Nakon strahota pretrpljenih u holokaustu, Židovima diljem svijeta 1948. ispunio se davni san da imaju vlastitu državu. Ljudi su tada opijeni srećom plesali na ulicama kako bi proslavili rađanje Izraela.
"Bili smo izvan sebe od radosti", kaže 90-godišnji Chaim Kozienicki prisjećajući se trenutka kada je David Ben Gurion, osnivač Izraela i njegov prvi premijer, pročitao deklaraciju o neovisnosti 14. svibnja 1948. u Tel Avivu.
Pet arapskih zemalja odmah je napalo. Kozienicki je preživio geto u poljskom Lodzu i koncentracijski kamp Stutthof pokraj Gdanjska, ali je u holokaustu izgubio cijelu obitelj. Iako nije bio najboljeg zdravlja, nije dvojio niti sekunde i prijavio se u vojsku tek nastale države.
"Prvi ispaljeni metak u borbi, to je vjerojatno bio najsretniji trenutak u mom životu", govori Kozienicki. "Kao dijete u Poljskoj sanjao sam da se borim za moju vlastitu domovinu".
Sreća za Židove bila je katastrofa za Palestince. Oko 700.000 ih je ili pobjeglo ili je protjerano iz nove države. Do danas je taj broj narastao na više od pet milijuna izbjeglica i njihovih potomaka.
Oni i dalje ustraju u svom pravu na povratak na izraelski teritorij, što Izrael odlučno odbija smatrajući kako bi to značilo uništenje židovske države.
Broj Židova i Arapa koji žive na području povijesne Palestine između Sredozemlja i rijeke Jordana otprilike je jednak i iznosi oko 6,5 milijuna.
Izrael Zapadnu obalu Jordana drži pod okupacijom više od 50 godina i danas ondje živi gotovo 600.000 židovskih doseljenika.
Višestruki pokušaji da se rasplete izraelsko-palestinski sukob dosad nisu dali rezultate. Problem kompliciraju i podjele među Palestincima. U posljednjem desetljeću Izrael je triput ratovao s radikalnim Hamasom koji kontrolira Pojas Gaze.
U izraelsko-arapskom sukobu živote je dosad izgubilo 23,5 tisuće izraelskih vojnika i civila. Šest bliskoistočnih ratova vodilo se od 1948., a dvije palestinske intifade, ustanci, odnijele su i tisuće palestinskih života.
Od socijalističke poljoprivrede do start-up nacije
Unatoč trajnom stanju sukoba, Izrael se u proteklih 70 godina iz zemlje socijalističke poljoprivrede preobrazio u visokotehnološku naciju. Stanovništvo mu se udeseterostručilo, na 8,8 milijuna, od čega su tri četvrtine Židovi. Arapa je nešto više od 20 posto.
Izraelske vlasti očekuju da će do stotog rođendana država imati 15 milijuna stanovnika. Prirodni priraštaj je visok.
Zemlja se suočila i s društvenom preobrazbom. Ondje gdje nekada bila golema većina sekularnih, zapadno orijentiranih Židova, sada ih je manje.
U kontroverznom govoru iz 2015. predsjednik Reuven Rivlin govorio je o "novom poretku" s "četiri plemena" - strogo pravovjernim Židovima, umjerenim židovskim vjernicima, sekularnim Židovima i Arapima.
Te se podjele zrcale i u obrazovnom sustavu, a to rezultira njihovim produbljenjem.
Ljetnikovac usred džungle
Troškovi života visoki su, a jaz između siromašnih i bogatih sve je veći. Bez obzira na to, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) nedavno je objavila da "izraelska ekonomija i dalje bilježi upečatljive rezultate, sa snažnim rastom, niskom nezaposlenošću i zdravim javim financijama".
Ležerni Tel Aviv danas je magnet za start-up kompanije, a čak i mnogi turisti ondje traže nadahnuće u izraelskom poduzetničkom elanu.
Bivši premijer Ehud Barak jednom je Izrael nazvao "ljetnikovcem usred džungle", okruženom neprijateljskim i nepredvidivim susjedima "s drugačijim zakonima koji ne nude nadu onima koji se ne mogu braniti i nemaju milosti za slabije".
Aktuani premijer Benjamin Netanyahu lani je Izrael nazvao "bedemom slobode u srcu Bliskog istoka".
"To je sukob civilizacija. To je borba slobodnog društva protiv snaga militantnog islama. Oni žele osvojiti Bliski istok. Oni žele uništiti Državu Izrael. A onda žele pokoriti svijet", kazao je.
Trajni mir u regiji zahtijeva konačni sporazum s Palestincima i arapsko priznanje izraelske države.
A možda bi zajednički neprijatelj mogao približiti dvije strane.
Izrael i sunitska Kraljevina Saudijska Arabija ujedinjeni su u neprijateljstvu prema šijitskom Iranu. Posve iznenađujuće, nedavno je saudijski prijestolonasljednik Muhamed bin Salman, prevodnik budućeg naraštaja saudijskih vladara, priznao izraelsko "pravo na vlastitu zemlju".
visokotehnološka zemlja koja ima dva velika koncentracijska logora u kojima ko svinje drže palestince. svaki pokušaj palestinaca da promijene uvjete u kojima preživljavaju, sasjeku u korijenu. izrael drži velika podrućja drugih zemalja pod okupacijom, svako malo napada druge zemlje, jer 'su im prijetnja njihove aktivnosti..'. zapad na tu okupaciju gleda blagonaklono, dok drugim zemljama prijeti u slučaju pokušaja da uzmu dio tuđih teritorija. granice nisu nikad bile čvrste a još manje vječne, uvijek se mijenjaju. izrael je zemlja koja palestincima na svojem zemljištu zabranjuje kopanje bunara, ne smiju zabiti cijev za vodu dublje od jednog metra, svaki rezervoar za vodovod koji izgrade, izraelci im sruše. na okupiranim područjima izraelci svoja naselja povezuju cestama koja probijaju kroz najplodnije doline u vlasništvu palestinaca. izrael je tamnica za palestince. tu nema govora o demokraciji, slobodi. društvo totalno militarizirano, usmjereno samo na osvajanje tuđih područja, iskorištavanje palestinaca kao jeftine radne snage. mogu oni imati satelite, rakete, puške i tenkove, ali su ostali oni isti narod sa istim odnosom prema drugima kao i prije 80 godina. izraelci i palestinci su semitski narodi, oni su u biti braća. s time da je jedan brat otišao sa kućnog praga prije 1.500 godina, pa se uz prevaru, uz pomoć prijatelja vratio i brata istjerao iz kuće, uzeo mu vinograde, stoku, zemlju, njega strpao u svinjac sa jednom starom breskvom i vrtom za jednu gredicu salate.