Katastrofalni događaj na granici Nepala i Tibeta, u kojem su stotine ljudi izgubile život nakon urušavanja ledenjaka i pokretanja goleme bujice, nije scenarij koji je moguć isključivo u Himalaji. Slični procesi mogu se dogoditi i u Europi, upozoravaju stručnjaci. Kako pišu Seznam Zprávy, ogromna količina vode, stijena i nanosa poharala je usku dolinu rijeke Trišuli. Nakon urušavanja ledenjaka razina rijeke porasla je u samo pola sata čak devet metara. Poplavni val uništio je ceste i kuće, a dijelovi područja ostali su bez električne energije, telefonske mreže i interneta.
Glaciolog Jan Kavan iz Geografskog instituta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Masarykova sveučilišta u Brnu opisao je događaj kao svojevrsnu lavinu leda, kamenja i snijega. „Bila je to zapravo ledena kaša, odnosno odron kamenja, zemlje i snijega“, rekao je Kavan za Seznam Zprávy.
Prema njegovim riječima, masa koja se obrušila niz planinu pred sobom je gurala vodu, a nakon prvog poplavnog vala uslijedila je bujica blata, kamenja i otopljenog leda. Problem pritom nije nužno završen nakon prvog vala. Odronjeni materijal pregradio je glavno riječno korito i stvorio nestabilnu prirodnu branu. Iza nje se počela nakupljati voda iz okolnih tokova, zbog čega postoji opasnost od njezina pucanja i novog poplavnog vala. „Vrlo često drugi val može biti mnogo gori“, upozorio je Kavan.
Da urušavanje ledenjaka i planinskih padina može imati katastrofalne posljedice i u Europi, pokazao je slučaj švicarskog Blattena u svibnju prošle godine. Alpsko selo gotovo je zatrpala golema masa stijena i leda, a odron je također pregradio rijeku i stvorio jezero. Za razliku od Nepala, švicarske su vlasti stanovnike na vrijeme evakuirale.
Prema Kavanu, proces koji se dogodio u Švicarskoj u osnovi je vrlo sličan onome u Nepalu. Rizik od odvajanja dijela ledenjaka uvelike ovisi o karakteristikama terena. Posebno su rizična mjesta na kojima ledenjak prelazi preko naglog prijelaza u terenu. Na takvim se mjestima led deformira i postaje nestabilniji. Što je ledenjak veći i što je visinska razlika veća, veća je i mogućnost nastanka oslabljenih zona unutar ledene mase.
Opasnost postoji i iznad nekih norveških fjordova, gdje se nalaze nestabilni stijenski masivi. Njihovo urušavanje u more moglo bi izazvati velik val nalik tsunamiju. Ipak, razmjeri potencijalne katastrofe u europskim planinama u pravilu su manji nego u Himalaji. „Nepal je višestruko ekstremnije područje. Ondje su planine i ledenjaci mnogo veći, a ima ih i znatno više“, objasnio je Kavan. Dodatni problem predstavljaju golema i teško dostupna područja koja nije moguće u potpunosti nadzirati ljudstvom i tehničkim sustavima na način na koji je to moguće u Europi.
Ključna razlika između Nepala i bogatijih europskih zemalja nije samo u prirodnim uvjetima, nego i u mogućnostima praćenja potencijalno opasnih područja. Europske zemlje koriste satelitske snimke, automatsko praćenje promjena na površini, seizmičke senzore te karte područja ugroženih lavinama i odronima. U slučaju Blattena stručnjaci su godinama znali da je padina nestabilna. Zahvaljujući tome stanovnici su evakuirani prije nego što je došlo do njezina urušavanja. „Moramo biti spremni i na vrijeme upozoriti ljude. Sam prirodni proces ne možemo spriječiti, ali možemo prepoznati signale koji će nam pokazati da se približava“, rekao je Kavan.
Na stabilnost ledenjaka utječu i klimatski uvjeti. Tijekom iznimno toplih razdoblja, koja su i u Europi sve češća, veće količine otopljene vode prodiru između ledenjaka i stijene na kojoj leži. „Voda u biti djeluje kao lubrikant. Ledenjak tada puno lakše klizi pa se može i lakše odvojiti“, objasnio je Kavan. Takvi su događaji zbog toga vjerojatniji tijekom ljeta. Zimi je ledenjak čvršće smrznut za podlogu i kreće se sporije. Istodobno se ledenjaci na površini tope i postaju sve tanji. Time mogu oslabjeti unutarnje sile koje drže ledenu masu na okupu. „Što više i što dulje imamo iznimno topla razdoblja, veća je mogućnost da se negdje dogodi nešto takvo“, upozorio je glaciolog.
Znanstvenici zasad znaju da je tragediju u Nepalu pokrenulo urušavanje dijela ledenjaka, no neposredni mehanizam koji je doveo do njegova kolapsa još nije potpuno razjašnjen. Klimatolog Aleš Farda iz češkog Instituta za istraživanje globalnih promjena – CzechGlobe smatra da su temperature mogle imati važnu ulogu. „Više temperature mogle su utjecati na brzinu kretanja leda i njegovo težište. Osim toga, otopljena voda mogla je prodrijeti u podlogu, destabilizirati padinu i pridonijeti odronu ledenjaka i stijena“, rekao je Farda. Dodao je da je hipoteza prema kojoj su više temperature povezane s klimatskim promjenama pridonijele katastrofi relevantna te da će je znanstvenici dodatno istraživati.
Dodatni rizik predstavlja otapanje permafrosta u okolnim stijenama. Permafrost je tlo ili stijena koja je zamrznuta najmanje dvije godine. Led koji se nalazi u pukotinama stijena može desetljećima povezivati njihove dijelove. Kada se počne otapati, stijena gubi stabilnost, pa se mogu odvojiti pojedinačni kamenovi, ali i čitavi blokovi. Kavan pritom upozorava da permafrost ne treba automatski proglasiti uzrokom pomicanja nepalskog ledenjaka. Ispod ledenjaka ga uglavnom nema, ali može imati važnu ulogu u okolnim stjenovitim padinama. Njegovo otapanje pridonosi tome da planinske stijene postaju nestabilnije i opasnije.
Promjene u visokim planinama već primjećuju i alpinisti. Predsjednik Češkog planinarskog saveza Jan Bloudek upozorava da je u nekim područjima sve više ogoljenih stijena, što je posljedica povlačenja ledenjaka. „Kako je toplije, oslobađa se više kamenja koje je prije držao led. Teren postaje rastresitiji, a kamenje pada i zbog kretanja ljudi i samo od sebe“, rekao je Bloudek.
Promjena je posebno vidljiva na masivu Mont Blanca, najvišoj planini zapadne Europe. Ondje su se na pojedinim rutama, zbog povlačenja ledenjaka, pojavili deseci pa i stotine metara stijene. Na nekim mjestima klasične planinarske putove prema planinskim domovima sve češće zamjenjuju ljestve koje je potrebno produljivati i premještati kako se teren mijenja. Neke su rute prohodne samo u određenim uvjetima, dok su druge potpuno nestale. Zbog toga alpinisti pojedine uspone tijekom ljeta izbjegavaju i radije ih planiraju krajem proljeća ili početkom sezone, kada je teren stabilniji. Promjene ledenjaka ne događaju se samo u Europi. Poznati alpinist Radek Jaroš sličan je proces primijetio na sjevernoj stijeni peruanskog Huascarána. Ondje je na mjestima na kojima je ranije prolazio po neprekinutoj ledenoj površini danas ostala glatka stijena koju je oblikovao ledenjak. „Tamo gdje je bio led i neprekinuta površina sada se otkriva stijena. Ponekad to uspon olakša, ponekad ga oteža ili potpuno onemogući“, opisao je Jaroš.
FOTO Sablasni prizori apokalipse: Ovako izgleda Nepal dan nakon katastrofe
Otvori KEKS Pay
