Kolinda Grabar-Kitarović, tada još predsjednička kandidatkinja HDZ-a, 25. studenoga 2014. godine na Facebooku je u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama napisala sljedeće: “Kada postanem predsjednica Republike Hrvatske, žestoko ću se boriti za jednakost spolova. Pozivam i na ubrzanje procesa ratifikacije Konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, odnosno – Istanbulske konvencije. Pitam se zašto Hrvatska još nije među tim državama koje su ratificirale konvenciju, zašto žrtve rodno uvjetovanog nasilja nisu zaštićene prema standardima te konvencije i još jednom pozivam sve da se doista uhvatimo ukoštac s tim problemom.”
Istog dana, 25. studenoga 2014., na službenim stranicama Hrvatske demokratske zajednice objavljeno je priopćenje koje pokazuje koliko je istup buduće predsjednice bio usuglašen sa službenim stajalištem HDZ-a. Ondje je, između ostalog, pisalo:
“Većina europskih država već je ratificirala, punim nazivom, Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. A pitamo zašto to Hrvatska (još) nije učinila!? Pozivamo ministricu Milanku Opačić da što prije pripremi Konvenciju za ratifikaciju u Saboru! – jednodušna je to poruka članice Predsjedništva HDZ-a Josipe Rimac, predsjednice Povjerenstva za ravnopravnost spolova Gradske skupštine Grada Zagreba Margarete Mađerić i međunarodnog tajnika HDZ-a Mire Kovača s današnje presice koja je u Središnjici održana u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.”
Dakle, Andrej Plenković i HDZ ovih su dana potpuno neopravdano optuživani za nedosljednost. Naprotiv. Upućivanjem Konvencije u Sabor na ratifikaciju, Vlada RH pod vodstvom premijera Andreja Plenkovića provodi ono za što se HDZ gorljivo zalagao još dok je bio u opoziciji.
Što se vlasti i opozicije tiče, SDP-u bi bilo bolje da o ovoj temi nije rekao ni riječ. U ovom slučaju pošteno bi bilo da sjede, šute i glasaju. Mene danas više zanima nedosljednost žestokih Plenkovićevih kritičara s desnice u samom HDZ-u i oko njega. U vrijeme kada su se predsjednička kandidatkinja i vrh HDZ-a zdušno zalagali za ratifikaciju Istanbulske konvencije, predsjednik stranke bio je Tomislav Karamarko, koji je ovih dana na Facebooku objavio objavu pod naslovom koji velikim slovima viče: “ISTANBULSKA KAP KOJA BI MOGLA PRELITI ČAŠU”.
Karamarko u objavi definira “linije s kojih se ne smijemo povlačiti, crte s kojih se ne smije uzmicati”. Za njega su to “činjenica o identitetu i opstojnosti hrvatskog naroda na kršćanskim korijenima” i “naš, obrambeni, Domovinski rat koji je iznjedrio slobodnu, demokratsku, parlamentarnu Hrvatsku”. A potom diže uzbunu i poziva na obranu tih crta:
“Danas smo svjedoci brutalnih napada na ta dva počela svih počela hrvatskog suvereniteta. Istanbulska konvencija duboko poništava kršćanske korijene hrvatskog bitka, a Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima oduzima nam pravo i spremnost braniti svoj dom, svoju vjeru, naciju i državu. Ima li bilo koja politička nomenklatura moralno pravo poništiti ta dva stožerna kamena identiteta i opstojnosti Hrvatske i hrvatskog naroda? Imaju li na to pravo oni koji se diče demokršćanstvom i koji se pozivaju na predsjednika Tuđmana i Domovinski rat, a zapravo zbog svojih politikantskih probitaka dopuštaju urušavanje temelja hrvatske opstojnosti?”
I tako dalje.
Usput, vrlo je simptomatično Karamarkovo povezivanje ratificiranja Istanbulske konvencije s mišljenjem Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima koje nam, vrijedi doista ponoviti tu misaonu i literarnu bravuru, “oduzima pravo i spremnost braniti svoj dom, svoju vjeru, naciju i državu”.
Kako to nama Hrvatima netko može oduzeti “spremnost braniti svoj dom...”? Tako što nam preporuči da ne izvikujemo ustaški pozdrav? Sve je to u funkciji povezivanja Istanbulske konvencije s mračnim jugoudbaškokomunističkim snagama koje, pod krinkom tobožnje borbe protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, zapravo rade o glavi hrvatskoj državi koju nikad nisu željeli i naciji koju tijekom pola stoljeća svoje vladavine nisu uspjeli zatrti, pa to sada pokušavaju drugim, podmuklijim i perfidnijim sredstvima.
Sve su to samo dokazi kako se bilo koja tema u vrlo kratkom vremenu lako može javnosti nametnuti kao sudbonosna. Treba samo dovoljno dugo i dovoljno glasno širiti strah, proglasiti neposrednu opasnost za sam duhovni i fizički opstanak naroda i pokazati prstom na neprijatelje koji su se protiv nas urotili.
Evo i primjera kako u podizanju te uzbune djeluje i Katolička crkva među Hrvatima, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. U Mostaru je 21. i 22. ožujka održano redovito zasjedanje Biskupske konferencije BiH na kojem su biskupi, kako prenose mediji, “izrazili žaljenje što je Istanbulska konvencija usvojena u BiH bez šire rasprave u kojoj bi bile uključene crkve i vjerske zajednice”. Također su poručili kako “daju potporu braći u biskupstvu u Republici Hrvatskoj i svim ljudima koji se zalažu za istinsko vrednovanje života, obitelji i bračnog zajedništva muškarca i žene na temelju naravnog zakona i Božje objave”.
Istodobno se u Bosni i Hercegovini organiziraju autobusi za katolike i Hrvate koji će doći u Zagreb izraziti zabrinutost i bijes zbog ratifikacije Istanbulske konvencije. Za njihovu je vjerodostojnost malo nezgodna ova činjenica: Bosna i Hercegovina je Istanbulsku konvenciju ratificirala još u studenome 2013. godine. Kada su to shvatili da je Istanbulska konvencija za budućnost Hrvata i cijele kršćanske civilizacije opasnija nego osmanska sablja prije nekoliko stoljeća?
Što se paranoje o rodnoj ideologiji tiče, svakom kršćaninu predlažem jednostavno pitanje: je li vašem Isusu važnije ono što je u ljudskom srcu ili ono što mu je u gaćama? Ako ste već sada zabrinuti za svoj spolno-rodni identitet, slobodno opipajte što vam je među nogama, ali znajte da kršćanski duh obitava i negdje drugdje, ali sigurno ne u politikantskim ideološkim manipulacijama.
Gospodo,Istambulska konvencija je samo kap preko ruba case! Casa hrvatskog strpljenja je odavno puna! Kad smo mi mali,obicni ljudi,osjetili potrebu da se dignemo,da nesto ucinimo i kazemo - znate do kud ste nas doveli! Hrvatska desnica danas nije Ljubo Cesic Rojs! Hrvatsku danas brane mladi,visokoobrazovani.Mi rodjeni osamdesetih i devedesetih! Odrasli u ratu,skolovani u miru!Hrvatski sinovi s svih strana svijeta,ujedinjeni u ljubavi prema jedinoj nam Domovini! Hrvatska se desnica danas okuplja preko Facebooka,Twittera,Vibera! Nama ne treba Zeljka Markic,biskup Kosic i HVIDR-a da vam dovedemo 200 tisuca ljudi na trg bana Josipa Jelacica. Istambulska konvencija je crvena linija. Sutjeli smo nad nestankom Hrvata u BiH,sutjeli smo nad haskom presudom,sutjeli smo nad 60 milijardi dolara vanjskog duga,sutjeli smo kad je otislo pola milijuna Hrvata,kad ste upropastili Agrokor,mirovinski sustav - e sad je dosta! Iza brda se valja Novi svjetski poredak,potpuni gubitak suvereniteta u okrilju EU,migracije,promjena etnicke i vjerske slike nase zemlje i naseg naroda! Nad nama se nadvila posast beznadja.Mladi nam odlaze,politicari su dovoljni sami sebi,otudjeni od stvarnosti. Svijet je na rubu velikih sukoba,pred vratima je 60 tisuca novih izbjeglica iz Grcke,nove migracije iz Afrike ce zapljusnuti Europu i Hrvatsku,govorimo od 150 milijuna tzv. klimatskih migranata,koji bjeze pred susom i gladju! Da li jedan Andrej Plenkovic sposoban da nas vodi kroz ove izazove?Ja mislim da nije!