Dogodi li se u Sankt Peterburgu u petak susret srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika s Vladimirom Putinom, bit će to, unatoč njihovoj "zabranjenoj ljubavi", još jedno protokolarno demonstriranje rusko-srpskog prijateljstva. Ono će biti naglašenije jer Dodik dolazi 10-ak dana nakon planiranog posjeta Srbiji ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. On nije uspio doletjeti do Beograda jer su mu prelet avionom zabranili srpski susjedi Bugarska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora.
Koje li ironije, ista ta Crna Gora (12. travnja 1999.), tada ujedinjena sa Srbijom u SR Jugoslaviju, odlučila je pristupiti Savezu Rusije i Bjelorusije. Odlukom Savezne skupštine i uz potpise predsjednika tadašnjih dvaju parlamentarnih domova izjavili su da prihvaćaju ciljeve tog saveza i obveze koje proistječu iz članstva. Četiri dana poslije donji dom ruskog parlamenta razmatrao je molbu jugoslavenskog parlamenta i "preporučio" predsjedniku i Vladi da razmotre sva pitanja u vezi s tom inicijativom. Ta odluka nikada nije ratificirana niti je se danas itko sjeća. Ostala je tek kao ilustracija o srpskim, a osobito ruskim geostrateškim vizijama. Danas je nitko i ne spominje. Potpuno je zaboravljena, pa čak i od nekih koji su joj tada snažno pljeskali.
Ma kog briga! Jasno smo i bez ostatka na različitim stranama i neka tako i ostane! Ne želimo Srbiju u EU. Ni Srbi ne žele u EU. I eto, napokon se u nečem slažemo i neka tako i ostane!