Iako je summit G20 na kraju ipak donio završni dokument od čak petnaest stranica, većina onoga što je u tom dokumentu zapisano najvjerojatnije će jako brzo biti zaboravljeno i bačeno u ropotarnicu povijesti. Dokument je prepun dobrih namjera, no iz svake pore ovoga summita izlazi zaključak da ni jedna od tih općenitosti nikada neće biti realizirana, niti će ikome donijeti ikakav napredak ili boljitak.
Ovaj dokument sigurno neće biti nešto po čemu će se ovaj summit pamtiti. Prije će to biti žestoki prosvjedi koji su trajali sve dok se lideri dvadeset najvećih svjetskih ekonomskih sila nisu razišli, ali i prvi susret američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegova ruskog kolege Vladimira Putina. Iako su oni postigli nekakav dogovor o Siriji, nitko to ne vidi kao neku veliku prekretnicu ili kao veliki korak naprijed u procesu rješavanja krize i rata koji već šestu godinu pustoši tu zemlju.
Ovaj summit je pokazao koliko su duboke podjele unutar te grupe, ali i to da su Sjedinjene države i predsjednik Donald Trump ostali na jednoj strani, a svi ostali su se svrstali na drugu stranu, i to u tolikoj mjeri da se više ne govori o G20, nego o G 19+1. Nakon summita mišljenje je promijenio samo turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan koji je kalkulirao da bi od Trumpa ipak mogao imati neke koristi, pa je kazao kako će se Turska pridružiti Sjedinjenim državama time što neće ratificirati Pariški sporazum o klimi.
Klimatska mobilizacija
Upravo je taj sporazum izazvao najdublje podjele, a francuski predsjednik Emmanuel Macron nakon summita putem Twittera najavio je kako će u Parizu na drugu obljetnicu potpisivanja klimatskog sporazuma organizirati novi summit o “klimatskoj mobilizaciji”, a sve to objavio je pod #MakeOurPlanetGreatAgain.
U ovom kontekstu zanimljivo je i novo veliko savezništvo između Europe i Kine, koja je vrlo otvoreno pokazala da ne kani izlaziti iz sporazuma i da su obveze koje su njime preuzete neponištive. No postalo je jasno da se odnosi između Kine i Europe ne produbljuju samo na planu obuzdavanja klimatskih promjena, već da bi u vrlo bliskoj budućnosti mogli biti svjedoci dubljeg povezivanja na trgovinskom i gospodarskom planu.
Jedan od zanimljivijih zaključaka jest da je ovaj summit bio velik korak u emancipaciji Europe od Sjedinjenih Država. EU je na ovom sastanku izvojevala nekoliko bitnih pobjeda – jedna od njih je sigurno prijetnja koju je Trumpu uputio predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker zaprijetivši brzom i žestokom osvetom SAD-u ako Trump uvede carine na čelik, nakon čeka je Trump ipak uzmakao. Hamburg je bio prigoda da Bruxelles počne finalizirati i planove za veliki trgovinski pakt s Japanom.
Komentator portala politico.eu napisao je da je cijeli ovaj summit, tijekom kojega su svjetski lideri bili okruženi masovnim prosvjedima i nevjerojatnim uličnim nasiljem, prije nalikovao na teatar apsurda nego na važan sastanak onih najmoćnijih.
Merkel zadržala mirnoću
Glavni lik u cijelom tom kaosu bila je njemačka kancelarka koja je zadržala svu svoju ledenu mirnoću, koju nije uznemirio ni pakao na hamburškim ulicama. Samo je rekla da stvari treba prihvatiti onakve kakve jesu. Naglasila je da je policija radila najbolje što je mogla uz obećanje da će svima koji su pretrpjeli materijalnu štetu biti isplaćena odšteta. Na kraju je samo izjavila kako je zadovoljna time što se summit ipak održao. Znakovito je i to da je u više navrata ponovila svoju već glasovitu mantru kako “Europa vlastitu sudbinu mora uzeti u svoje ruke”.
U tom pogledu Europa je svakako predvodila grupu koja je nazvana G19, a koja je Sjedinjenim Državama jasno pokazala kako trgovinski protekcionizam koji propagira Trump neće proći. Ohrabrujuće je to što je Europa konačno nekome pokazala zube.
Tri dana gluposti agitprop novinarke Seric! Angela je zadržala pribranost jer eto nije imala info službi kako su ovi teroristi dobro organizirani i eto netko drugi joj je odabrao crveni Hamburg za mjesto održavanja samita. Radi dobro pa očekuj zlo, ali radi zlo....budi siguran u ishod!