Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 161
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Husein ef. Kavazović:

Ne smatram dobrim da u BiH jedan narod bira zastupnike drugome

Husein ef. Kavazović
Foto: Boris Ščitar/PIXSELL
01.10.2018.
u 12:15

U Bosni i Hercegovini odnosi između pripadnika hrvatskog i bošnjačkog naroda nisu ni izbliza tako loši kako se to predstavlja u javnosti

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović duhovni je lider bosanskohercegovačkih, ali i muslimana u susjednim zemljama. Uglavnom je riječ o Bošnjacima pa je njegov moralni i svaki drugi autoritet vrlo bitan ne samo za uspostavu međureligijskog dijaloga i povjerenja već i za odnose među narodima. Zato se i stavovi i istupi reisa Kavazovića pozorno prate u kontekstu bošnjačko-hrvatskih odnosa koji su danas, barem u BiH, na vrlo niskoj razini.

Prije nego što je izabran za reisa, Husein Kavazović dugi niz godina bio je tuzlanski muftija. U BiH, ali i izvan njezinih granica, cijenjen je kao zagovornik dijaloga i suradnje među religijama i narodima, ponajprije kroz instituciju Međureligijskog vijeća BiH koja okuplja vodeće autoritete katoličke, islamske, pravoslavne i židovske zajednice. Njegova stajališta i stajališta Rijaseta Islamske zajednice BiH pozorno se prate i u vrijeme predizborne kampanje, iako je više puta jasno naglasio da se neće uplitati u izbore tako da podrži bilo koju stranku ili kandidata. U ekskluzivnom intervju za Večernji list govori o odnosima Hrvata, katolika i Bošnjaka, muslimana, upozoravajući na sve prijeporne točke zbog kojih nema bolje suradnje. Osobito je nezadovoljan nepotpisivanjem ugovora Islamske zajednice s državom BiH, koju nisu podržali Hrvati i Srbi. Unatoč tome poziva na dijalog, razum i upozorava sve u BiH da ne biraju drugima kandidate. Ponajviše su Bošnjaci do sada birali Hrvatima zastupnike.

Hrvati se pribojavaju da će im brojniji Bošnjaci na izborima birati predstavnike u vlasti. Koliko takve stvari utječu na lošu klimu u odnosima dvaju naroda. Kako stvoriti sustav dobrosusjedskog povjerenja u kojemu će se u svakom segmentu života uvažavati duh Bosne i Hercegovine?
Mišljenja sam, kao i najintimnijeg iskustva i uvjerenja, da mi nismo dva susjedna naroda u Bosni i Hercegovini, da ne živimo jedni pokraj drugih nego jedni s drugima. Kao pripadnici multietničkog bosanskohercegovačkog društva, s našim etničkim, vjerskim, tradicijskim i drugim posebnostima i raznovrsnim zajedništvima, neposrednim vezama i upućenostima jednih na druge, dobrosusjedske odnose trebamo graditi sa susjednim zemljama. U našoj domovini trebamo težiti zajedništvu i zajednički graditi svaki dio ove zemlje ako je uistinu doživljavamo svojom, pri čemu ne mislim, naravno, na nekakav uniformni zajednički život, već na neprekidno svladavanje neizbježnih napetosti i harmoniziranje naših posebnosti i našeg zajedništva, na povezivanje i usklađivanje tijekova suživota i zajedničkog života. Osjećam da je to pravi duh Bosne. Kad je riječ o biranju predstavnika građana i naroda, dužni smo držati se Ustava i tamo gdje je predviđeno da se predstavnici biraju kako bi štitili kolektivne interese da to i činimo, ali to ne može biti na štetu ravnopravnosti naroda i svih građana na svakom pedlju Bosne i Hercegovine. Ne smatram dobrim da pripadnici jednog naroda biraju zastupnike iz drugog naroda gdjegod je ravnopravnost u zastupljenosti naroda u institucijama vlasti Ustavom određena i zajamčena. Međutim, ne smatram dobrim ni da se to bitno načelo u organizaciji vlasti u Bosni i Hercegovini stranački zloupotrebljava ili da se s pomoću njega, pozivanjem na svoj narod, politički iritiraju i u svojim pravima ograničavaju pripadnici drugih dvaju naroda i ostali bosanskohercegovački građani. Svaki građanin ove zemlje mora se osjećati ravnopravnim i podjednako zaštićenim. Osnovno je ljudsko pravo da se svatko može kandidirati i da svatko ima pravo glasa. Sve ostalo neki je oblik diskriminacije. Političari trebaju naći način provesti odluke ustavnih sudova, ali trebaju imati na umu i presude Europskog suda za ljudska prava. Na kraju, i u našem Ustavu piše kako “prava i slobode predviđeni u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima”. Na tom tragu trebaju tražiti politička rješenja koja će osigurati da u Bosni i Hercegovini zažive europske vrijednosti i norme jer mi drukčijim rješenjima ne možemo postati punopravna i ravnopravna članica EU. Ako to ne mogu postići, dobro bi bilo da svoje sukobe barem ne prenose na narode i građane ove zemlje i da ih ne dijele kako bi učvrstili svoje političke pozicije.

Kako objašnjavate silaznu putanju bošnjačko-hrvatskih odnosa u BiH? Jesu li političari jedini krivci?
Uvjeren sam da odnosi između pripadnika hrvatskog i bošnjačkog naroda nisu ni izbliza tako loši kako se to predstavlja u javnosti. Naprotiv, mi znamo da građani ove zemlje bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost manje-više uspješno surađuju na svim područjima. Najbolje se to vidi u poslovnom svijetu. Nevladine organizacije surađuju, vjerske zajednice također. Politički odnosi stranaka koje pretendiraju na predstavljanje naroda druga su tema i oni bez sumnje opterećuju odnose i aktualna razumijevanja odnosa među narodima u BiH, ali i konkretne odnose među ljudima. Međutim, odnosi među građanima i među narodima u BiH su dublji i trajniji od njihovih političkih, pogotovo stranačkih predstavljanja. Nevolja je u tome što politički uglednici, vođeni stranačkim ili drugim interesima, namjerno ili nenamjerno u svoja politička natjecanja i suprotstavljanja uvode i stvari koje ne pripadaju području dnevne politike. Tome, nažalost, idu naruku političke tendencije te složene društvene i političke prilike u Bosni i Hercegovini.

Budući da se nacionalna pripadnost u BiH znatno poklapa s religijskom, u kojoj mjeri Katolička crkva i Islamska zajednica svojim autoritetom i djelovanjem na terenu mogu pridonijeti relaksaciji odnosa i jačanju povjerenja između Bošnjaka i Hrvata?
Bez obzira na odnose političkih stranaka, misija je naših vjerskih zajednica i crkava da zastupaju mir, dobro, pravdu, međusobno razumijevanje. Mi s time ne možemo kalkulirati. Uvijek može više i bolje, ali ja sam osobno zadovoljan suradnjom naših četiriju tradicionalnih vjerskih zajednica. Ono što čujemo s terena, uz rijetke izuzetke, također govori da naši vjernici svih konfesija, a ne samo vjerski službenici, surađuju na brojnim poljima.

Kao duhovni lider Bošnjaka muslimana gdje vidite glavne razloge frustracije Bošnjaka ili nezadovoljstva u današnjoj BiH? Drugim riječima, što najviše smeta Bošnjacima?
Teško mi je govoriti uime Bošnjaka. Oni imaju svoje političke predstavnike koji zastupaju njihovu političku volju. Ja mogu govoriti o onima među njima koji su članovi i pripadnici Islamske zajednice i tu nas je jako pogodila nespremnost ljudi u najvišim tijelima vlasti BiH iz reda srpskog i hrvatskog naroda da se potpiše ugovor Islamske zajednice s državom. Gotovo identični ugovori, ne računajući neke obredne posebnosti muslimana, potpisani su s Katoličkom crkvom i Srpskom pravoslavnom crkvom, i to uz sudioništvo predstavnika vlasti iz bošnjačkog naroda. Također, s obzirom na to da smo stalno sa svojim narodom na obilježavanju stratišta iz razdoblja agresije na Bosnu i Hercegovinu, boli nas veličanje zločinaca, rehabilitiranje njihovih zločinačkih projekata i relativizacija zla.

U Hrvatskoj se suživot katolika i muslimana ističe kao primjer. Čak se ocjenjuje kako je jedan od najboljih u Europi. Kako takvu klimu prenijeti preko granice, u BiH?
Mešihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj dio je Islamske zajednice u BiH i mi smo uistinu zadovoljni stupnjem osiguranja vjerskih prava muslimana i položajem tijela i ustanova Islamske zajednice u Hrvatskoj. Naravno, kada govorimo o vjerskim pravima tamošnjih muslimana, bitno je da to ne miješamo s njihovim pravima i položajem kao pripadnika bošnjačkog naroda i građana države Hrvatske. To ne trebamo miješati ni poistovjećivati. Stoga se ne mogu suglasiti s vašim vrijednosnim uspoređivanjem i kvalificiranjem suživota katolika i muslimana u Hrvatskoj i BiH jer su različite društvene, kulturne i političke realnosti vjerskog pluralizma u Hrvatskoj i multireligijskog iskazivanja vjere i vjerske pripadnosti u BiH. Papa Franjo snažno podupire BiH, što je pokazao i pastoralnim i državničkim posjetom prije tri godine. Koliko su njegove poruke zaživjele u bh. društvu?  Papa Franjo uistinu progovara jezikom iskrene vjere i mi vjerujemo da u Vatikanu imamo istinskog prijatelja ove države i zaštitnika ne samo bosanskih katolika nego i muslimana, pravoslavaca, Židova i svih ljudi dobre volje. Njegove poruke o otvorenosti duha i suprotstavljanju podjelama, sijanju nepovjerenja i straha jako su važne danas u Europi kojoj prijete populizam i ksenofobične desničarske ideologije. Voljeli bismo da ga što više čuju svi u BiH.

U Europi jačaju desni populistički pokreti i islamofobija. Kako bi se to moglo odraziti na BiH?
Znam da su neki ozbiljni ljudi u vrijeme zla koje se događalo na prostorima bivše Jugoslavije govorili kako će se “Europa balkanizirati ako ne europeiziramo Balkan”. Naravno, ovdje pod pojmom Balkan mislimo na ono negativno što se veže za ovaj kulturno-geografski i historijski pojam. Mislimo da je islamofobija samo instrument s pomoću kojeg desničarske opcije pokušavaju doći na vlast, a da je njihova agenda prije svega usmjerena na promjenu karaktera otvorenih i slobodnih europskih društava i država. Vidjeli smo kako su neke političke opcije u državama u kojima gotovo i nema muslimana i koje nisu bile odredište izbjeglica i migranata dolazile na vlast preko širenja straha od navodne islamizacije države i tobožnjeg dolaska na vlast muslimana kojima će prve mete biti građanska prava i slobode. Svjesni smo da se iskonstruirani strah od islama pokušava instrumentalizirati i politizirati i u našoj domovini i okruženju. Ali mržnja i nepovjerenje uvijek su najviše štete nanosili onima koji su od te “bolesti” oboljeli. Na nama je da gradimo povjerenje i da vjerujemo kako je moguć bolji svijet bez podjela i neprijateljstva. Bez takve vjere u bolje sutra teško možemo biti vjernici u osnovnom religijskom smislu.

Ključne riječi

Komentara 50

Avatar southman
southman
12:32 01.10.2018.

Reci to Komšiću ! Da nije bilo hrvata koji su glasali za samostalnost BiH, kao i Hrvatske države i hrvatske vojske danas BiH ne bi niti bilo ! Zato i politička i teritorijalna ravnopravnost svih triju naroda u Bih injena integracija u NATO i EU ili konačni raspad ! Hrvatima odgovara i jedno i drugo !

DU
Deleted user
12:33 01.10.2018.

Ovo je samo deklarativno, za medije (tobožnji naglasak na fair-playu) i zatim slijedi terenski rad, nalik utakmicama vaterpola gdje na površini vode sve manje više se doima korektno, a ispod površine vode "udaračina"... Da oni doista i misle tako, onda bi svi intelektualci protestirali i to žestoko protiv takve devijacije izbornog sustava i ta kampanja bi trajala godinama, ne nešto promrmoljiti tik pred izbore. Hrvati koji su njima favorit na izbornim listićima su Komšić /zlobnici za njega vele da je jedino hrvatsko u njemu projektil HVO kojim je pogođen u ratu jer se borio protiv "svojih") ili pak jedan Osim (sjetimo se utakmice Jugoslavija-Nizozemska davno u ZG koja je "prelomila" i kad on, kao Hrvat igrajući u gl. gradu SR Hrvatske, namjerno nije stavio ni jednog hrv. igrača u sastav).

Avatar Trpimir
Trpimir
12:29 01.10.2018.

Bitno je samo da narod koji bira NIJE nikada hrvatski jel'da muftijo?!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije