U Sportskom centru Gripe, gdje je tijekom noći zbrinuto oko 300 ljudi evakuiranih zbog velikog požara na omiškom području, vlada tiha i sumorna atmosfera. Ljudi su iscrpljeni, zabrinuti i još uvijek pod dojmom dramatičnih događaja koje su proživjeli bježeći pred vatrenom stihijom. Za vrijeme našeg dolaska dijelio se ručak, a za sve evakuirane bilo je dovoljno hrane, pića i osnovnih potrepština. Dostupna je i dječja hrana te higijenske potrepštine. Iako su brojni Splićani već od ranog jutra donosili donacije, iz Crvenog križa i Grada poručili su kako za sada svega ima dovoljno i dodatna pomoć trenutačno nije potrebna.
Među onima koji su došli ponuditi pomoć bila je i jedna Splićanka koja je ponudila smještaj. "Imam slobodan apartman i došla sam vidjeti treba li nekome smještaj. Kažu da je sve u redu, ali sam za svaki slučaj ostavila svoj broj", rekla nam je. Među evakuiranima sreli smo muškarca koji je sa svojom obitelji proživio pravu dramu. "Supruga je s djecom krenula pješice iz Nemire prema Omišu. Ja sam ostao s vlasnicom apartmana i pokušavali smo natopiti prostor oko kuće. Međutim, nakon dvadesetak minuta morali smo krenuti za njima, ali nam je vatra potpuno odsjekla put. Evakuiran sam posljednjim čamcem i prevezen do Splita. Bilo je gore nego u ratu. Vatra je dolazila sa svih strana nevjerojatnom brzinom. Prvo smo u čamac ukrcavali djecu, a tek onda odrasle. Nisam spavao cijelu noć. Ovdje sam samo u potkošulji i papučama. Uzeli smo samo dokumente i pobjegli. Ne znamo kamo dalje, ali čujem da je požar ugašen pa ćemo se vratiti, vidjeti što je ostalo", ispričao je.
Slične priče čuju se na svakom koraku. Većinu ljudi požar je natjerao na bijeg iz apartmana u kojima su ljetovali, dok su neki morali napustiti vlastite domove. Zbog velikog broja stranih turista, uz djelatnike Crvenog križa i hrvatske policije, na Gripama su i policijski službenici iz Poljske i Češke koji pomažu svojim državljanima. Među evakuiranima je i mlada djevojka s gipsom na ruci. Ozlijedila se tijekom bijega pred vatrom. "Sve je super. Sretno smo izvukli živu glavu, to je najvažnije", kratko nam je rekla. Iako su mnogi izgubili gotovo sve što su imali uza se, među evakuiranima prevladava osjećaj zahvalnosti što su uspjeli spasiti živote. Ono što ih sada najviše muči jest neizvjesnost i pitanje što će ih dočekati kada se vrate svojim kućama i apartmanima.
FOTO Gore kuće, automobili, ljudi bježe: Ovo je 200 fotografija užasa u Dalmaciji
Otvori KEKS Pay
Gore nego u ratu može reći samo osoba koja ga nije osjetila na vlastitoj koži. Bolje je šutjeti!