Dok Siriju potresaju prosvjedi zbog povećanja cijena goriva od čak 40 posto i sve teže ekonomske situacije, zemlja se suočava s još jednim šokantnim pitanjem, vraća li se Sirija, nakon gotovo 15 godina rata i razaranja, prema društvu koje sve više podsjeća na talibanski model vlasti? Dok građani jedva preživljavaju gospodarsku krizu, predlaže se ponovno uvođenje tjelesnog kažnjavanja djece u školama, dovodi se u pitanje uloga žena u obrazovanju, a istodobno se šire restrikcije povezane s alkoholom, glazbom, zabavom i javnim životom. Sve to kod dijela Sirijaca stvara strah da se zemlja, umjesto prema modernoj i otvorenoj državi, počinje vraćati prema strogom vjerskom društvu u kojem se slobode građana sve više ograničavaju.
Upravo je pitanje obrazovanja izazvalo novu buru. U sklopu prve mjere parlamentarnog nadzora, sirijska Narodna skupština pozvala je ministra obrazovanja Muhammada Abdula Rahmana Turkua na saslušanje. Obrazovni sektor suočen je s golemim problemima – nedostatkom nastavnog osoblja, infrastrukturnim teškoćama, problemima nastavnih programa te položajem djece koja se nakon godina rata vraćaju iz raseljenosti i izbjeglištva. No najveći šok izazvale su izjave pojedinih zastupnika. Zastupnik Muhammad Ibrahim Al-Zoubi izrazio je protivljenje velikoj zastupljenosti žena u sirijskom obrazovnom sektoru, tvrdeći da je to dovelo do gubitka onoga što je nazvao „ugledom” škola te oslabilo karakter djece. Pozvao je na veće sudjelovanje muškaraca u obrazovanju.
Istodobno, zastupnik Ahmed Ismail Abu Al-Harith pozvao je na ponovno uvođenje tjelesnog kažnjavanja učenika u školama te izrazio čuđenje zbog otkaza nastavniku koji je udario učenika. Svoje je stajalište opravdavao vjerskom predajom prema kojoj djecu treba učiti molitvi i kažnjavati ako je ne obavljaju nakon što navrše deset godina.To više nije samo rasprava o školstvu. To je pitanje kakva će biti nova Sirija.Nakon godina rata i diktature, Sirija se danas nalazi na raskrižju. Jedan put vodi prema obnovi institucija, obrazovanju, modernizaciji i uključivanju žena u društvo. Drugi vodi prema sve većem ograničavanju svakodnevnog života, od alkohola, glazbe i zabave do ponašanja žena i odgoja djece.
Zato se među Sirijcima sve glasnije postavlja pitanje: pokušava li se izgraditi nova Sirija ili država koja će, po društvenim pravilima i ograničavanju sloboda, sve više nalikovati Afganistanu pod talibanima? Najveća opasnost pritom nije samo gospodarska bijeda. Opasnost je da se nakon godina rata i razaranja izgubi i ono što je ostalo od društvenih sloboda. Jer zemlja se može ponovno izgraditi. Gradovi se mogu obnoviti. Ceste i škole mogu se sagraditi. Ali ako se istodobno počnu rušiti građanske slobode i vraćati represivni obrasci ponašanja, Sirija se neće vratiti samo iz ruševina, nego i u prošlost.
Otvori KEKS Pay
