Ima li hrvatsko iseljeništvo predstavnika u Hrvatskom saboru nakon ovih izbora? Vrlo kratko i jasno – nema. Sva tri saborska zastupnika izabrana su prvenstveno glasovima hrvatskih državljana u Bosni i Hercegovini (BiH). Ove je godine broj aktivno registriranih birača za izbore za zastupnike u Hrvatski sabor izvan Republike Hrvatske (RH) iznosio 184 786. Od toga je na BiH otpalo 96 535, odnosno 52,24%, dakle nešto više od polovice. Na izbore je u 11. izbornoj jedinici izašlo 28 790 birača, što je izlaznost od iznimno niskih 15,58%. Nadalje, od onih koji su izašli na izbore, njih 21 898 glasovali su u BiH. Zastupljenost hrvatskih državljana iz BiH u ukupnom broju Hrvata koji su glasovali na ovim parlamentarnim izborima iznosi visokih 76,1%.
Nadalje, sva tri zastupnika izabrana su iz redova Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). HDZ je u BiH dobio 15 517 glasova, odnosno nešto više od 71%. Biračima u državama s velikim hrvatskim iseljeničkim zajednicama, konkretnije u Argentini, Australiji, Austriji, Kanadi, Njemačkoj, Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) te Švedskoj i Švicarskoj neovisni kandidat Željko Glasnović bio je prvi izbor. Stoga se nedvojbeno može zaključiti kako će Hrvate izvan RH predstavljati saborski zastupnici koje su izabrali hrvatski državljani koji žive u BiH.
>> VIDEO Dragan Bagić i Mate Mijić komentiraju rezultate izbora
Onima neupućenima u temu ova se informacija zasigurno neće učiniti problematičnom. Glasovao je onaj tko je želio i unatoč jako niskoj izlaznosti, rezultati su legitimni. Međutim, hrvatski državljani, iseljenici u zapadnoj i sjevernoj Europi te prekomorskim zemljama već gotovo dvadesetak godina trpe konstantno degradiranje svojih prava, što rezultira sve nižom izlaznošću. Nadalje, mnogi od onih koji su zadržali idealistički stav i nastavljaju konzumirati svoje demokratsko pravo na glasovanje, suočeni su s nizom birokratskih prepreka te činjenicom da na glasačka mjesta moraju putovati po nekoliko stotina, pa i više od tisuću kilometara.
Tako je u golemoj Kanadi moguće glasovati samo na dva mjesta (Mississauga i Ottawa), a ondje je registrirano samo 1 818 birača. Južnije, u SAD-u, moguće je glasovati u Chicagu, Los Angelesu, New Yorku i Washingtonu, a registrirano je neznatno više birača nego u Kanadi – njih 2 111. U Kanadi je na glasovanje izašlo 518 osoba, a u SAD-u 131. U Australiji je nešto bolja situacija; ondje je registrirano 2 380, a glasovalo je njih 771. Imajući na umu broj Hrvata i njihovih potomaka u ovim državama (procjena je da ih je samo u SAD-u više od 1,2 milijuna), oslikano je stanje porazno, katastrofalno, budući da je jasno kako hrvatske vlasti od osamostaljenja nadalje nisu uspjele stvoriti snažnije veze s hrvatskim iseljeničkim zajednicama u ovim državama, što bi se očitovalo i kroz uzimanje hrvatskog državljanstva kao želje za poslovnom, znanstvenom, kulturnom i drugom suradnjom ili pak posljedice spomenutih procesa.
Ipak, može i gore, a to je slučaj s Južnom Amerikom. Procjenjuje se da hrvatska zajednica u Argentini broji oko četvrt milijuna osoba, u Čileu živi više od 200 000 osoba hrvatskog podrijetla, Brazilu oko 70 000, Peruu oko 6 000, Boliviji oko 5 000, kao i Paragvaju te Urugvaju, Ekvadoru oko 4 000, a prije teškim nemirima razorenoj Venezueli oko 5 000. S druge strane, na popisu zemalja s aktivnim registriranim biračima za izbore za Hrvatski sabor nalazi se samo Argentina s 86 osoba, od kojih je glasovalo njih 37. Prvi put, glasovanje nije bilo moguće u Čileu i Brazilu, baš kao ni u Južnoafričkoj Republici, u kojoj živi oko 8 000 Hrvata i njihovih potomaka. Upada u oči da se na listi država u kojima je moguće glasovati ne spominje ni Novi Zeland, u kojem živi više od 100 000 Hrvata i njihovih potomaka, a njih više od 2 500 ima hrvatsko državljanstvo.
>> VIDEO Burno se slavilo u HDZ-u, a Vilija Beroša je ponijela pjesma, pa je i zaplesao!
Što se tiče zapadnoeuropskih zemalja, najviše aktivno registriranih birača je u Njemačkoj, njih 30 477. Na ove ih je izbore izašlo samo 2 657. Broj Hrvata i njihovih potomaka u Njemačkoj broji se u stotinama tisuća.
Hrvatski iseljenici s pravom glasa, sve da i nekim čudom uspiju vlastitim glasovima izabrati saborskog zastupnika, pogođeni su i getoiziranjem u Hrvatskom saboru. Odnosno, bez obzira na to koliko Hrvata izvan RH izašlo na izbore (bilo u BiH, bilo u ostalim zemljama), mogu izabrati samo tri zastupnika. Ta činjenica također djeluje demotivirajuće prilikom raspisivanja izbora. Konkretnim preprekama, zanemarivanju i marginaliziranju u izbornim procesima, pridruženi su i drugi mnogobrojni oblici maćehinskog odnosa vlasti RH prema hrvatskim iseljenicima s hrvatskim državljanstvom, ali i iseljeništvu uopće. Iluzije, nade i snovi da će stvaranje samostalne hrvatske države konačno rezultirati masovnim povratkom u domovinu, prestankom iseljavanja i stvaranjem čvrstih veza na relaciji iseljeništvo-domovina mrtvi su i pokopani u glavama ogromne većine iseljenika. To ilustriraju i ovi izbori.
Ono što na kraju ovoga dijela možemo zaključiti jest da je utjecaj hrvatskog iseljeništva na ove izbore u RH bio gotovo nepostojeći. U devet zemalja s velikim hrvatskim iseljeničkim zajednicama u kojima je bilo moguće glasovati (Argentina, Australija, Austrija, Francuska, Kanada, Njemačka, SAD, Švedska i Švicarska), bilo je registrirano 46 953 birača. Glasovalo je njih 5 068.
Ova analiza ne smije biti shvaćena kao napad na hrvatske državljane u BiH. Štoviše, i oni su, baš kao i hrvatski iseljenici s pravom glasa zakinuti i marginalizirani trenutnim izbornim sustavom. Gledajući šire, Hrvati u BiH Hrvatskoj trebaju biti najvažniji geopolitički saveznik u okruženju. Nemoguće je prenaglasiti važnost RH za Hrvate u BiH i obrnuto na nizu polja. Hrvatske se vlasti posebno moraju angažirati unutar legalnih okvira u pomoći Hrvatima u BiH da zaista budu ravnopravan i konstitutivan narod. No, ulogu i važnost koju bi Hrvati u BiH trebali imati za RH u okružju, na svjetskoj bi razini trebali imati hrvatski iseljenici, kako hrvatski tako i strani državljani.
Iako se Hrvatska ne može mjeriti sa svjetskim gigantima poput Indije i Kine, u čijem rastu i razvoju njihovo iseljeništvo igra zamjetnu ulogu, svakako bi kao uzore trebala uzeti Izrael, Irsku ili malenu Armeniju, čija se krvava povijest u 20. stoljeću ispisana gubitkom teritorija i istrebljenjem i masovnim iseljavanjem stanovništva nažalost može uspoređivati s hrvatskom. Njihovi primjeri pokazuju da od iskrene i opširne suradnje mogu profitirati i matična zemlja i njeno iseljeništvo. Hrvatska nažalost ide u suprotnom smjeru. Za početak redefiniranja odnosa između Hrvata izvan RH (s hrvatskim državljanstvom i bez njega) potrebno je pronaći vrstu izbornog sustava u kojem hrvatski državljani u BiH neće, uvjetno rečeno, preglasavati ostale Hrvate izvan RH (oni, nažalost, to jako dobro kušaju na svojoj koži, u mnogo goroj i opasnijoj varijati) te sustav koji neće biti diskriminirajući prema svim Hrvatima izvan RH – a takav je ovaj trenutni.
Mogućnost elektroničkog glasovanja jest metoda koja bi uvelike anulirala veliku prepreku, koja sprečava mnoge hrvatske državljane u inozemstvu da glasuju. Što se tiče izmjene načina na koji glasuju hrvatski državljani izvan RH, neki predlažu povećanje broja saborskih zastupnika koje bi birala tzv. dijaspora, dok drugi predlažu da jednog zastupnika biraju hrvatski državljani iz BiH, drugog oni iz ostatka Europe, a trećeg oni iz prekomorskih zemalja. RH bi, u kontekstu ukupnih reformi koje su joj prijeko potrebne, trebala ići na smanjenje broja saborskih zastupnika. Drugi prijedlog ide za poštenijom raspodjelom „dijasporinih“ saborskih zastupnika, ali je zadržava u marginalnoj poziciji prema ostalim hrvatskim državljanima.
Jedina mogućnost za pravedniji položaj hrvatskih državljana izvan RH jest promjena cijelog izbornog sustava, u kojem će svaki glas, bio on dan u Lici, Međimurju, Konavlima i Baranji, ili Kaliforniji, Viktoriji, Buenos Airesu, Bavarskoj, Gradišću, Moliseu ili Hercegovini biti jednakovrijedan. Ista je stvar i sa sumom odnosa između Hrvata izvan RH i Hrvatske. Jedino radikalna transformacija načina na koji je ustrojena i na koji funkcionira RH otvara mogućnost i za bolji život hrvatskih građana unutar RH i njeno snažnije povezivanje s milijunskim hrvatskim iseljeništvom, što može stvoriti preduvjete za povratak dijela iseljenika. Iako to mnogi pokušavaju pobiti, interesi najvećeg dijela stanovništva RH i hrvatskog iseljeništva su istovjetni – Hrvatska s više demokracije i slobode. Ne napuštaju li Hrvati svoju domovinu već više od stoljeća upravo zbog deficita tih faktora?
Najprije Hrvati u BiH nisu iseljenici, oni su konstituivni narod u BiH. Oni bi trebali imati zasebnu listu za izbor u Sabor. Hrvatsko iseljenistvo nema predstavnike u Saboru, a nije nikad ni imalo.