Josipović neće u Titov Kumrovec, nego ide pračovjeku u Krapinu

Nijemci i ustase masakrirali su u dolini rijeke Mljecanice 450 ranjenih boraca i omladinu koja ih je nosila. Zarobljenih partizana na Kozari nije bilo Potkozarje u ljeto 1942. U selu Citluku zivjela je velika porodica Jandrica. Tog jutra kada susu ustase upale u kucu Mikana Jandrica, njegov najmladji sin stajao je u stalku. A onda, kao da se nebo srucilo na majku — zlikovac je sjekirom odsjekao dijetetu obje ruke. Tada su ustase ubile Ljubu, Vukasina i Ruzu Jandric, a sve troje su imali samo 11 godina.I u Vodicevu je tada sve gorilo. Planule su kuce i zita, zgrade, sjenokosi i plotovi. Majka Pere Curica nije mogla da pobjegne sa petoro unucadi. Zaklali su ih. Milja Knezevic sakrila se u kacu, ali njen otac Mirko to nije mogao. Ustase su ga zaklale i bacile u zivicu. Milja je to vidjela. Zlikovci su ubili dvogodisnje unuce Stoje Radman iz Vrbaske, zatim njenu kcerku, a na kraju i nju. Jovanku Sukalo prvo su prisilili da gleda kako joj umiru troje djece. Najstarije je imalo devet godina. U zaseoku Vurune ubijene su 84 osobe, a medju njima 24 djece poklano je u jednom podrumu. U selu Koturevima ustase su ubile dvoje djece Sime i Koviljke Kondic. Blagoja je imao tri godine, a Mira sest mjeseci kada ju je zlikovac nabio na bajonet i nosio kroz selo. Nizali su se zlocini pod Kozarom jedan za drugim. Tako su ustase, predvodjene zloglasnim Maksom Luburicem, sravnile sa zemljom selo Draksenic nadomak Jasenovca. Stravican masakr izvrsen je 13. i 14. januara 1942, kad je u seoskoj crkvi ubijeno 208 stanovnika, medju kojima i 85 djece. Eve kako su ovo ustasko „natjecanje u krvi“ opisali prezivjeli svjedoci — Anka Pavkovic, Anka Lukac i Mira Blagojevic: „Crkva je bila puna leseva, a krv je dostizala do vrha cipela. Na samom oltaru bila je naslonjena, kao da spava, ubijena zena Nikole Dracine. Pred crkvom, naslonjena na tarabe, lezala je Marta Vrnic sa dvoje djece. Obe dojke bile su joj prorezane i kroz njih provucene rucice njene djece. Djecje ruke bile su vezane zicom. Malo dalje od Marte lezala je Desa Loncar i njeno dijete nabijeno na kolac.“ Kozara cuva uspomenu na jedan od najmonstruoznijih ustaskih zlocina, izvrsen 7. februara 1942, kad je ubijeno 2.300 stanovnika Drakulica, Motika i Sargovca, sela pokraj Banja Luke. Vrhunac divljastva ustase su ispoljile u pokolju 551 djeteta:u Drakulicu 294, Motikama 207 i u Sargovcu 50. Ustasku Pavelicevu tjelesnu bojnu u ovom zlocinu predvodio je Miroslav Filipovic-Majstorovic, kapelan samostana u Petricevcu. Ovaj krvnik imao je jos jedno ime — Fra Sotona. Dobio ga je u Jasenovcu, kao jedan od logornika. Kada je zaklao sedmogodisnje dijete DJure Glamocanina, s krvavim nozem u rukama Fra Sotona je hrabrio neodlucne: „Ovo ja u ime boga pokrstavam izrode. Ustase, slijedite moj put! Sve grijehe uzimam na svoju dusu!“ Mile Todorovic, kome je u ovom pokolju ubijena citava porodica, prica: „Dosao sam kuci, a ona pusta. Samo u stali krave ricu. Kada sam izisao, cuo sam neko cudno krcanje. Prisao sam blize i vidio gomilu poubijanih. Stojan Srdic, sasjecen i iskrvavljen, sjedio je i jecao. Od jednog malog lesa ucinilo mi se da je moja najmladja kci. Onda sam se onesvijestio.“ Nikakvi zlocini nisu mogli da zaustave kozarski narod koji je listom krenuo u ustanak 1941. godine. U proljece 1942, kad je devet miliona fasistickih vojnika mrvilo Evropu, u samom sredistu NDH Kozara je postala slobodna partizanska oaza. Tada su hronicari zapisali da su se u udobnim salonima ljetovalista u Opatiji, 2. marta 1942, sastali njemacki, italijanski i ustaski generali, pod komandom feldmarsala Kajtela, i dugo vijecali nad ratnom kartom Kozare. Prema „Opatijskom protokolu“ i savjetovanju u stabu njemackih oruzanih snaga u Arsakliju u Grckoj, 20. maja 1942, odluceno je da se „ustanickom pokretu na Kozari definitivno slomi kicma“. Samo tri dana kasnije, 23. maja 1942, u stabu komandujuceg generala Badera u Beogradu, postavljene su smjernice za ovu operaciju: „U zapadnoj Bosni zivo je porasla partizanska djelatnost na prostoru Banjaluka-Prijedor-Bosanski Novi koja mora sto prije da bude likvidirana radi cuvanja njemackih vojno-privrednih interesa“. Za izvrsenje ovog zadatka formirana je „Borbena grupa zapadna Bosna“ („Kampfgruppe Westbosnien“) Stab borbene grupe sastojao se od 29 oficira njemackog Vermahta i pet funkcionera ustaske NDH. Za komandanta operacija na Kozari postavljen je Fridrih Stal, general-major, koji je „kao mladi porucnik austro-ugarske vojske omrznuo slovenske varvare“. Ubrzo zatim uslijedila je naredba o pocetku najvece ofanzive koja je te godine vodjena protiv partizanske vojske. Taj dan, 10. jun 1942, Kozara nece nikad zaboraviti. Po njemu i danas Kozarcani racunaju vrijeme, sta je bilo prije, a sta poslije njemacko-ustaske ofanzive. Na Kozaru i njen odred, na 3.500 partizana (300 je bilo ranjeno) naoruzanih sa 3.000 pusaka i 170 mitraljeza, cetiri minobacaca i dvije haubice, dva tenka marke „Hockins“ i jednim avionom Franje Kluza, na 934 partizanska odbornika, na omladinu sto je stajala kao jedan u rezervnim cetama, na narod Potkozarja i kolibe od pruca, u zbjegovima rasutim oko izvorista Gracanice i Mljecanice, Bukovice i Rakovice ili po proplancima Mrakovice i Bijelih voda — na takvu Kozaru krenula je sila od 11.000 oficira, podoficira i vojnika Vermahta, 20.000 ustasko-domobranskih snaga, 2.000 cetnika Draze Mihajlovica (grupe Drenovica i Marcetica) sto je sa ojacanim okolnim garnizonima i pomocnim jedinicama iznosilo oko 35.000 vojnika opremljenih najsavremenijim naoruzanjem drugog svjetskog rata. Sem toga, borbena grupa je raspolagala snaznim i dobro organizovanim obavjestajnim aparatom, kojim su rukovodili clanovi Stalovog staba Plume i Konopacki i u kojem je znacajnu ulogu imao i mladi porucnik Kurt Valdhajm. U 17 punktova rasporedjenih u naseljenim mjestima oko podrucja operacija, obavjestajci su raspolagali sa vise radio-stanica i jatom od 120 golubova pismonosa dopremljenih iz Beca. Za pretres Kozare i otkrivanje partizanskih sklonista iz Beograda je dovedeno 35 pasa tragaca i njihovih vodica, a iz Berlina je poruceno jos toliko pasa, „neophodnih za potrebe ovog operacionalnog podrucja“. Nezapamcena bitka trajala je dvadeset pet dana i noci. U njoj su se istopile partizanske snage, citave cete su izbrisane iz brojnog stanja Kozarskog odreda. Ali, Kozara nije pala. „Gusta pomrcina pritisla je nase polozaje kada nam je svima zasato dah od uraganske vatre. Prvi talas napadaca privukao se kroz gustu travu i zbunje do nasih redova. Partizani su hvatali za cijevi nasih mitraljeza prije nego sto su mogli da opale i jedan metak. Pojavili su se iznenada i necujno. I tada je otpocelo ono najstrasnije, sto je svakome od nas sledilo krv u zilama. Muskarci, zene i djeca sa neshvatljivom upornoscu nasrnuli su na nase polozaje. Bio je to pravi pakao i cudim se kako smo izdrzali. Partizani su cak i na borna kola isli sa bombama i puskama, upravo kao mravi su navirali“, zapisao je o proboju obruca na Kozari Kurt Neher, ratni dopisnik 714. njemacke pjesadijske divizije. Kada je neprijatelj poslije proboja obruca, uvidio da ne moze unistiti Kozarske partizane, sav bijes iskalio je na narodu Potkozarja. Posebnim smjernicama regulisan je postupak prema stanovnistvu koje se mora temeljno ocistiti i naseliti „pouzdanijim zivljem“, sto je trebalo da sprovede ustaski opunomoceni ministar dr Oskar Turina, jedan od clanova Stalovog staba. Iz smjernica i Stalovih naredbi jedinicama ocigledna je, kao u ogledalu, namjera da se podrucje Kozare sasvim opustosi: „Sva lica zatecena u borbi strijeljati. Sve stanovnistvo pohvatati i sprovesti u sabirne centre; muskarce iznad 14 godina otpremiti u koncentracione logore. Pri pokusaju bjekstva bez milosti upotrijebiti vatreno oruzje; mlade zene i djevojke, prema zapovijedi Firera, transportovati na rad u Njemacku; starije zene i djecu raseliti ili otpremiti u Jasenovac \'koji moze primiti neograniceni broj zatocenika\'. Tko osobe koje dolaze iz Kozare i Prosare propusti ili nakon zarobljavanja oslobodi, biti ce stavljen pred radni sud.“ To je samo jedan izvod iz njemacko-ustaskih naredbi i uputstava za vrijeme borbi na Kozari.

kamoćemo i tvoji prijatelji Po tvojim komentarima dolje narečeno vidljivo da je u pitanju balavac koji je rođen 80-tih godina,drugim riječima nemaš pojma o životu .Nadalje ovaj tvoj prijatelj koji te uporno brani pod imenom \"vidimškoj\" iz Splita očito akoko niste jedna te ista osoba da ste generacija.Analizom vaših konstantno glupih i uvredljivih komentara na račun hrvatske države i hrvata može se isčitati ono što sam o vama prije naveo:potomci partijski rukovodioca koji su žarili i palili po društvenim poduzećima(metali u svoje džepove i nemilice trošili taj novacDOK JE NAROD PREŽIVLJAVAO),pljuvali po hrvatskoj i hrvatima te ih proganjali na sam spomen hrvatstva,a dolaskom hrvatske države nisu se snašli u istoj i izgubili su benificije koje su imali u jugoslaviji.Kad čovjek sve to zbroji dođe do činjenica da ste vi njihova djeca skupa sa svojim roditeljima zreli za psihijatrijsku ustanovu gdje bi se trebali liječiti(makar mislim da vama nema pomoći jer ste izgubljeni slučajevi).Znam da vam je teško živjeti s činjenicom da ste u hrvatskoj,ali što se može takav vam je život i budite uvjereni da vaš život i vaših roditelja znači pljačke i dominacije nad hrvatima je prošao i više se neće vratiti nikada.Na kraju želim Vam dug život i da patite barem dio onoga što su morali patiti hrvati pod vladavinom takvih kao što se vi propali jugosloveni propale i zločinačke tvorevine jugoslavije na čijem je čelu bio izdajnik,lopov i ubojica JOSIP BROZ TITO...... ŽIVJELI HRVATI I HRVATSKA NEOVISNA DRŽAVA !!!!!!

Počinitelji su bili četnici, koje je predvodio Mane Rokvić. U tom pogromu spaljena cijela župa, koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući i župnu crkvu i kuću. Župa je temeljito uništena, tako da danas nema nikakva traga toj župi.. Točan broj ubijenih stanovnika nikad se nije utvrdilo. Četnici su, nakon što su ubili župljane, bacali ih u kraške jame (najviše u jamu Kaluđerica kod Skakavca) ili u rijeku Unu. Istraživanjima (vidi autore u referencama; autori Josip Jurjević i Ana Došen su osobe koje su \"neplanirano\" preživjele ovaj pokolj) se došlo do preliminarne brojke od 240 bestijalno ubijenih nedužnog civilnog hrvatskog stanovništva. Brojka od 240 osoba, koja nije konačnam, se odnosi na uži dijel župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali; južni dijel oko Kulen Vakufa i Vrtoča sa pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane. Od svećenićkog osoblja, koje je bilo prvo na udaru, stradao je župnik Krešimir Barišić i tri svećenička pripravnika. Struktura identificiranih 240 ubijenih je bila: 35 djece do 7 godina 14 djece od 8 do 12 godina 72 žene (znatan broj trudnica u visokom stadiju trudnoće) 119 ostalih (nerazvrstano)

Tog 27. srpnja 1941. je u Trubaru [1] ubijen drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor i veća skupina pripadnika njegove župe koji su se vraćali sa hodočašća svetoj Ani u Kninskom polju. Hodočasnički vlak je pri povratku zaustavljen nekih 18 km od Drvara. Svi hodočasnici su okrutno poubijani, a tijela su im bačena u jamu Golubnjaču. Istog dana, orkestrirano je, uz iste metode etničkog čišćenja, izveden i napad na susjednu katoličku župu Bos. Grahovo, tako da slučajni preživjeli nakon pokolja u Drvaru ne mogu upozoriti susjede, odnosno da grahovljanski Hrvati ne mogu pobjeći nakon što doznaju što se dogodilo drvarskim Hrvatima. Imena i prezimena svih poginulih nisu do kraja utvrđena; utvrđeno je 568 osoba koje za koje se poimence zna da su mučki ubijeni u tom zločinačkom napadu. Imena svih identificiranih ubijenih župljana su uklesana na spomen-ploči u dvorani gdje se drvarski katolici okupljaju na bogoslužju. Postoji i posebna mramorna ploča sa slikama i osnovnim podatcima ubijenih župnika iz drvarske i susjednih župa.

...sinisa... jucer ..bla bla bla bla ....i danas opet...bla bla bla ... I opet se ponavljaš kao vidovnjak iz Medugorja.Ti sve znaš tko sam ja,ti znaš tko su moji. Daj se malo raspitaj i odi pod hitno nekom veterinaru kakokako bi ti dao inekciju protiv bjesnoce.. .Tvoje dijagnoze više govore o tvojem problemu razumijevanja stvari . Ja ne tvrdim da je to tvoja bolest , jer za dijagnozu trebaju postojati stanoviti uvjeti . U ovom slucaju na raspolaganju imam samo jedan uvjet . Tvoje upuštanje u slijepe dijagnoze više govori o tvojoj praznini misli i rijeci ...!!!! a znaš li možda tko radi te analize??? joj sine dragi, ..ti dokazuješ sa svojim pisanjem da ti nedostaje više toga - ne samo kulture , inteligencije , nego i elementranih manira za demokratsku raspravu , bez etiketa . trebala bi znati da su ljudi koji djele etikete , da su nekulturni i podobni , previše glupi - . Tvoja metoda etiketa vrlo je bilzu udbaške \" analize \" kadrova u pripremi transporata na preodgajanja ....jadnice...!!!

..... sinisa.. ....pusa iz ZADRA,.....istina::::.....!!!..-tvoj komentar nezaslužuje osvrt, kad se civiliziraš javi ..osvrt na bulažnjenje nije potreban

Područje je 27. srpnja 1941. zahvatio četnički oružani ustanak, u doba socijalističke Jugoslavije svečano obilježavan kao \"ustanak naroda BiH\". Sjedište ustaničkog područja je bilo u Drvaru. Predvodili su ga komunisti. Po pitanju odnosa kojeg su imali srpski ustanici prema Hrvatima, bilo da su bili katoličke ili islamske vjere, nije bilo razlike, neglede toga jesu li srpske ustanike vodili četnici li komunisti. Istog dana su u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srpski ustanici (četnici i gerilski komunisti) ubili 62 Hrvata, a među to 62 je bilo 5 žena i 9 djece. Grahovskog župnika Jurja Gospodnetića su četnici zarobili i 10. kolovoza nakon okrutnog mučenja nabili na ražanj i pred njegovom majkom ga živog ispekli. Srpski ustanici su u Grahovu i okolnim selima Obljaju, Koritima, Luci, Ugarcima i Crnom Lugu opljačkali i spalili sve hrvatske kuće, a u Obljaju su zapalili župni ured i rimokatoličku crkvu sv. Ilije Proroka. Preostali preživjeli Hrvati su izbjegli u Knin. Vlasti NDH nisu uspjele svojim vojnim postrojbama ugušiti ustanak. [1] Tog dana je orkestrirano, uz iste metode etničkog čišćenja, izveden i napad na susjednu katoličku župu Drvar, tako da slučajni preživjeli nakon pokolja u Drvaru ne mogu upozoriti susjede, odnosno da grahovljanski Hrvati ne mogu pobjeći nakon što doznaju što se dogodilo drvarskim Hrvatima. Ovo stradanje Hrvata iz Bosanskog Grahova i okolici nije bilo jedino, nego se nastavilo i kasnije. Od više od tisuću predratnih župljana, vrlo mali broj ih je preživio Drugi svjetski rat.

I protiv ovih zločinaca se MARŠAL TITO SA PARTIZANIMA borija.

Dne 1. listopada 1942. talijanski su fašisti kamionima doveli četnike iz Omiša u poljičko selo Gata. Dovedeni četnici su bili pripadnici Đujićeve frakcije među četnicima; vođa im je bio Mane Rokvić. Brojni seljani su zaklani ili strijeljani, a selo jeje zapaljeno. Živima su vađene oči, a krv im se nalijevalo u posude. Preživjeli su bačeni u njihove zapaljene domove, tako da su živi izgorili. Pokolj se ondje nije zaustavio: četnici su nastavili pohod u susjednim selima Čisli, Zvečanjami i Ostrvici. Nakon tog krvavog pira, bile su nađene čak i oglodane kosti dječjih nogu, a kada su to nadležni tu informaciju priopćili visokim vlastima NDH, u sklopu koje su se nalazila, ovi su odgovorili da neće to objaviti, jer \"da nitko na Zapadu u to ne bi povjerovao\".

kamoćemo Vidljivo je da te istina boli ,ali što se može takav ti je taj tvoj bijedni život u lijepoj i dragoj hrvatskoj.Znaš da takvi kao ti zbog svoje gluposti se otkriju ,ali ja imam vremena .Bog i Hrvati !

Izgubljeni cmizdravac opet objavljuje falsifikate na forumu! Glas Koncila i Tomislav Vuković nisu objavili nikakvu komunističku propagandu, ali zato jesu ono što jugoslavene, Srbe i komuniste jako boli: Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina (2/11) Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncilala Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković Primitivna verzija moskovskih suđenja \"...Izvješće spomenute komisije za utvrđivanje zločina načinjeno je na temelju izjava svjedoka i zapisnika triju komisija koje su obišle jasenovački logor 11. i 18. svibnja 1945. te 18. lipnja iste godine. Autori odmah na početku dovode pod upitnik njegovu vrijednost: »Već samo površno čitanje izvještaja, bez neke kritičke analize, izaziva sumnju u izvještaj i čuđenje načinom na koji je sastavljen. Pisan je isključivo na temelju izjava svjedoka, bez ikakvih dokumenata...\" (str. 19). pozdrav vaš zmijicamala

Pokolj u Lovreću 22. srpnja 1943. je bio pokolj kojeg su počinili pripadnici pripadnici nekoliko stotina Talijana iz divizije \"Bergamo\", skupa sa stotinjak kninskih četnika popa Đujića, te oko stotinu (pretežito vojvođanskih) Nijemaca, s kojima su bili i vojvođanski Srbi (SS-ova folksdojčerska divizija »Princ Eugen«). U tom strašnom pokolju, ubijeno je pedesetak civila (nekoliko iz susjednih sela) i 60 partizana (Mosorski partizanski odred). Od toga, su četnici, fašisti i SS-ovci spalili civile u kući Mate Frankića, i to njih 22. Neki su iskočili iz goreće kuće, pokušavši se spasiti, ali su zločinci opet ih bacali u zapaljenu kuću. Pokolj su četnici, SS-ovci i talijanski fašisti izveli nad Hrvatima kod Pere Olujića kuće, kod braće Olujić te pred kućom Marinkice Petričevića

Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 07/09, strana 76. Piše: Tomislav Vuković, Vuk Drasković, Sandra Mladić, Fata Izetbegović, Xexe Laxexe .Stvarno nitko nemože nadmašiti usraše i njihove poklonike koji koriste sve svoje snage kako bi pokušaliušali oprati svoje zlocine. Da se ne govori o idiotu Pavelicu koji je poklonio talijanima pola Hrvatske samo da mu ostave vlast kako bi mogao stvoriti veliku bosnu...Ovi njegovi poklonici debilni zaboravljaju kako su Hrvati iz Istre,Dalmacije i Like bili raseljavani po Africi od talijanskih fašista i A.Pavelica....Hrvati su umirali u zbijegu a usraše se dice A.Pavelicem i režimom koji je radio za naciste.!Nije Hrvatski narod zaboravio tu usrašku gamad koja je ubijala i raseljavala Hrvate.......Niti jedan od tih silnih usraša ne želi govoriti o Pavelicu koji je poslao pred staljingrad tisuce i tisuce mladica da cuvaju hrvatske granice u Rusiji....I svi ti koji su tamo izginuli opravdavaju ih usraše kao velike borce za Hrvatsku.....Sva sreca da su saveznici pobjedili zajedno sa partizanima i to je bio jedini nacin da Hrvatska opstane kao nacija.!! .Nitko ne opravdava zlocine USRASA ali je cinjenica da su uz naciste i fašiste stali A.Pavelic sa svojim usrašama.I pred sam kraj rata Pvelic se okružio sirotinjom i uputio u bjeg od partizana i vlastitog naroda.On je izdajnicki, spasio svoju kožu zajedno sa svojim ministrima i ostavio naivce na milost i nemilost ....A da se ne govori da su u cjeloj Evropi slugani Adolfa nastradali i to od Norveške do Grcke.

Kroz djecji logor u Jastrebarskom proslo je 3.336 djece — Mali Kozarcani na casu preobracanja u „janjicare“ ustaske mladezi. Učili su ih engleski jezik.

Izgubljeni cmizdravac i njegov alter ego koji vidi škoj opet objavljuje falsifikate i srpsku propagandu na forumu u nadi da će nekako sakriti ili bar prikriti istinu koja neumoljivo izlazi u javnost! Piše Tomislav Vuković u GK-u: \"...Izvješće spomenute komisijeje za utvrđivanje zločina načinjeno je na temelju izjava svjedoka i zapisnika triju komisija koje su obišle jasenovački logor 11. i 18. svibnja 1945. te 18. lipnja iste godine. Autori odmah na početku dovode pod upitnik njegovu vrijednost: »Već samo površno čitanje izvještaja, bez neke kritičke analizeeštaj i čuđenje načinom na, izaziva sumnju u izvj koji je sastavljen. Pisan je isključivo na temelju izjava svjedoka, bez ikakvih dokumenata...\" (str. 19). pozdrav vaš zmijicamala

TITO je zivio i umro za narod jer njega je poslao Spasitelj al nije pomoglo jer poslije Tita jopet ista Stoka ostala !

Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 15/09, strana 196. Piše: Tomislav Vuković, Vuk Drasković, Sandra Mladić, Fata Izetbegović, Xexe Laxexe gost iz Albanije .Dok je živjela nacisticka Njemacka usrase su palile i klale po Hrvatskoj ikoj i Bosni.Ogrezli u zlocine napravili su bježaniju zajedno sa svojim švapskim mentorima. Ustaška smjernica \'\' trecinu poklati,trecinu raseliti a trecinu prekrstiti \'\' došla je na naplatu u šumama Bleiburga. Tko se noža laca od noža i gine. Uzalud vam trud sviraci. to nije pocast nekome , nego revitalizacija usrastva, pod pokroviteljstvom Sabora. Dakle, zna se tko placa racun. Možda netko može objasniti zašto usraše toliko mrze Hrvatsku državu.???Neobjašnjivo je kako je mogu sramotiti vec 65 godina.? Zašto to rade,to je nejasno i neobjašnjivo.!? http://www.sigmakom.com/jasenovac/jasenovac-ustaski-zlocin-nad-civilima-croatian-death-camp-video ...............Lijepo je receno ima 72.193?...pobijenih, razlicitih nacionalnosti..!!!

Izgubljeni cmizdravac i njegov alter ego koji vidi škoj opet objavljuje falsifikate i srpsku propagandu na forumu u nadi da će nekako sakriti ili bar prikriti istinu koja neumoljivo izlazi u javnost! Glas Koncila i Tomislav Vuković nisu objavili nikakvuu komunističku i antihrvatsku propagandu, u pismohrani GK-a ima nešto o falsifikatima, posebno o lažnim fotografijama kojima se anatemiziralo Hrvate, no zato GK iT.Vuković jesu objavili ono što jugoslavene, Srbe, komuniste i antikroatiste najviše boli, nevjerodostojnost spiska jasenovačkih žrtava koje je prikupila \"Zemaljska komisija Hrvatske\": Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina (2/11) Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković Primitivna verzija moskovskih suđenja \"...Izvješće spomenute komisije za utvrđivanje zločina načinjeno je na temelju izjava svjedoka i zapisnika triju komisija koje su obišle jasenovački logor 11. i 18. svibnja 1945. te 18. lipnja iste godine. Autori odmah na početku dovode pod upitnik njegovu vrijednost: »Već samo površno čitanje izvještaja, bez neke kritičke analize, izaziva sumnju u izvještaj i čuđenje načinom na koji je sastavljen. Pisan je isključivo na temelju izjava svjedoka, bez ikakvih dokumenata...\" (str. 19). pozdrav vaš zmijicamala

Što u GK-u piše o broju jasenovačkih žrtava: \"...Izvješće spomenute komisije za utvrđivanje zločina.... Pisan je isključivo na temelju izjava svjedoka, bez ikakvih dokumenata...\" (str. 19). A jasenovački logoraš Milko Riffer upisan u logorsku evidenciju Jasenovca u LISTOPADU 1942. podod rednim brojem 2376 (UPS!!! 2376 krajem 1942.?), u svojoj knjizi \"Grad mrtvih: Jasenovac 1943\", Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1946., tiskanu u 20.000 primjeraka, a koju su komunisti zabranili, napisao je: »Ako se uzme u obzir da je u logoru bilo 2500-3000 zatvorenika, znači da je u bolnici bilo konstantno 10 posto logoraša« pozdrav vaš zmijicamala

Veliča duša duša moja GOSPODINA !!!! Kamoćemo(zar već 56), idolopokloniče, tebi zbilja ništa nije sveto ????????? Oči i uši su ljudima zli svjedoci ako imaju barbarske duše ??????????