kada se spomene vijest da je nekadašnji braniteljski šator iz zagrebačke Savske preseljen u vukovarski Memorijalni centar Domovinskog rata. Na mah i odoka takvo se pitanje čini i razložnim i logičnim. Ali, ako se malo dublje i duže razmisli, onda šator i Vukovar ipak imaju itekakve veze. Jer, da nije bilo zagrebačkog braniteljskog prosvjeda protiv “rušenja dostojanstva branitelja i Domovinskog rata”, ovdašnje bi “tvornice istine” pod stalnim utjecajem i pritiskom “naših antifašista” već odavno izjednačile Titove partizane i hrvatske branitelje kao jednako zaslužne za stvaranje Hrvatske. Da nije bilo takvih tvrdnji iz vrha tadašnje SDP-ove vlasti, ne bi bilo ni povoda za braniteljske prosvjede. I naposljetku, za podizanje njihova šatora. Bio je to revolt protiv izjava da su partizani “stvorili Hrvatsku”. Logično je bilo da su branitelji bili ogorčeni takvim porukama, da su negodovali pitajući (se) zašto su oni uopće ratovali ako su nam već partizani stvorili Hrvatsku.
Dio nekadašnje međuratne hrvatske intelektualne mladosti sanjao je o komunističkoj, neovisnoj, naprednoj i socijalno pravednoj Hrvatskoj. No ustaše su kremu hrvatske lijeve inteligencije predvođene književnikom i komunistom Augustom Cesarcem već ‘41. pobili u Kerestincu. Njihovi ideološki antipodi, komunistički boljševici, misteriozno su nakon rata likvidirali legendarnoga sekretara Komunističke partije Hrvatske Andriju Hebranga, koji je izgubio glavu zbog želje za hrvatskom samostalnošću. Nakon ‘71. godine politički su likvidirani i svi sljedbenici ideje o bilo kakvoj samostalnoj Hrvatskoj. Josip Broz Tito, politički uzor Zorana Milanovića i njemu sličnih, tada je čak poručivao da će “Sava prije poteći uzvodno nego Hrvatska biti samostalna”. Anacionalni i unitaristički dio komunista Hrvatske nikada nije želio samostalnu Hrvatsku pa su je hrvatski branitelji ‘91. morali braniti i omogućiti njezino stvaranje.
Upravo je Vukovar simbol te Hrvatske. Braniteljski je prosvjed bio bunt protiv krivotvorenja novije hrvatske povijesti. Neko je vrijeme i zagrebački šator bio svojevrsni nacionalni simbol. Onda je logorovanje u njemu prevršilo mjeru i gotovo protest učinilo apsurdnim. Čak su se i mnogi koji su u početku bili za nj okrenuli protiv njega. Šatorski se prosvjed toliko razvukao da je s vremenom nestala i njegova bit, pravi razlog zašto je počeo. Ipak, zagrebački je šator upozorio na istinu o hrvatskim braniteljima, partizanima i Domovinskom ratu. Zbog toga bi šator mogao biti i smješten u vukovarskom Memorijalnom centru. Ali ni taj centar ne bi smio postati reciklažno dvorište nekih banalnih ratnih i poslijeratnih artefakata. Morao bi biti hrvatski muzej sjećanja, nešto slično Muzeju holokausta. Postane li reciklažno dvorište, onda će i odgovor na pitanje s početka teksta biti sažeto u jednu jedinu riječ: nikakve!
>> Šator će u Memorijanome centru biti privremeno dok branitelji ne odluče što dalje
