Pismo je naslovila s 'Roditeljima neliječenog dječaka', a u njemu je iznijela niz do sada nepoznatih detalja o životu djece iz VII/2 razreda. Nina je supruga legendarnog odbojkaša Partizana i trenera Crvene zvezde Dragana Kobiljskog. Njihova 14-godišnja kćer ubijena je u masakru.
Njezino pismo prenosimo u cijelosti:
'....ako nas ikada budete tražili i poželjeli kazati "Molim vas oprostite, nismo znali bolje i jako nam je žao...". Znate, mi više u ovozemaljsku pravdu ne vjerujemo... ali se trudimo nastaviti vjerovati u ljudskost i u istinu... Vjerujem da vam je dobro poznata činjenica da je naš razred VII/2 bilo jedno izuzetan razred, ne zato što je bio sastavljen od odličnih učenika, već zato što su to bila dobra djeca i dobri prijatelji jedni drugima. Oni su u školu odlazili nasmijani i vraćali se zadovoljni.
GALERIJA Posljedice tragedije u Beogradu: Ubojica bi mogao kazneno odgovarati
Sjećate li se da su nam djeca išla zajedno na jezični kamp u Francusku... pa dobivali smo njihove video snimke kako pjevaju pored kamina, igraju se na tematskim večerima i idu na izlete... znate i da su se svi zajedno kartali i smijali u sobama do kasno u noć. Kako ne biste znali, kada ste puni zahvalnosti zvali razrednika i zahvaljivali se što vam je sin tako lijepo prihvaćen od strane kolega u novom razredu u koji ste ga izabrali prebaciti. Bilo im je prelijepo, ali im je istovremeno bilo čudno zašto jedno dijete svih 7 dana spava sklupčano na fotelji, umjesto u krevetu, iako mu je na raspolaganju cijela dvokrevetna soba?!
Znate li da je tom djetetu bila neophodna pomoć, i vas roditelja, i stručnih osoba? Tragedija koja nas je zadesila je toliko strašna, bolna i nepojmljiva, da se svakodnevno borimo za udah. Misli koje će nas doživotno proganjati su: Zašto mu niste pomogli?! Zašto ste ga obučavali u streljani i kod njega razvijali i gajili tako jezive vještine pucanja i ubijanja, dok smo mi našu djecu vodili na satove umjetnosti i sporta?! Ako niste bili svjesni svoje uloge u nezapamćenoj tragediji od 3. svibnja 2023. godine, onda biste se morali osvijestiti i shvatiti da se nažalost ovdje suočavamo s tragedijom nakon tragedije koja poprima svjetske razmjere. Jasno nam je da javno mnijenje traži neki smisao - razlog s ciljem da se ovakav zločin na neki način obrazloži i shvati kako je do njega došlo?
VEZANI ČLANCI
Da se razumijemo, vršnjačko nasilje je krucijalna tema današnjeg doba kojoj se mora posvetiti najveća pažnja i briga kako bi se ono zaustavilo. Ali se u ovoj tragediji ono nije dogodilo, niti biste se smjeli ponovo obmanjivati i kriti iza neistine. Ispričavam se, dogodio se na najpogubniji mogući način, ali od strane vašeg djeteta prema našoj djeci. Jeste li svjesni činjenice da preživjeli i ranjeni dobivaju životne prijetnje iz cijelog svijeta jer će "netko završiti ono što je započeto", u bolesnom uvjerenju o zadovoljenju pravde za "maltretiranog" dječaka.
Vi dobro znate da su ga djeca VII/2 naivno prihvatila, pružila mu ruku prijateljstva i to je sve što su njihova zlatna srca mogla učiniti... Sve drugo je bilo na vama, koji ste za njega odgovorni, i stručnim službama koje su morale zadržati objektivnost onda kada nastupi roditeljska slabost. Znate, 21. stoljeće je nažalost stoljeće bez srama.... Ne bi trebala u ovom stoljeću biti sramota potražiti svu stručnu raspoloživu pomoć današnjice. Kada vas opet budu pitali, razmislite hoćete li ponoviti: "Nisam kriv" ili ćete makar reći: pogriješili smo, nismo znali bolje...
Tada možda niste znali, ali je sada bolna istina iza svih nas i trebali biste moći bolje... makar reći: "Oprostite, jako nam je žao, vaša djeca ni za što nisu kriva!" Ovdje nije u pitanju samo osobna tragedija, već kolektivna tragedija jednog društva jer su stradala izuzetna djeca koja su bila na pravom putu da postanu sjajni ljudi i koji su s nesuđenim vlastitim obiteljima trebali biti zalog ovom društvu. I dalje se molimo za spasenje vaših duša, ali bez priznanja, nema ni pokajanja.'
VIDEO Revoltirana Beograđanka: Nije se drogirao, ništa nije radio, Bio je zlo'
Bez priznanja, nema ni pokajanja. .... i tako Srbija ide dalje, već 30 godina kriveći sve druge, bez priznanja, bez pokajanja....