Kada jednom skrenete s ceste D1 u Veljunu, na putu prema Plitvicama, prije ulaska u Slunj, prema brdu i šumi, počinje avantura za koju vam, na nekim dijelovima, treba kvalitetan terenac da biste se nosili s brazdama na makadamu. Napravili su ih kiša ili, u puno goroj i češćoj varijanti, ljudi koji strojevima izvlače trupce iz šume, ostavljajući bezobzirno iza sebe kanale. Valjda u želji da onima koji tom nazovimo je cestom svaki dan idu do svoje kuće, dodatno otežaju život!
Kilometri asfalta kroz sela, u kojima je daleko više napuštenih kuća nego onih u kojima ima ljudi, mogu vas nakratko zavarati jer je i taj asfalt, jasno je već na početku dionice, još iz vremena one daleke, propale države, tako da danas iz njega na mjestima raste trava. Ali, kažu nam mještani koje pitamo za pravac; nije to ništa, samo vozite dalje, bit će i gore, dobacuju nam uz osmijeh.
život KOD SLUNJA
Bilo je tamo i struje i vode prije 30 godina, ali se tada odlučilo staviti svoju sudbinu u ruke Beogradu. Prošli su kako su prošli. Pitam se priznaju li da su napravili glupost.