Iz Umaga prema Beogradu peti put krenula Titova štafeta

Milko Riffer je jasenovački logoraš koji je krajem 1942. upisan u logorsku evidenciju pod rednim brojem 2376. Poslije je napisao knjigu \"Grad mrtvih: Jasenovac 1943\" (Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1946) koju su mu komunisti zabranili, nije se uklapala u antihrvatski lažni mit. pozdrav vaš zmijicamala

I kakve veze ima stafeta mladosti sa 2. svjetskim ratom?

1945 Ante Pavelic je uz pomoc klerofašista iz Vatikana kukavicki pobjegao sa svim zlatom u Južnu Ameriku a potom je iz Južne Amerike otputovao u Španjolsku u Madrid kod svojeg ljubavnika Francisca Franca koji se volio igrati guranjem pištolja uja u an*lni otvor no jednom prilikom Francisco je slucajno zaboravio izvaditi metak iz pištolja te ga je gurnuo Anti u an*s i opalio. Pavelic nije odmah preminuo nego je preminuo nakon dvije godine od posljedica ranjavanja probavnih organa. Francisco je pokušao zataškati njihovu mracnu tajnu okrivljujuci UDB-u MI5 ,CIA-u i MOSSAD za Pavelicevu smrt. Poznato je i to da su Anti Pavelicu svako jutro nosili kulen u sobu koji bi on potom gurao sebi u an*lni otvor a kad bi završio sa stimulacijom prostate kulen bi narezao i podijelio ga sa Jurom Franceticem, Maksom luburicem i Rafaelom Bobanom.

Pavelic je do kraja zivota ostao prijatelj i bliski suradnik u pripremanju medjunarodnog terorizma sa Milanom Stojadinovicem, liderom srpskih radikala, poznata je slika njih dvojice kad ispijaju rakijicu negdje u J. Americi.

Svi oni sletovi poslije Titove smrti gledano s financijske strane i nisu bas morali biti, njegov rodjendan mogao se i skromnije proslaviti. S druge strane, drzavi koja je sebi mogla priustiti da bude treca vojna sila Europe ni taj slet nije bio problem. Danas smo vojna nula, na nivou vojske Albanije ili federalnog dijela BiH, ali jaci smo od Lichtensteina i svicarske garde iz Vatikana, nema para ni za sletove a kamoli za jedan usljivi JAS-39

Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković »Nema izmišljenih lica i događaja« »Ogoljela laž logora Jasenovac« donosi i brojne druge »provokativne« činjenice iz logorskoga života,ivota, i to temeljem dokumenata iz već spomenute Miletićeva trotomnog djela. Konkretno - prema opisima i podacima iz njezine II. knjige (str. 863 i 871) i III. knjige (str. 200, 501 i 515): »U logoru se svake nedjelje održavala misa, svi katolici idu na polnoćku. Logor ima orkestar i svake nedjelje se održava koncert. Održavaju se razne priredbe. Zatočenik Riffer priča da ima više nogometnih momčadi - svaka radionica svoju momčad. Čak imaju i dresove. Postoji i logorski skladatelj. U logor često dolaze komisije: 6. II. 1942. internacionalna komisija bila je logoru. 27. V. 42. komisija pod vodstvom ministra Turine (dr. Oskara, op. T. V.). U jesen 1942. i ljeto 1943. dolaze iz Zagreba neke komisije. 7. II. 1944. dr. Vrančić (Vjekoslav, op. T. V.) i dr. Osim toga, u logoru je dva-tri dana boravila ekipa koja je snimala film. Film je sačuvan i bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti ga« (»Ogoljela laž...«, isto, str. 51). Ti podaci zvuče kao svojevrsni odjek istovjetnih opisa jasenovačkog logora u službenim izvješćima Međunarodnog odbora Crvenog križa i knjigama nekih preživjelih logoraša. Pred prvima su komunističke vlasti bile potpuno nemoćne, ali su zato druge po hitnome postupku zabranjivale. Među nekoliko tih zabranjenih knjiga, koje nisu po kriterijima ondašnjih jugoslavenskih vlasti bile »na liniji« dopuštenog opisivanja logora, nalazi se i »Grad mrtvih: Jasenovac 1943« Milka Riffera (Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1946). Premda je riječ o svjedočenju jasenovačkog zatočenika, koji je u Jasenovac dopremljen listopada 1942. i pod rednim brojem 2376 (koji je također prilično teško uklopiti u često spominjane megalomanske jasenovačke brojeve), tamo proboravio do listopada 1943, premda je uvodnim riječima doslovce istaknuo: »U redovima ove knjige nema izmišljenih lica ni izmišljenih događaja. Sve je kruta stvarnost«, premda svim silama, iako bez ikakvih ozbiljnijih argumenata, spominje 800.000 jasenovačkih žrtava, i premda je knjiga tiskana u, za ono doba, respektabilnoj nakladi od 20.000 primjeraka, knjiga je već na početku svoga »životnog vijeka« neslavno završila. Ilegalni Miroslav Krleža u logoru Njezine dijelove spominje i »Ogoljela laž...«, a budući da je riječ o gotovo polustoljetnoj zabranjenoj knjizi, dobro ih je širim čitateljskim slojevima ukratko spomenuti: »Nisam se mogao dovoljno nadiviti slici malene ambulante (jasenovačkog logora, op. T. V.) u kojoj su neumorno radili liječnici u bijelim keceljama, gdje su se u ormarima caklili poniklovani instrumenti i gdje se moglo do mile volje punim grudima udisati miris jodoforma. Spavalo se u drvenim boksovima na kat, svagdje po dvojica. U baraci spavalo nas je ukupno oko trideset i bilo je mjesta za sve... Dobio sam dva pokrivača i jastuk. Za stolom navečer igrao se šah, karte ili se čitala stručna medicinska literatura. U jednom pretincu komode bile su dvije ilegalne beletrističke knjige: \\’Vinetu\\’ od Karla Maya i Krležini \\’Eseji\\’. Ambulanta je radila od ranog jutra do kasnog mraka, jer se svakoga dana javljalo na stotine bolesnika, što je valjalo pregledati, upisati u bolesničke knjige, odrediti im mjesta u bolnici... U ambulanti je vrvjelo kao u košnici. Zbog pomanjkanja prostora i vremena, vršilo je pet-šest liječnika svoju dužnost istodobno« (»Ogoljela laž...«, isto, str. 61). Bivši logoraš Riffer u nastavku je opisa jasenovačkog logora dodirnuo »najbolniju« točku komunističkih vlasti - broj zatočenika, koji, istina, spominje usputno u kontekstu broja bolesnika i opisa logorske ambulante. No, to je bio njegov veliki i nedopušteni propust zbog čega je, uz sve ostalo, njegova knjiga također stavljena »na led«: »Ako se uzme u obzir da je u logoru bilo 2500-3000 zatvorenika, znači da je u bolnici bilo konstantno 10 posto logoraša« (isto). Što s partizanskim logorom smrti? I spominjanje nekih drugih detalja u nastavku nije zasigurno bilo po volji ondašnjim gospodarima povijesti: »Koncem godine u logoru je najavljena jedna od brojnih skupina koje su obilazile logor. Logornik Viner (Wiener) prozvao je grupnike i dao im naloge. \\’Za određene dane logor treba da osvane čist i okupan. Na zemlji se ne smije naći niti iver, podovi u barakama moraju biti čisti i natopljeni kreozotom. Osim toga barake i logoraši moraju biti temeljito dezidektirani... u bolnici moraju biti samo lakši bolesnici i ona ne smije prekoračiti kapacitet od 120 bolesnika. Svi ostali bit za to vrijeme s bolničarom i jednim liječnikom skriveni na tavanu \\’obrtničkog doma\\’... Tih se dana normalno radi u svim logorskim postrojenjima 8 sati. Od 7-12 i od 2-5. Logoraši moraju tih dana biti čisti i obrijani, obučeni u najbolja odijela... U komisiji su svi u ustaškim uniformama, među njima i Luburić. I na kraju je predsjednik komisije - \\’savezničar\\’ i predsjednik glavnog ustaškog stana, profesor Aleksandar Seitz, čestitao Matkoviću« (isto, str. 61-62). Temeljem iznijetih činjenica autori »Ogoljele laži...« s pravom se pitaju: »Ako su Jasenovac ustaše osnovali kao logor uništenja, kako tvrdi komunistička historiografska nauka, zašto se vodstvo logora pred dolazak ustaške komisije trudi pokazati logor što humanijim i urednijim? Zašto ustaška komisija zbog toga pohvaljuje vodstvo umjesto da ga kazni?« (isto, str. 62). Takvih i sličnih pitanja sve je više u hrvatskoj historiografiji, i ona iziskuju nove znanstvene odgovore, nadopune, ispravke i uvažavanje zabranjenih povijesnih činjenica, oslobođenih od bilo kakvih ideoloških, dnevnopolitičkih, nacionalnih i drugih natruha. U tom bi smislu bilo dobro da se objavi i ponovljeno izdanje knjige »Ogoljela laž logora Jasenovac« sa sitnijim ispravcima i nadopunama, jer osim spomenutih tema, ona postavlja i dosada prešućivanu i široj javnosti nepoznatu činjenicu o Jasenovcu kao poslijeratnom partizanskom logoru smrti. pozdrav vaš zmijicamala

kamoćemo Cilj je postignut sada sam konačno siguran da si ti onaj srbin sa Facebooka koji mrzi sve hrvatsko i ako je bar djelomično istina da živiš u hrvatskoj kod Zadra znam da ti je teško živjeti.Suosjećam stobom nikako see nemožeš pomiriti da živiš u hrvatskoj ,a ne u jugoslaviji u kojoj su tvoji preci (izrodi) ubijali ,pljačkali i izrabljivali hrvatski narod ,jadni i napaćeni narode gotovo je stime i znajte nikada više ,ali baš nikada više nećete imati takve privilegije narode koji si tolike ratove započinjao,ali ih gubio i znaj vaša majčica srbija sve je manja,još malo kad ode Vojvodina biti ćete beogradski pašaluk .nego nečudim se tebi isfrustrirani srbine ili nešto drugo ako znaš tko ti je ćaća , čudim se onima koji tvrde da su hrvati ,ali pate za jugom i bratstvom sa vama srbijancima,ali izgleda da su sve to oni koji su skupa s svojim roditeljima imali nekada velike koristi od te juge pa izgrađivali vikendice po moru s novcima koje su ukrali po \"društvenim poduzećima\" .Takvi danas govore kako je nekad bilo bolje.Komu?Njima? Hvala Vam ! Dokada je takvih kao Vi nebrinem se uvijek će bit hrvata koji će reći NE takvim bratstvima .Bog i Hrvati !

I dalje ne razumijem kakve veze ima stafeta mladosti sa Jasenovcem, ali hajde... Po tim SiFi knjigama ispada da su ustase odisale ljubavlju i prema Srbima i prema Jevrejima, organizirali im uredno bolnicko ljecenje maltene kao u VMA, zanima mee jesu li imali i sobarice, puni pansion i tako to... Recimo cak i da su svi oni filmovi i slike masovnih ubojstava srpske i zidovske djece komunisticka fotomontaza, propaganda, eto recimo da su komunisti odmah nakon oslobodjenja Jasenovca raspolagali kompjuterskom tehnologijom 21 stoljeca pa sve tako savrseno falsificirali da bi im pozavidio i James Cameron, recimo sve je to istina ... ... mene onda interesira zakaj su onda ustase uopce osnovali Jasenovac i ostale \"hotele\" sa 6 zvjezdica tog tipa, sve specijalno za Srbe, Zidove, Rome i ostale koji nisu \"ciste\" cro-arijevske krvi , zakaj te ljude onda nisu jednostavno pustili da ostanu i zive doma, cemu sav trud, jesu li ih ustase \"cuvale\" od zlih komunista, aliena ili kaj vec??? Prvo ih strpali u logore a danas nas ubjedjuju kako su imali super do yaya uvjete za zivot, jos samo da argumentovano objasne i smisao svega toga, ja ga i pored najbolje volje ne vidim. ++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ Jasenovac = Auschwitz

Zašto je adminu bolna rana Milko Riffer pa uredno briše komentare gdje se taj jasenovački logoraš spominje? Prema knjizi spomenutih Vladimira Mrkocija i Vladimira Horvata: \"Ogoljela laž logora Jasenovac\" (Naklada E. Čić, Biblioteka »Otkrivena istina«, Zagreb, 2008), u Jasenovcu jee bio i logoraš Milko Riffer, upisan u logorsku evidenciju u listopadu 1942. pod rednim brojem 2.376. Taj dotični Milko Riffer je u Jasenovcu proveo oko godinu dana, izašao je u listopadu 1943., a onda je napisao knjigu \"Grad mrtvih: Jasenovac 1943\" (Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1946). Na internetu je objavljena naslovnica te od komunista zabranjene knjige, ispod imana autora i naslova je slika posrnulog čovjeka okruženog bodljikavom žicom. Admin: Istina se brisanjem ne može sakriti! U toj od komunista zabranjenoj knjizi, (je li i admin komunist kad uredno briše moj komentar u kojem se spominje Milko Riffer?) piše: »Ako se uzme u obzir da je u logoru bilo 2500-3000 zatvorenika, znači da je u bolnici bilo konstantno 10 posto logoraša« pozdrav vaš zmijicamala

.Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/09, strana 28. Piše: Tomislav Vuković Dok je bio, bas je bio, Sa nama i sa svijetom, Dok je bio, on je bio, Sunce nad planetom. Dok je bio, baso, bas je bio I junak u prici, Dok je bio, bas je bio Da se njime dici. A sta sada zemljo juzna, Ako nas tko pita? Recicemo: Opet Tito, Tito posle Tita. Recicemo: Opet Tito, Tito s nama zivi, Jeste Tito samo jedan, Ali Tito smi i mi. Recicemo: Opet Tito, Tito s nama zivi, Jeste Tito samo jedan, Ali Tito smi i mi.

Dobro jutro pošteni i mržnjom ne opterečeni Hrvatski narode.Ako nas takvih ima???? Nadam se da ste mirno i dugo spavali ne misleći o tome koliko danas možete para potrošit za ručak. A ako ne morate razmišljat i o večeri onda ste vi jedni od rjetko sretnih ljudi.

Smrdljivi kamocemo: sto ti smetaju prohrvatski komentari??? Dosta je vise takvih po ovom forumu! Ti si slucaj za admina a ne zmijalica!

Vlaskoulicanec, Njega smeta istina o velikosrpskom mitu o Jasenovcu. U glasu koncila je objavljen članak o jasenovačkom logorašu Milku Riffinu koji je krejem 1942 upisan u logorsku evidenciju pod rednim brojem 2376. To je \"malo\" u suprotnosti sa uvriježenim brojevima žrtava. Indikativno je da je kardinal Bozanić prilikom hodočašća Gradiška-Jasenovac-Petrinja upreviteljicu muzeja pitako kako se skupljaju imena stradalih. Tko malo bolje prati crkvene velikodostojnike zna da je time izrazio sumnju u vjerodostojnost službenih podataka, članak o Milku Riffinu je objavljen još 2008. i Bozanić je sigurmo bio upoznat s time. Isto tako, sigurno mu je bio poznat i način prikupljanja imena jasenovačkih žrtava, to je činila Zemaljska komisija koja je išla od kuće do kuće i popisivala ono što su im ljudi na terenu i rođaci žrtava rekli, bez neke ozbiljne provjere. I to nisu jednini dokazi koji ruše jasenovački mit, isplivala su izvješća Međunarodnog crvenog križa iz Švicarske koja o Jasenovcu govore sasvim nešto drugo, no ješ je ipak prerano o svemu tome govoriti, Hrvatska i VL još uvije nisu potpuno spramni za pravu i cjelovitu istinu o Jasenovcu. Googlaj malo, naći ćeš. Zato se svim onim komunistima koji su svoje karijere gradili na \"genocidnosti hrvatskog naroda\" diže kosa u zrak kad im isplivaju svjedoci poput Riffina, koji je i sam žrtva jasonovačkog logora i koji potpuno ruši taj mit o Jasenovcu. Valjda su mu komunisti zbog toga i zabranili knjigu još 1946. u kojoj veli: \"Ako se uzme u obzir da je u logoru bilo 2500-3000 zatvorenika...\" pozdrav vaš zmijicamala

U Drageljima, malom partizanskom selu pod Kozarom, Nijemci ustase ubili su sve uhvacene zene i djecu, jer odraslih muskaraca nije bilo. I kuce su sve spaljene. Vukosava Galic sa dvoje male djece ubacena je u kucu koja je dogorijevala; Grozda Adzic, vezana za kucni prag, bila je prisiljena da gleda svoju bebu kako gori zajedno sa kreveticem, dok su drugo dijete ustase gusile u jami zagasenog kreca. Malog Momira Galica zaklali su u dvoristu, a Vidosavu Obradovic sa troje djece na drvljeniku. I tako redom, sve dok nisu ubijeni 31 majka i 21 dijete

Pokolj u Lovreću 22. srpnja 1943. Izvor: Wikipedija Skoči na: orijentacija, traži Pokolj u Lovreću 22. srpnja 1943. je bio pokolj kojeg su počinili pripadnici pripadnici nekoliko stotina Talijana iz divizije \"Bergamo\", skupa sa stotinjak kninskih četnika popa Đujića, te oko stotinu (pretežito vojvođanskih) Nijemaca, s kojima su bili i vojvođanski Srbi (SS-ova folksdojčerska divizija »Princ Eugen«). U tom strašnom pokolju, ubijeno je pedesetak civila (nekoliko iz susjednih sela) i 60 partizana (Mosorski partizanski odred). Od toga, su četnici, fašisti i SS-ovci spalili civile u kući Mate Frankića, i to njih 22. Neki su iskočili iz goreće kuće, pokušavši se spasiti, ali su zločinci opet ih bacali u zapaljenu kuću. Pokolj su četnici, SS-ovci i talijanski fašisti izveli nad Hrvatima kod Pere Olujića kuće, kod braće Olujić te pred kućom Marinkice Petričevića.

Sve antikroatiste jako smeta što se je istina o Jasenovcu ipak probila u javnost: Logoraš Milko Riffer upisan u logorsku evidenciju Jasenovca u LISTOPADU 1942. pod rednim brojem 2376 (UPS!!! 2376 krajem 1942.?), u svojoj knjizi \"Grad mrtvih: Jasenovac 1943\",, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1946., tiskanu u 20.000 primjeraka, a koju su komunisti zabranili, napisao je: »Ako se uzme u obzir da je u logoru bilo 2500-3000 zatvorenika, znači da je u bolnici bilo konstantno 10 posto logoraša« Da je Račanova Vlada imala rast od 5,2%, taj su falsifikat ismijali čak i oni iz MMF-a pozdrav vaš zmijicamala

U prijašnjem smo poglavlju govorili o likvidaciji onih žrtava, koje su ustaše uveli u jasenovački logor. Međutim su tokom cijele godine 1942. dolazili željeznicom. kamionima ili pješke veliki transporti ljudi, žena i djece, koje ustaše nisu uopće uveli u jasenovačkii logor, već su ih odmah prebacili preko Save u blizini Jasenovca te ih likvidirali u Gradini i Ušticama ili negdje drugdje. Svjedoci Heršak Josip. Slovenec Rudolf, Bednjanec Slavko, Danon Jakov - svi iz Zagreba, Matas Pavao iz Trstenika, Brejer Oto iz Bjelovara i Tot Ljudevit iz Garešnice svjedoče o slijedećim masovnim zločinima u toku 1942. godine:

hvala admin na onome brisanju kada se sretnemo plaćam pivo ili sokić po želji

Mi, zastupnice i zastupnici Hrvatskoga sabora, na sjednici 30. lipnja 2006., donosimo DEKLARACIJU O OSUDI ZLOČINA POČINJENIH TIJEKOM TOTALITARNOGA KOMUNISTIČKOG PORETKA U HRVATSKOJ 1945. – 1990. GODINE 1. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi uu prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava. 4. Pad totalitarnih komunističkih poredaka (režima) u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima, pa ni u slučaju Republike Hrvatske, popraćen nacionalnim i/ili međunarodnim istragama zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio nacionalsocijalizam (nacizam). 5. Kao posljedica toga vrlo je niska svijest javnosti bivših komunističkih zemalja, pa i hrvatske javnosti, o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti. 12. Hrvatski sabor se pridružuje pozivu koji je Parlamentarna skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim ili post-komunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća. Klasa: 018-05/06-01/03 Zagreb, 30. lipnja 2006. Vladimir Predsjednik Hrvatskog sabora Šeks, v.r. pozdrav vaš zmijicamala

Na partizanski odred „Dr Mladen Stojanovic“ koji je imao 3.500 boraca i zbjeg od 80.000 ljudi, zena i djece, krenulo je 10. juna 1942. godine na Kozaru 40.000 neprijateljskih vojnika i pocela je nezapamcena bitka. Sav svoj bijes zbog neuspjeha ofanzive na Kozaru. Neprijatelj je iskalio na nenaoruzanom narodu Nijemci i ustase masakrirali su u dolini rijeke Mljecanice 450 ranjenih boraca i omladinu koja ih je nosila. Zarobljenih partizana na Kozari nije bilo. A kako nije bili suđenja. A da li se pitate sada zašto ga nije bili ni 45.