O poslovnim aktivnostima jednog od najangažiranijih hrvatskih iseljenika Steva Bubala, iako se bliži osamdesetoj, često izvještava američki tisak. Steve Bubalo od 1960. godine vlasnik je građevinske tvrtke. Uglavnom za državu, gradi ceste, vodovode, zgrade, reciklira građevinski otpad. Prije dva tjedna uselio se u novu kuću, vrijednu deset milijuna dolara. Smještena na brdu u Pasadeni, elitnom dijelu Los Angelesa, proglašena je jednom od najljepših obnovljenih vila. Domaćin nam je ponosno pokazao svoj novi dom, koji su njegova supruga i kći dvije godine uređivale. Zdanje iz 1929. godine trebalo je prilagoditi modernim potrebama.
Tajno vjenčanje u Vegasu
– Imam ovdje sve što mi je potrebno, od bazena, kućnog kina do lifta, nekoliko salona za goste, salona za unučad. Posjedujemo i vikendicu na Havajima, ali supruga i ja se svake godine odmaramo na Jadranu i u mojoj Hercegovini – govorio je Bubalo dok smo se šetali kroz vrt u kojem su masline i ruže. Kani saditi i lozu, osnovati vinograd.
Bubalo je rođen u Hardomilju, nedaleko od Ljubuškog, u obitelji koja je imala sedmero djece, a 1953. godine pobjegao je preko granice, dok je služio JNA u Postojni. Nakon četiri i pol mjeseca provedena u izbjegličkom logoru u Italiji, bježi u Austriju. Dvije godine poslije, uz pomoć katoličke organizacije, dolazi u Ameriku. – Najprije sam godinu i pol živio u San Franciscu, a šezdesetih godina u Los Angelesu osnovao sam dvije tvrtke za nisku gradnju i korištenje građevinskih strojeva – prisjetio se Bubalo početaka. U Los Angelesu upoznao i suprugu Louise i gotovo je, kaže, oteo roditeljima. Tajno su se 1960. vjenčali u Las Vegasu.
– Bio sam nestašan, volio sam ples i društvo. Svećenici su govorili da nisam najbolja prilika za lijepu, skromnu i pametnu djevojku druge generacije naših iseljenika – smije se. Prvi se put vratio kući 1989. s američkom putovnicom. – Jugoslavenski konzulat u San Franciscu tek je nakon intervencije mojih prijatelja senatora dao ulaznu vizu. Ja sam, naime, tri godine nakon bijega iz JNA 1956. na Vojnom sudu u Beogradu bio osuđen u odsutnosti na smrt. Policija me u Mostaru ispitivala o političkim aktivnostima. Vidio sam da brzo dolazi kraj toj državi. Rodbinu i ljude iz svojega rodnog mjesta počastio sam sa 45 pečenih janjaca – sjeća se Bubalo. U ratnim vremenima, 1994. kupio je Dalmatinsku banku u Zadru i "upoznao sve lijepe i ružne strane hrvatske tranzicije i privatizacije".
– Uložio sam u poljoprivrednu tvrtku Vranu kod Biograda i dobro se razvija. Kanim izgraditi prvu bioplinaru u Hrvatskoj, ali je projekt zakočen zbog dopreme opreme iz Njemačke. Vjerujem da ću sve to brzo riješiti. Godišnje bismo proizvodili 8,5 milijuna kWh struje. To je investicija 3,5 milijuna eura. Pregovaramo i s HEP-om o otkupa struje – najavljuje Bubalo. Daje priloge humanitarnim zakladama, crkvi i pomaže darovitim studentima u Hrvatskoj... – Mnogi su me hrvatski političari i prijatelji pitali kako izgraditi bogatu državu, kako zaposliti ljude da žive od svojeg rada, a ja ponavljam: najvažniji su obrazovanje i radne navike. Hrvati su radišni u inozemstvu, mnogi su bogati i uspješni. Uspijevaju u sustavima koja potiču na rad i stvaranje. Moja četrnaestogodišnja unuka Isabela najbolja je učenica u školi. Naručio sam joj koncertni pijano, koji će biti u novoj kući, jer supruga i ja uživamo slušati kako svira. Ne štedimo novce za njezino obrazovanje. Pitao sam je: Reci didi koje ti ciljeve imaš, što želiš biti? A ona odgovara: Dida, zar ne bi volio vidjeti unuku u Bijeloj kući?
Banku prodali Japancima
Sam se uspinjao drugačije. Bez znanja je davno zaplivao i u bankarske vode. – Od 1972. do 1996. godine bio sam član a potom potpredsjednik Uprave banke „Fire East Nacional". Jim Tomas, predsjednik uprave banke s kojom sam poslovao, sedamdesetih je godina odlučio osnovati banku i pitao me želim li kupiti „stock". Hoću, rekao sam, i pitam poslije suprugu da mi objasni što je stock, a ona kaže dionice. E, sad smo, ženo, vlasnici dionica nove banke – kažem joj. U šest godina otvorili smo šest poslovnica, kupio sam nove dionice i uvećao svoj vlasnički dio. Banku smo poslije prodali Japancima za 95 milijuna dolara. A kad sam prodao dionice Dalmatinske banke, novac je ostao u Hrvatskoj... Steve Bubalo kaže da je oduševljen antikorupcijskim akcijama Jadranke Kosor. – Kad čujem koje su iznose pokrali od države i tvrtki, sram me to priznati američkim prijateljima. Od prijatelja u Zagrebu tražio sam da mi pronađe zemljište u Remetincu pa da gradim zatvore – i poklonim premijerki. Ne šalim se!
Uh! Uvijek me strah ovih povratnika!