Hrana je lijek, reći će mnogi. Ali ako pitate Jozefinu Birindžić, hrana je vječni izvor inspiracije. Kuha otkad zna za sebe i mada su joj prvi zadaci u kuhinji bili pranje suđa dok roditelji kuhaju, simpatična Brođanka kaže kako je i to bila dobra škola. Prve spoznaje o hrani, njezinim vrijednostima i kulturi dobila je u obitelji te ih kasnije širila. Iako nije profesionalna kuharica, ona je svoje poznavanje hrane pokazala pobjedom u televizijskom kulinarskom showu "3, 2, 1 – kuhaj!" te nastavila promovirati popularnom stranicom "Moj gastro".
Od sushija do bapke
Davno je spoznala kako svako jelo nosi svoju priču i ima moć pripovijedanja. Tako se bez puno premišljanja uključila u projekt "Priča bez riječi: inovativne metode pripovijedanja" brodske knjižnice, sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija. Autorica je inspirativnog predavanja "Priče u tanjuru – pripovijedanje kroz hranu" kroz koje otkriva kulinarske trikove, uvodeći polaznike svojih radionica u svijet umjetnosti pripreme hrane. Njezina ciljana publika su svi koji vole hranu. Dakako da ima puno priča.
– Na moje veliko zadovoljstvo, gradska knjižnica uključila me u projekt inovativnih metoda pripovijedanja i hvala joj na tome. Nadam se da imam što za reći na tu temu, iako zapravo i totalni amater može puno pričati o hrani. Ako ništa drugo, onda barem o tome što voli, a što ne voli. I to se može nabrajati satima – kaže Jozefina.
Jeste li ikada osjetili da vas miris ili okus hrane vraća u prošlost? Jozefina govori o kulturi hrane u različitim zemljama, nudeći zainteresiranima mogućnost da kušaju neka od jela koja možda nikada ranije nisu kao što su japanski sushi, brodski tiritli, židovska bapka, talijanska focaccia... Jedinstvena je to priča koju gosti doživljavaju kroz okuse i mirise. Prema njezinim riječima, hrana je daleko više od jela. Ona je neizbrisiv dio naše kulture i naše osobnosti, a svako jelo u sebi krije i neku svoju priču.
– Mnogi ljudi pitali su me što su to zapravo priče u tanjuru. Neki mirisi i okusi podsjećaju nas na neka događanja, ponekad lijepa, ponekad tužna. Podsjećaju nas na naše djetinjstvo. Kada odemo u neku stranu zemlju, osim kulture koju vidimo kroz arhitekturu, muzeje, glazbu ili prirodu, ta zemlja ostavlja na nas dojam i kroz hranu. Onda znamo reći – bilo nam je lijepo, ali hrana im baš i nije nešto. Ili kažemo – hrana im je top, ali ostalo je dosadno. Tako da ima puno priča u tanjuru – ističe jedna od najpoznatijih hrvatskih amaterskih kuharica.
Jozefinine maštovite gastro radionice sve su posjećenije. One su njezin doprinos zajednici, kroz njih se ljudi povezuju. Neki se ljudi okupljaju oko glazbe ili sporta, ovdje se okupljaju poklonici pripreme hrane. Ona je ono što vole i što im je zajedničko. Javljaju joj se većinom žene, ali ima i muškaraca. Ponekad dođu s djevojkama, ponekad sami ili kao dio ekipe. Radi tematske radionice, ponekad po zemljama pri čemu su daleke i egzotične kuhinje Azije osobito omiljene. No, od stranih kuhinja pretežu talijanska i turska. Radi i druge tematske radionice poput dizanog tijesta, božićnih kolačića, roštilja ljeti i slično. Danas je vrlo aktualan spoj tradicijske i moderne kuhinje.
Osobnost u tanjuru
– Što se tiče tradicijske kuhinje, mislim da nju svi znamo. Međutim, moderne tehnologije i u kuhinju su donijele neke nove mogućnosti. Na novi se način pripremaju stari okusi koji su zapravo isti, a uopće ne sliče na sebe. Izgledaju doslovno poput slike – govori Jozefina.
Ako je pitate što najradije sprema i koji su joj specijaliteti, Jozefina će vam reći da u svoju kuhinju uvijek nastoji uvesti nešto novo. Postoje neka jela koja voli ponavljati – radi se, naravno, o našim tradicionalnim jelima. Međutim, nova hrana i novi, još nedoživljeni okusi njezina su strast. Stalno lista kuharice i internet u potrazi za nečim novim i zanimljivim. Kad vidi neku sliku, odmah si je spremi kako bi i sama probala tako nešto napraviti. Ako nema recepta, onda barem po slici, ili kako ona voli reći "po svom", ali da ipak bude približno tome.
Može li hrana pričati o osobnosti osobe koja je priprema?
– Može. Kod nas se kaže da, ako domaćica presoli ručak, to znači da ili je ljuta ili neraspoložena ili se previše žuri. To se zna i meni dogoditi. Ako je ručak preslan, točno znam zašto je preslan. Mi koji radimo u kuhinji u svaki obrok ugrađujemo emocije – zaključila je.
Otvori KEKS Pay
