Dugogodišnji vodički političar, turistički poduzetnik i više od četvrt stoljeća čelni čovjek NK Vodice godinama je prijatelj s Darijem Šimićem. Istražitelji provjeravaju je li bivšeg hrvatskog reprezentativca povezao s Nedom Livljanić, nekadašnjom županijskom službenicom i jednom od glavnih optuženica u aferi nezakonitih kampova na Murteru koju su razotkrili Večernji list i novinarka Dea Redžić.
Marin Mikšić desetljećima je prisutan u političkom, sportskom i poslovnom životu Vodica. Bio je zamjenik gradonačelnika i predsjednik Gradskog vijeća, vodi županijsku organizaciju HSS-a, izabran je za potpredsjednika stranke, sjedi u Županijskoj skupštini, bavi se turizmom, a NK Vodice vodio je više od četvrt stoljeća. Sada se našao u središtu nove akcije policije i USKOK-a povezane s kampom bivšeg hrvatskog reprezentativca Darija Šimića na području Tisnog.
Uz Mikšića i Šimića privedena je Neda Livljanić, bivša voditeljica županijskog odjela nadležnog za obrtništvo i turizam. Livljanić je već optužena u drugom kaznenom postupku zbog izdavanja rješenja za dva kampa na Murteru koja, prema tvrdnjama USKOK-a, nisu ispunjavala propisane uvjete. Prema neslužbenim informacijama, istražitelji Mikšića navodno smatraju posrednikom između Šimića i Livljanić. Sumnja se, kako su objavili mediji, da je bivša županijska službenica tijekom 2020. i 2021. Šimiću izdala rješenja za pružanje ugostiteljskih usluga u kampu u domaćinstvu iako dio zemljišta navodno nije bio unutar građevinskog područja niti je ispunjavao ostale potrebne uvjete.
USKOK još nije objavio potpuni opis radnji koje se svakom od uhićenih stavljaju na teret. Zasad se ne zna je li Mikšić samo povezao Šimića i Livljanić ili je poslije sudjelovao u komunikaciji, predaji dokumentacije i ishođenju rješenja. Nije objavljeno ni da je za svoju ulogu tražio ili primio novac ili neku drugu korist. Njegova kaznena odgovornost tek će se utvrđivati u nastavku postupka.
Mikšić godinama pripada među najutjecajnije ljude HSS-a na šibensko-kninskom području. Za predsjednika županijske organizacije izabran je 2016., nakon suspenzije tadašnjeg predsjednika Zorana Smolića. U to vrijeme već je vodio vodički HSS i imao iskustvo u gradskoj izvršnoj vlasti. Na izbornoj skupštini HSS-a u prosincu 2025. izabran je za jednog od šest potpredsjednika stranke. Član je i Predsjedništva HSS-a, odnosno najužeg nacionalnog vodstva stranke.
Istodobno je vijećnik u Županijskoj skupštini Šibensko-kninske županije. Sudjelovao je na njezinim sjednicama i tijekom 2026. godine. HSS je nakon njegova uhićenja najavio raspravu o političkoj odgovornosti. Stranačkom Predsjedništvu trebalo bi biti predloženo da Mikšiću do završetka postupka miruju stranačke funkcije i ovlasti za predstavljanje HSS-a. U stranci su pritom naglasili da poštuju pretpostavku nevinosti.
Mikšić je tijekom političke karijere obnašao dužnost zamjenika gradonačelnika Vodica, a poslije je nastavio djelovati kao gradski vijećnik. Za predsjednika Gradskog vijeća izabran je u srpnju 2017. Potporu mu je dalo sedam vijećnika HDZ-a, čime je formirana većina u vijeću. Protiv su glasala tri vijećnika Liste našeg mista, dok su predstavnici Mosta i SDP-a bili suzdržani. Višegodišnji rad u gradskoj i županijskoj politici omogućio mu je širok krug poznanstava u lokalnoj upravi, turističkom sektoru i sportskim strukturama. Ta mreža kontakata sada je važna istražiteljima koji pokušavaju rekonstruirati kako je Darijo Šimić došao do Nede Livljanić i kakvu je ulogu u tome imao njegov prijatelj iz Vodica.
Mikšić je osnivač i direktor tvrtke Mikšić d.o.o. iz Vodica. Pretežita djelatnost tvrtke povezana je sa smještajem, dok su među registriranim djelatnostima i turističke usluge, poslovi turističke agencije, trgovina te poslovanje nekretninama. Nema podataka da je njegova tvrtka obuhvaćena aktualnom istragom. USKOK, prema dosad objavljenim informacijama, istražuje Mikšićevu osobnu ulogu u povezivanju Šimića i Livljanić. Budući da se godinama poslovno bavi turizmom i smještajem, pretpostavlja se da Mikšić poznaje postupke registracije objekata, ishođenja rješenja i komunikacije s nadležnim upravnim tijelima.
Najveći dio lokalne prepoznatljivosti Mikšić je stekao u nogometu. NK Vodice vodio je najmanje 25 godina i s vremenom postao gotovo neodvojiv od kluba. Za njegova mandata Vodice su se natjecale u višim rangovima dalmatinskog nogometa, razvijale omladinski pogon i ulagale u Sportski centar Račice. NK Vodice je u ožujku 2018. potpisao ugovor o poslovnoj i sportskoj suradnji s Hajdukom. U vodičkoj Gradskoj vijećnici potpisali su ga Mikšić i tadašnji predsjednik splitskog kluba Ivan Kos. Sporazum je uključivao stručnu suradnju, razvoj mladih igrača, razmjenu iskustava i povezivanje klubova. Mikšić je kroz dugogodišnji rad u nogometu stekao poznanstva koja su sezala daleko izvan Vodica.
Njegovu dugogodišnju nogometnu karijeru obilježio je težak incident na utakmici Treće nogometne lige Jug između Vodica i Neretvanca iz Opuzena, odigranoj 2. svibnja 2026. Prema izvještajima službenih osoba i disciplinskim odlukama Hrvatskog nogometnog saveza, Mikšić je na poluvremenu napao glavnog suca Antu Buzova. Nezadovoljstvo suđenjem pokazivao je tijekom prvog dijela utakmice. Kada su suci krenuli prema svlačionicama, ušao je na teren, uhvatio glavnog suca u predjelu vrata i gurao ga prema tunelu. Potom ga je udario nogom, nakon čega je sudac pao. Utakmica zbog napada i sigurnosne situacije nije nastavljena, a pozvana je i policija.
Mikšić je u disciplinskom postupku priznao odgovornost i izrazio žaljenje. U prvom stupnju dobio je devet mjeseci zabrane zbog napada na suca i još tri mjeseca zbog skrivljenog prekida utakmice. Kazne su objedinjene u zabranu obavljanja svih nogometnih funkcija u trajanju od godinu dana. Nakon žalbe kazna je smanjena. Drugostupanjsko tijelo odredilo mu je tri mjeseca zabrane zbog tjelesnog napada i tri mjeseca zbog prekida susreta, odnosno jedinstvenu kaznu od šest mjeseci. U dijelu medija ostao je podatak o jednogodišnjoj suspenziji, ali riječ je o prvostupanjskoj odluci. Konačna disciplinska kazna traje šest mjeseci.
Prijateljstvo Marina Mikšića i Darija Šimića javno je poznato još iz vremena prije izdavanja rješenja koja se sada istražuju. Mikšić je Šimića nazivao starim prijateljem Vodica, a svojedobno je ispričao da mu je bivši reprezentativac prije dvadesetak godina omogućio susret s tadašnjim predsjednikom UEFA-e Lennartom Johanssonom. Šimić je dolazio u Vodice, posjećivao NK Vodice i Sportski centar Račice te se družio s Mikšićem. Njihovi putevi susretali su se i u nogometnoj politici. Kada se Šimić 2017. pokušao kandidirati za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, program je predstavljao i ljudima iz nogometnih struktura Šibensko-kninske županije, u kojima je Mikšić godinama imao utjecaj.
Istražitelji sada pregledavaju njihovu komunikaciju i pokušavaju utvrditi je li Mikšić prijatelju pomogao doći do službenice koja je odlučivala o rješenjima za kampove. Ključno je pitanje je li znao da kamp ne ispunjava potrebne uvjete i je li unatoč tome sudjelovao u pritisku, dogovoru ili pribavljanju nezakonitog rješenja.
Sadržaj komunikacije između Mikšića, Šimića i Livljanić trebao bi pokazati tko je pokrenuo razgovor o kampu i kada je prvi put kontaktirana bivša županijska službenica. Istražitelji će provjeravati što je Šimić od nje tražio, je li Mikšić prenosio dokumentaciju, organizirao sastanke ili urgirao da se zahtjev riješi. Važan će biti i odgovor na pitanje je li znao za probleme sa zemljištem i prostornim planom. Posebno će se analizirati stanje na terenu u vrijeme kada su rješenja izdana. Potrebno je utvrditi na kojim se česticama kamp nalazio, jesu li bile unutar građevinskog područja, kakvu je dokumentaciju Šimić predao i odgovaraju li podaci u službenim aktima stvarnom stanju.
Neda Livljanić već je obuhvaćena kaznenim postupkom povezanim s nezakonitim kampovima na Murteru. Aferu su svojim istraživanjem otvorili Večernji list i novinarka Dea Redžić. Večernji list mjesecima je pratio građevinske radove i devastaciju uvale Čigrađa povezanu s investicijom poduzetnika Zorana Pripuza. Na terenu su snimani zahvati, provjeravane katastarske čestice i dokumentacija te praćeno postupanje građevinske inspekcije, Općine Murter-Kornati, Šibensko-kninske županije i drugih institucija.
U Večernjem listu prvi je objavljen i dokument kojim je Pripuzu odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u kampu. Rješenje je potpisala Neda Livljanić, tadašnja voditeljica nadležnog županijskog odjela. Stanje koje su zatekli inspektori i novinari nije odgovaralo onome što je bilo navedeno u dokumentaciji. Na lokaciji nisu postojali svi sadržaji koje bi registrirani kamp trebao imati, dio zahvata izveden je bez potrebnih dozvola, a otvoreno je i pitanje položaja zemljišta u odnosu na građevinsko područje.
Policija i USKOK u studenome 2023. uhitili su Livljanić, Zorana Pripuza, vlasnika drugog murterskog kampa Darija Filipija, poduzetnika Borisa Kulušića i bivšeg predsjednika Hrvatske udruge kampova Eduarda Maržića. Livljanić se tereti da je izdavala rješenja za kampove koji nisu ispunjavali uvjete te da je izrađivala zapisnike o navodno obavljenim očevidima, iako očevidi, prema optužbi, nisu provedeni na način prikazan u službenoj dokumentaciji.
USKOK u predmetu Pripuz tvrdi da je važnu ulogu imao posrednik. Pripuz se, prema optužnici, obratio Eduardu Maržiću, tadašnjem predsjedniku Hrvatske udruge kampova i osobi bliskoj Nedi Livljanić. Tužiteljstvo navodi da je Maržić preko svojeg odnosa s Livljanić pomogao Pripuzu doći do rješenja za kamp. Livljanić je, prema optužbi, znala da kamp nema uporabnu dozvolu, da se ne nalazi u cijelosti unutar građevinskog područja i da Pripuz nije vlasnik svih čestica.
Unatoč tome sastavila je zapisnik o očevidu i izdala rješenje za pružanje ugostiteljskih usluga. U istom postupku tereti se i zbog dokumentacije za drugi kamp na Murteru. USKOK tvrdi da je u oba slučaja unosila netočne podatke o očevidima i ispunjavanju uvjeta kako bi poduzetnicima omogućila registraciju i rad. Optužnica protiv Livljanić, Pripuza, Filipija, Kulušića i Maržića podignuta je u srpnju 2025., a Županijski sud u Splitu potvrdio ju je 3. ožujka 2026. godine. O optužbama će se odlučivati na suđenju, a nitko od optuženih još nije pravomoćno osuđen.
Slučaj Darija Šimića istražiteljima je zanimljiv i zbog mogućih sličnosti s predmetom Pripuz. U ranijem slučaju poduzetnik je, prema optužnici, preko osobe od povjerenja došao do Nede Livljanić, nakon čega mu je izdano rješenje za kamp koji nije ispunjavao zakonske uvjete. Kao posrednik označen je Eduard Maržić. U Šimićevu slučaju navodno se ista uloga pripisuje Marinu Mikšiću. Njega i bivšeg reprezentativca povezuje dugogodišnje prijateljstvo, dok je Mikšić kroz politiku, nogomet i turističko poslovanje dobro poznavao lokalne ljude i institucije.
Predmet protiv Pripuza već je došao do potvrđene optužnice, dok je istraga vezana uz Šimićev kamp tek počela. Zbog toga se još ne može zaključiti da su oba rješenja ishođena na isti način. Pojavljivanje iste županijske službenice, iste vrste turističkih rješenja i osobe koja navodno posreduje između investitora i uprave ipak otvara pitanje koliko je spornih dozvola izdano i je li pogodovanje bilo šire od pojedinačnih slučajeva. Aktualna akcija nastavak je priče o izdavanju rješenja za kampove na području Šibensko-kninske županije, koju su otvorili Večernji list i novinarka Dea Redžić istraživanjem Pripuzove investicije i bespravnih zahvata na Murteru. U prvom predmetu u središtu istrage bio je Zoran Pripuz. Sada se provjerava kako je do rješenja za svoj kamp došao Dario Šimić i kakvu je ulogu pritom imao njegov dugogodišnji prijatelj Marin Mikšić.
Otvori KEKS Pay
Dali je sigurno sa obitelji doci u Croatia na godisnji odmor obzirom na kriminal koji tamo vlada?