Protivnici Nemamo planete B” bio je jedan od natpisa na prošlotjednim demonstracijama diljem svijeta. Deseci tisuća srednjoškolaca i studenata u više od 100 zemalja napustili su školske klupe kako bi podigli svijest o klimatskim promjenama i potaknuli političke elite da shvate važnost i urgentnost ovog problema.
Centralna osoba pokreta je šesnaestogodišnja Šveđanka Greta Thunberg koja je prije godinu dana prvi put izašla iz škole i s transparentom “školski štrajk za klimu” sjela ispred parlamenta pozivajući odrasle na odgovornost. Greta ne daje duge govore, nije klasičan tip karizmatičnog vođe, ali je postala lice promjene i nova vrsta heroja za generaciju Z. Odjeknule su njene riječi “Odrasli stalno govore, ‘Dugujemo mladima da im damo nadu’. Ali ja ne želim vašu nadu. Želim da osjetite paniku. Želim da osjetite strah kojeg ja osjećam svaki dan. I onda želim da nešto poduzmete”.
Ovog tjedna potvrđena je i njezina nominacija za Nobelovu nagradu za mir što dovoljno govori o njezinoj važnosti i utjecaju njezine poruke.
Čitajući izvještaje s protesta iz New Yorka, Sydneyja, ili Johannesburga ono što me posebno dirnulo je da su organizatori, koordinatori i PR voditelji odreda trinaestogodišnjaci ili petnaestogodišnjaci. Generacije koje smatramo nesposobnima da voze auto, ostanu sami kod kuće ili glasuju, pozivaju na rješenje problema koji se tiče baš svih i baš svugdje u svijetu.
Usprkos svim dogovorima, izvještajima, projekcijama, situacija se rapidno pogoršava. Razine mora rastu, flora i fauna smanjuju, koncentracija ugljikovog dioksida nikad nije bila veća, ledeni i snježni pokrovi se povlače, a svjedočimo i sve većem broju prirodnih katastrofa koje znanstvenici direktno vežu uz klimatske promjene nastale u zadnjih 100, i najekstremnije, u zadnjih 35 godina. Klimatske promjene nisu stvar mišljenja, političkog ili religijskog stava, one su činjenica kojoj svjedoče nestanci koraljnih grebena, nevjerojatne visoke temperature i sve veće zagađenje zraka.
Čak i António Guterres, glavni tajnik Ujedinjenih naroda, je nakon prosvjeda u petak pozdravio inicijativu mladih, dodatno naglašavajući da se “mogućnosti sve više smanjuju – više nemamo luksuz vremena, a odgađanje je jednako opasno kao i negiranje klimatskih promjena”.
Pitajući prava pitanja – zašto lideri negiraju promjene, zašto nije ilegalno izgaranje fosilnih govora, zašto dopuštamo da dnevno izumire više stotina vrsta i zašto se pravimo da je sve u redu – mladi su na sebe preuzeli jedno od najbitnijih pitanja danas koje niti Pariški sporazum niti sve ostale inicijative nisu uspjele staviti u fokus javnosti. Odlazak mladih s nastave inače bi podsjećao na priču iz Gospodara muha, izazivajući sablazan roditelja, pravobranitelja, dušobrižnika i ostalih. Ovaj put, mladi su svojim protestom i glasovima dali lekciju odraslima o brizi za dom, radu na budućnosti i najbitnije – odgovornosti.
