Kada je riječ o radničkim pravima i zaštiti dostojanstva rada, Hrvatska je na europskom začelju. Naša je zemlja neslavni europski rekorder i po broju ugovora na određeno vrijeme, kojih je u Hrvatskoj u studenome prošle godine, o čemu je Večernjak nedavno izvještavao, bilo čak oko 353 tisuće, što među ukupno zaposlenima čini udio od visokih 22 posto.
Riječ je o obliku rada koji poslodavcima, uz asistenciju države, omogućava veće iskorištavanje radnika od redovnog zaposlenja. Sve je to rezultat tragičnih promjena Zakona o radu u prošlom desetljeću, koje su, paradoksalno, donesene u vrijeme "lijeve" vlade. Kada se tome pribroje i drugi oblici prekarnog rada, kao i problemi radnika koji imaju ugovore na neodređeno, poput niskih plaća, visoke inflacije i uvoza stranih radnika, čime poslodavci sustavno snižavaju cijenu rada, jasno je da Hrvatska ima problem s brutalnim iskorištavanjem radnika i sustavnim urušavanjem radničkih prava.
Hrvati ne razumiju što to znači prosvjedovati. Biti rob je ok.