Vraćajući se s posla zapinjete u nepreglednim kolonama automobila u središtu jednog od velikih hrvatskih gradova. Razmišljate hoćete li na vrijeme stići po dijete u vrtić. Znate da će, kad pojedete, već biti kasno i nećete imati volje ponovo se spremiti i prošetati na svježem zraku. "Uh, pobjeći ću iz grada i otići živjeti na selo!", pomislite. No, već vas idući poziv na mobitel odnosi daleko od sela. Morate svratiti i u šoping po sve što vam nedostaje. A kolona je još pred vama...
Iako negdje duboko u sebi žudi za mirom i zelenilom, čovjek si tek povremeno dopusti da o povratku prirodi ozbiljnije razmisli. Grad i sve njegove pogodnosti koje nam se nude na pladnju previše su nam se omiljeli, pa smo se nekako uvjerili da bez šoping-centara, zubara u najbližem susjedstvu, frizera u kvartu i brojnih mjesta za zabavu jednostavno ne možemo. Prevelika bi to promjena bila preseliti se na selo, mislimo, a tko zna hoće li nam se ondje svidjeti, kako ćemo ispravno obrazovati dijete, kamo odlaziti u kazalište... Ne, preseljenje na selo prevelik je zalogaj, odlučujete i vraćate se gradskoj vrevi. Za taj je zalogaj, slažu se stručnjaci, potrebna velika hrabrost. No, nagrada za tu hrabrost neprocjenjiva je.
Povratak prirodi, ističe ugledni psihijatar Vladimir Gruden, prirodni je zov za čovjeka, a sa sobom nosi i bolje duševno zdravlje.
– Povratak prirodi na neki način znači i povratak sebi. No, da bi čovjek napustio gradski milje, gdje je naučio živjeti, gdje postoje sve uslužne djelatnosti, prijevoz, trgovine, pa i anonimnost, potrebna je velika hrabrost.
Iseljavanje sa sela još traje
A Hrvati, čini se, još uvijek nisu dovoljno hrabri. Popis stanovništva tek će iduće godine pokazati ima li kakvih značajnijih promjena u unutarnjim migracijama između gradova i sela, ali stručnjaci smatraju da stanje nije bitno promijenjeno, odnosno da su gradovi još privlačniji. Pokaže li popis stanovništva takvo stanje, to će biti još jedna potvrda da Hrvatska kaska za razvijenijim dijelovima Europe, gdje je trend bijega iz grada na selo odavno popularan.
– Postojali su neki pokušaji istraživanja o novom stanovništvu na selu, no radi se o jednom ne osobito snažnom fenomenu. Razvijenija Europa imala je taj egzodus prije 20, 30 godina. Nakon Drugog svjetskog rata i ruralnog egzodusa zbog industrije, mnoge su europske zemlje shvatile da je to nezdrav i za društvo negativan proces, pa su učinile sve što su mogle da taj proces zaustave i dijelom preokrenu – kaže dr. Maja Štambuk iz Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar.
U Hrvatskoj takvih kretanja nije bilo. Štoviše, seosko se stanovništvo kontinuirano smanjivalo.
– Selo nije još steklo uvjete života i rada koji bi ga učinili ravnopravnim u izboru pri odluci gdje živjeti, koji bi ga učinili konkurentnim – kazuje dr. Štambuk. – Guramo se u gradove, a grad nam treba manje nego što mislimo.
U Italiji je, ističe Štambuk, bilo razdoblja kad je i 70 posto novih radnih mjesta bilo u ruralnim područjima. Hrvatska o takvim brojkama može samo sanjati. No, još ostaje otvorena opcija rada u gradu i života na selu, pri čemu se, pak, javlja problem loše povezanosti. Ostati uljuljkan u anonimnost grada čini se često lakšim izborom.
– U gradu je sve definirano, postoje pravila, a kada se čovjek kreće u svijetu definicija, sigurniji je. No, to je sve privid. Treba imati hrabrosti uživati u nečemu što se ne može definirati i prepustiti se nepoznatome dijelu sebe. To je ujedno i smisao ljudskog postojanja – kazuje Gruden, dodajući da ljudi često nisu svjesni da je gotovo svakoj vlasti u interesu da stanovništvo ostane u gradovima, gdje ga je uz blagodati civilizacije lakše nadzirati.
Ne možemo svi u četiri grada
Na značajniji odlazak građana na selo Hrvatska će još pričekati, jer tome moraju prethoditi velike i zasad gotovo nedostižne promjene. No, izdvojenih primjera može se naći i danas, a rezultat su bez iznimke, čini se, zdravije i sretnije osobe. Jer bez obzira na njihove "prividne" prednosti gradovi bi mogli izgubiti na popularnosti.
– Ne možemo se svi nabiti u četiri grada! Predivni krajevi zjape neiskorišteni – kaže dr. Štambuk, na što se dr. Gruden uz oduševljenje nadovezuje:
– Blago onome tko se vratio prirodi i sebi!
zagrebas-kaj te to moci kaj ti opancari i komunisti djele minuse, to su ti neveljsai, ljencuge i mamlazi koji ti stalno vise na kopjutoru a izdrzava ih ili suker ili japa i mom, na koncu komunista sa opancarima ima maksimalno 27% v hrvatskoj heheheheheheheeh