Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 201
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
ZANIMANJA

Kirurginje rade 'muški posao' bez problema i kad su trudne

kirurginje
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
1/9
30.01.2014.
u 15:30
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Odabrale smo zanimanje koje traži puno odricanja, ali ne bismo ga mijenjale, slažu se heroine koje svaki dan spašavaju živote

Da bi uopće studirala i radila, Margaret Ann Bulkley morala se prerušiti u mušku odjeću. Skrivala se punih 50 godina. Bila je prva žena u tom poslu, a radila je kao vojni kirurg pod muškim imenom James Barry, što je otkriveno tek nakon njezine smrti. Danas, istina, nije kao u prvoj polovici 19. stoljeća, ali žena je u kirurgiji, koja se naziva kraljicom medicine, puno manje nego muškaraca. Do prije nekoliko godina u Hrvatskoj ih se moglo nabrojiti na prste jedne ruke. Trenutačno je, pak, prema podacima Hrvatske liječničke komore, u našoj zemlji 781 kirurg te samo 58 njihovih kolegica. U operacijsku dvoranu na posao svakodnevno ulazi 51 opća, šest dječjih te jedna plastična i rekonstruktivna “žena u zelenom”. Za druge odlučuju u sekundi i bez oklijevanja, a gleda ih se sa strahopoštovanjem.

Tamburaši i snowboarding

– Uspjela sam! – bila je sretna mr. sc. Renata Čulinović-Čaić, jedna od prvih hrvatskih kirurginja, kada je u dežurstvu spasila 18-godišnjaka. U čakovečku su ga bolnicu dovezli s ubodnom ranom noža u srce. Mladić je bio kritično. Ne bi preživio prijevoz do klinike u Zagrebu. Riječ je bila se o minutama.

– Brzo sam sašila ranu na srcu koje je radilo, kucalo, stalno se micalo i krvarilo – događaj je otprije desetak godina koji se ovoj specijalistici opće kirurgije urezao duboko u sjećanje. Dva mjeseca poslije, nekako pred Božić, mladić joj je pokucao na vrata ambulante. Stigao je na kontrolu.

– Zabrinula sam se da nešto nije u redu. Rekao je da mi je samo želio čestitati Božić i poklonio bombonijeru u obliku srca – zadovoljno kaže ona. Odahnula je nakon “lavovski” odrađenog posla. Operacija srca kakvu je izvela pripada u malobrojne na svijetu te je uvjerena kako više nikada u životu neće obaviti veću i zahtjevniju od te. Za kirurgiju se odlučila još prije 20 godina. Bilo je, priznaje, neprimjerenih komentara kolega, poput “za žene je kuhača, a ne kirurgija”. Sada je subspecijalistica abdominalne kirurgije i operira trbušne organe, a uži su joj interes karcinomi debelog crijeva.

Ponekad zaborave da sam “žensko”. No, to je samo kompliment jer znam da me smatraju sebi ravnom

Ana Car Peterko

I dok se ona, inače supruga poznatog glazbenika Đuke Čaića, najbolje opušta uz tamburaše, s kojima rado zapjeva, a i sama zna zasvirati harmoniku, 35-godišnja dr. Ana Car Peterko, koja je riječku zamijenila slavonskom adresom, odlazi na jogu, jahanje ili plivanje, a zimi u Francusku na snowboarding. Ta dinamična, vedra, znatiželjna i po mnogočemu drugačija kirurginja, u Slavoniju je stigla nakon završetka Medicinskog fakulteta. Prvi posao dobila je u Slatini. Grad je morala tražiti na karti jer do tada nikada prije nije bila dalje od Zagreba. Sada je jedina žena na Odjelu kirurgije Opće bolnice Virovitica.

– Ponekad zaborave da sam “žensko”. No, to je samo kompliment jer znam da me smatraju sebi ravnom. Nešto sam i ja kriva. Nisam “tipična” liječnica, barem ne po izgledu – smije se Ana. Za sebe kaže da ponekad ruši stereotipe. Bivša punkerica, darkerica i rokerica, danas je od svojeg stila ostavila tek neke detalje koji joj ne smetaju na poslu. Odijeva se u odjeću tamnih boja, ima piercing na jeziku i tetovaže po tijelu.

– Naporan je ovo posao. Radi se danju i noću, pet, šest od sedam dana u tjednu. Donosite odluke koje drastično utječu na druge pa je jako važno imati iza sebe kolege koji te poštuju i vjeruju u istoj mjeri kao ja njima – kaže Ana, koja se sprema na subspecijalizaciju za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju.

Od knjiga se još neće odvojiti ni dr. Ksenija Musa-Juroš. Kada je stigla u Osijek, bila je prvi ženski kirurg među svojih 40 muških kolega. Sada je specijalistica dječje kirurgije, ali ne staje na tome. Već godinu dana “gura” i specijalizaciju opće kirurgije. Kad završi, ova Osječanka bit će prvi ženski dvostruki specijalist kirurgije u Hrvatskoj.

– Uvriježeno je mišljenje da je kirurgija muški posao jer je fizički težak i naporniji od ostalih – kaže Ksenija. Majka je dvojice sinova, a dok je bila trudna, normalno je radila i operirala. Kada je u operacijskoj dvorani s kolegama, kaže, napravi klik u glavi.

– Ne razmišljaš o tome tako kao da nekoga sjeckaš i režeš, nego kako bi tom čovjeku, da nije tebe, u životu bilo puno teže, kompliciranije i bolnije – ističe ova kirurginja. I dok joj je na početku, priznaje, bilo vatreno, poslije nje su na osječku kirurgiju stigle još četiri nove kolegice, među kojima je i mlada specijalizantica dr. Izabela Kiš.

Drugi red do mora

Dr. Aleksandra Pirjavec, pročelnica Odjela za plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju KBC-a Rijeka, svoju je karijeru započela prije 25 godina kao specijalizantica u Rimu.

– Sretna sam što sam u životu imala više mentora, i to u Rimu tijekom specijalizacije, potom na usavršavanju u Ljubljani te u Rijeci kod dr. Zambellija, doajena plastične kirurgije. Čovjek se može bolje formirati kada ima više mentora – smatra ova plastična i rekonstruktivna kirurginja, jedina u Hrvatskoj.

Iza njezine riječke kolegice dr. Nede Glavan, dječje kirurginje u bolnici Kantrida, 35 je godina rada. Šikaniranje muških kolega nikada nije osjetila, no priznaje da se, bez obzira na iskustvo, katkad osjeti da je, slikovito rečeno, “kuća – drugi red do mora”. Prisjeća se i anegdote kada ju je mali pacijent u čudu pitao je li istina da će ga operirati ona, a ne muški kirurg.

– Racionalno gledano, kada uzmete u obzir sve pozitivno i negativno u ovome poslu, rekli biste ne, ali preteže ljubav. Mislim da je jako dobro da čovjek radi posao koji voli. A mi smo i svojevrsni fanatici – ističe.

Slaže se i dr. Vesna Vasić, 54-godišnja specijalistica opće kirurgije i subspecijalistica abdominalne.

– Kirurgija je izuzetno zahtjevno, odgovorno i teško zanimanje koje traži puno odricanja. Odgovoran si za tuđe živote, tijekom operacija u sekundi donosiš teške odluke, a operacije ponekad traju i po 5-6 sati i cijelo ti to vrijeme ruka mora biti mirna i sigurna. U malim sredinama dodatni je problem to što nas je malo, pa se rijetko nešto može planirati. Ili radimo, ili smo dežurni, ili u pripravi. Usto, poslije posla trebaš biti majka i supruga i obavljati sve uobičajene poslove. Ipak, da se ponovno rodim, opet bih odabrala to zanimanje – zaključuje jedina kirurginja u vukovarskoj bolnici.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata