U Iranu se ponovno otvara pitanje koje se u političkim i vjerskim krugovima godinama izbjegavalo izgovoriti naglas,tko će naslijediti vrhovnog vođu ako dođe do naglog vakuuma moći. Nakon valova likvidacija, kulminacija krize dogodila se 28. veljače, kada je vrhovni vođa Irana ajatolah Ali Khamenei ubijen u zajedničkom zračnom udaru SAD-a i Izraela. Taj događaj potresao je same temelje Islamske Republike. Unutar establišmenta sada raste svijest da bi Vijeće stručnjaka uskoro moglo odlučivati o novom vrhovnom vođi. U središtu tih kalkulacija izdvajaju se dva imena: Mojtaba Khamenei, sin ubijenog vođe, te Hassan Khomeini, unuk osnivača Islamske Republike Ruhollah Khomeini.
Prema iranskom ustavu, vrhovnog vođu bira Vijeće stručnjaka,tijelo sastavljeno od islamskih pravnika koje formalno ima ovlast nadzirati rad vođe i, ako je potrebno, smijeniti ga. U praksi je, međutim, proces izbora znatno složeniji i odvija se unutar zatvorenog kruga klerikalne elite, političkog vrha i zapovjedne strukture Revolucionarne garde. Nakon desetljeća Hamneijeve dominacije, svaka promjena na vrhu znači duboko preslagivanje odnosa moći i redefiniranje ravnoteže unutar sustava.
Mojtaba Khamenei, rođen 1969. u Mašhad, godinama se percipirao kao čovjek iz sjene. Iako nikada nije obnašao formalnu državnu funkciju, njegov utjecaj u vjerskim i sigurnosnim strukturama smatra se znatnim. Školovan u teološkim krugovima u Komu, izgradio je mrežu lojalnosti među dijelom klera i unutar Revolucionarne garde. Tijekom prosvjeda 2009., nakon spornih predsjedničkih izbora, reformistički krugovi optuživali su ga da je imao važnu ulogu u koordinaciji odgovora režima. Njegova politička snaga leži u diskreciji, rijetko istupa javno, ali je prisutan ondje gdje se donose ključne odluke.
Za dio tvrdolinijaškog establišmenta Mojtaba predstavlja jamstvo kontinuiteta. Njegovo ime simbolizira očuvanje postojeće ideološke linije i sigurnosne arhitekture koja se razvijala desetljećima. Kritičari, međutim, upozoravaju da bi njegov izbor otvorio pitanje nasljedne logike u sustavu koji formalno odbacuje monarhijski princip. Izbor sina ubijenog vođe bio bi presedan i mogao bi izazvati otpor dijela klera koji inzistira na kolektivnom legitimitetu i teološkoj težini kandidata, a ne na obiteljskom kontinuitetu.
S druge strane, Hassan Khomeini nosi prezime koje u Iranu ima gotovo mitsku simboliku. Kao unuk Ruhollaha Homeinija, on utjelovljuje revolucionarnu baštinu i izravnu vezu s ideološkim temeljima države. Rođen 1972. u Komu, odrastao je u simboličkom središtu revolucije. Za razliku od Mojtabe, njegov javni profil znatno je izraženiji. Često istupa u javnosti, govori o potrebi jedinstva, ali i o nužnosti prilagodbe sustava novim društvenim okolnostima. U očima reformističkih i umjerenijih krugova predstavlja most između revolucionarne baštine i potrebe za promjenama.
Hassan Khomeini godinama balansira između lojalnosti sustavu i suptilne distance prema najtvrđim linijama vlasti. Njegova kandidatura za Vijeće stručnjaka 2016. godine diskvalificirana je od strane Vijeća čuvara, što su mnogi protumačili kao signal da dio establišmenta zazire od njegove političke težine. Ipak, njegovo prezime i simbolički kapital ostaju snažni aduti. U scenariju izbora novog vođe mogao bi predstavljati kompromisnu figuru,osobu koja čuva kontinuitet revolucije, ali bez izravne povezanosti s aktualnim sigurnosnim aparatom.
Izbor između Mojtabe Khameneija i Hassana Khomeinija bio bi više od personalne odluke. To bi bio sudar dviju vizija budućnosti Islamske Republike. Jedna se oslanja na čvrstu kontrolu, zatvorenost i snažnu ulogu sigurnosnih struktura; druga bi mogla otvoriti prostor za postupnu redefiniciju odnosa između države i društva. U oba slučaja, odluka Vijeća stručnjaka imat će dalekosežne posljedice, ne samo za unutarnju stabilnost Irana, nego i za regionalne odnose, od Iraka i Libanona do Sirije i Perzijskog zaljeva.
U trenutku kada Bliski istok prolazi kroz novu fazu previranja, pitanje nasljednika vrhovnog vođe postaje ključno strateško pitanje. Hoće li prevladati logika kontinuiteta utjelovljena u Mojtabi Khameneiju ili simbolička snaga prezimena Khomeini kroz Hassana, ovisit će o ravnoteži moći unutar zatvorenih krugova iranske elite. Jedno je sigurno,odluka koja uskoro bude donesena oblikovat će Iran za desetljeća koja dolaze.
Otvori KEKS Pay
