Hrvatska u posljednjih desetak godina bilježi rast, ali je bila bez jasnog smjera. Gospodarstvo se kretalo naprijed, no uglavnom stihijski, vođeno turizmom, nekretninama i povoljnim vanjskim okolnostima. Europski novac se trošio, ali bez jasnog odgovora na pitanje što želimo biti za deset ili dvadeset godina. Upravo u toj razlici između rasta i razvoja SDP vidi ključni izazov Hrvatske i polazište vlastitog političkog odgovora.
Razvojni model koji SDP predstavlja kroz novu Programsku deklaraciju nije popis nepovezanih mjera, nego pokušaj uspostave sustava u kojem industrijska politika, tržište rada i porezi djeluju zajedno. Time SDP šalje jasnu poruku: Hrvatska više ne može funkcionirati na temelju improvizacije, nego treba državu koja zna upravljati razvojem.
Problem nije u veličini države, nego u njezinoj slabosti
U javnim raspravama često se stvara lažna dilema između „previše države“ i „slobodnog tržišta“. SDP-ov pristup polazi od drukčije dijagnoze: problem Hrvatske nije previše države, nego država bez jasnih prioriteta i koordinacije. Politike su se godinama donosile parcijalno, industrija odvojeno od rada, porezi odvojeno od stanovanja, regionalni razvoj bez veze s produktivnošću.
Rezultat je gospodarstvo koje se oslanja na djelatnosti s niskom dodanom vrijednošću, tržište rada s visokim udjelom nesigurnih oblika zaposlenja i porezni sustav koji više opterećuje rad nego rentu. SDP-ov model pokušava prekinuti taj obrazac.
Koherentan paket, a ne niz parcijalnih reformi
Industrijska transformacija usmjerena je na jačanje proizvodnje, izvoza i produktivnosti. Politike kraćeg radnog vremena i prava na isključenje štite zdravlje i održivost rada. Suzbijanje prekarnog rada vraća sigurnost ugovorima i socijalnim pravima. Porezna politika rasterećuje plaće i potrošnju, a veći teret prebacuje na pasivne rente i bogatstvo.
Ključno je da se te politike ne promatraju odvojeno. Njihova snaga leži upravo u povezanosti: bez produktivnije industrije nema prostora za bolje uvjete rada, bez sigurnog rada nema demografske stabilnosti, a bez poreznog zaokreta nema sredstava za razvoj.
Razvoj kao pitanje političke odgovornosti
SDP ovim pristupom jasno pokazuje da razvoj ne shvaća kao tehničko pitanje za administraciju, nego kao središnju političku odgovornost. To uključuje i spremnost da se ciljevi jasno definiraju, rezultati mjere, a politike prilagođavaju kada ne daju očekivane učinke.
Takav model zahtijeva jaču i kompetentniju javnu upravu, ali i političku hrabrost da se naprave rezovi s dosadašnjim obrascima rasta temeljenima na renti i kratkoročnim dobitcima.
Poruka biračima i gospodarstvu
Ovim paketom politika SDP ne nudi skup nepovezanih mjera, nego operativan okvir za vođenje razvoja. Industrijska politika postavlja jasne prioritete, mjere na tržištu rada povezuju produktivnost i sigurnost zaposlenja, a porezna politika osigurava stabilne izvore financiranja tog modela. Svaka od tih politika ima svoju ulogu, ali smisao dobivaju tek kada djeluju zajedno.
Takav pristup pretpostavlja drukčiji način upravljanja državom: jasne ciljeve, mjerljive rezultate i političku odgovornost za ishode, a ne samo za donošenje odluka. Upravo to razlikuje razvoj kao planirani proces od rasta koji se događa slučajno.
Time SDP jasno pokazuje da razvoj Hrvatske promatra kao zadatak upravljanja, a ne improvizacije, pa ovaj model predstavlja osnovu na kojoj SDP artikulira svoju spremnost preuzeti vlast i odgovornost za dugoročne gospodarske i društvene odluke.
Otvori KEKS Pay
