Cirkus koji se posljednjih tjedana odvija s izborom glavnog državnog odvjetnika, sasvim neplanirano, pretvorio se u razglednicu iz Hrvatske. Daleko moćniju i upečatljiviju od slogana kojima turiste privlačimo ljeti. Zaboravite more i sunce, nedirnuti Mediteran. Zemlja u kojoj se jedan predsjednik suda potajno vozika u autu s okrivljenikom Zdravkom Mamićem, laže o tome, kao i o odnosu s Josipom Rimac, i svejedno bude izabran za glavnog državnog odvjetnika. E, pa to je slika Hrvatske.
Slika zemlje u kojoj predsjednik Vlade s koalicijom i pokojim žetončićem svim silama, vidno nervozan, brani neobranjivo, a spin doktori nemušto pokušavaju prebaciti fokus na druge teme. Bilo što. Poput uvođenja vojnog roka. Ili da nema ništa neustavno u zabrani rada trgovina nedjeljom.
Korupcija je svako omogućavanje stjecanja neke koristi; ne mora biti da korist ima i taj koji je omogućio takvo stjecanje koristi. -- I kada sudac donese odluku protivnu pravomoćnoj presudi istoga suda (kršenje čl. 6/3 Zakona o sudovima) i kada ignorira isprave (kršenje čl. 230 i dr. Zakona o parničnom postupku), takva njegova odluka kazneno je djelo koje se naziva ovjeravanje neistinitoga sadržaja (čl. 281 Kaznenoga zakona), a kako je i sudska odluka jedna isprava, to je onda i krivotvorenje službene isprave, čl. 279 KZ) -- to su korupcijska djela (ne "koruptivna"). -- Znam za nekoliko takvih slučajeva, u kojima oštećena stranka nije mogla dobiti zadovoljštinu ni od županijskoga ni od vrhovnoga ni od ustavnoga suda. I to je onda, zar ne, "percepcija korupcije"?!