Svako civilizirano društvo ima svoje zakone i pravni sustav. Oni se smatraju refleksijom nekih nepromjenjivih istina ili dugom tradicijom osvjedočenih moralnih normi društva o tome što je dopušteno, a što nije. Iz tog razloga zakoni katkad znaju biti tvrdoglavi kao neko kljuse. Ne žele ni makac s mjesta na kojem stoje. Ta je tvrdoglavost njihova vrlina, pa se i božica pravde slika s povezom preko očiju.
Zakoni mogu biti nesavitljivi prema stvarnosti, ali moraju biti koherentan skup pravila, koja ne proturječe jedna drugima. Oni moraju biti svima jasni i razgovijetni. Otuda je važno ne samo da predstavljaju formaliziran moral nekog društva nego i napor da se zapišu kako bi svima bili jasni. Zato je temeljno pravilo kod svakog zakona da naše nepoznavanje nekog pravila ili zabrane nije isprika za njegovo kršenje.
Veliki njemački filozof Kant tvorac je kategoričkog imperativa, koji glasi: Ponašaj se tako da tvoje ponašanje može biti opći obrazac ponašanja; u ovom slučaju to znači: Što bi bilo kada bi se svi tako ponašali tj. kada bi se svi muškarci ženili s muškarcima a žene sa ženama? Može li takvo ponašanje biti opći obrazac ponašanja?