Potkraj 2005. godine McDonald’s je objavio da će ubuduće u svojim
restoranima diljem Sjedinjenih Država prodavati “pravednu kavu”. Nije
riječ o nekoj novoj vrsti ili aromi kave, nego o napitku koji je
pripremljen od kave za koju su oni koji su je uzgojili dobili pravednu
naknadu, od koje oni i članovi njihovih obitelji i zajednice mogu
normalno živjeti.
Pravedna kava
Organizacije koje u Sjedinjenim Državama promoviraju “pravednu
trgovinu” (suprotnost slobodnoj trgovini) tvrde da je trend pijenja
pravedne kave već postao jedan od najizraženijuh, osobito među
intelektualnom, obrazovanijom i malo imućnijom klijentelom. Žele
platiti više kako bi bili potpuno sigurni da uživaju u napitku koji baš
nikoga nije gurnuo preko ruba siromaštva ili u ropstvo.
Priča druga događa se u Venezueli. Predsjednik Hugo Chavez objavio je
da podiže cijenu sirove kave 100 posto kako bi siromašni seljaci koji
je proizvode mogli živjeti od svoga rada. S druge strane, zaprijetio je
prerađivačima kave koji je gomilaju u skladištima kako bi ucjenjivali
cijenama da će nacionalizirati pržionice ako kavu ne budu prodavali po
cijenama koje je odredila vlada.
Svake sekunde na planetu se skuha i popije oko 25 tisuća šalica kave.
Ako kao mjernu jedinicu uzmemo sat, broj šalica zamamne crne tekućine
bez koje svijet više ne može preživjeti penje se na gotovo 90 milijuna.
Luksuzna roba
Nakon nafte, zrnca kave su druga na popisu robe kojom se na svijetu
najviše trguje. U razvijenim se zemljama sve više pije te ona postaje
sve skupljom i luksuznijom robom. No malo tko razmišlja o tome što se
zapravo krije iza svagdanje nam šalice kave.
Podatak da prerađivači kave godišnje uprihode oko 70 milijardi dolara,
a da sve zemlje na planetu u kojima se uzgaja kava godišnje za svoj
proizvod dobiju oko 5,5 milijardi dolara govori puno – kava je jedan od
najvećih “generatora” siromaštva na planetu jer oni koji je uzgajaju
prodajom toga proizvoda uglavnom ne zarade ni toliko da bi pokrili
troškove proizvodnje.
U posljednjih stotinu godina sirova kava nikada nije bila jeftinija –
potkraj 80-ih cijena kilograma na svjetskom tržištu bila je 2,65
dolara, a danas oko 1,1 dolar.
Dobra zarada
Neki stručnjaci tvrde da sirova kava nikad nije bila jeftinija, a ona
poslužena u šalici u kavanama – nikad skuplja. Ako ste svoju kavu
platili 10 kuna, izračunano je da je onaj tko ju je uzgojio od tih
vaših deset kuna dobio manje od 20 lipa ili nešto manje od dva posto.
Zaključak – dobro su zaradili svi osim njega.
Kada se uoči summita G8, skupine koja okuplja najbogatije industrijske
sile svijeta, razrađivao plan, koji je potakao britanski premijer Tony
Blair, o tome da se oproste dugovi najsiromašnijim zemljama, gotovo
nezapaženo je prošao zanimljiv dokument. Naime, njime su se najbogatije
zemlje obvezale da na globalnom tržištu neće rušiti ionako niske cijene
kave, od uzgoja koje u 50 uglavnom vrlo siromašnih zemalja živi oko 125
milijuna ljudi. Nakon što je prihvaćen, cijene su čak malo i narasle,
no nikako dovoljno. Stoga “pravedna trgovina”, ali i svijest nas
kavopija, ostaje jedina nada za one koji kavu uzgajaju.
Espresso, frapućino ili mokaćino?
Američki Starbucks, najveći svjetski lanac specijaliziranih kafića, ima tako razrađenu ponudu da je morao tiskati knjižicu s uputama za one koji žele uživati u njihovoj kavi. Starbucks, naime, nudi toliko različitih vrsta kave da neupućeni kavopija može imati ozbiljnih problema na blagajni, odnosno kad blagajnici hoće reći da želi popiti kavu. Cijene su adekvatne ponudi – obični esperesso platit ćete petnaestak kuna, frapuccino ili mokaccino i više od 25 kuna.
