Koliko dugo Gordan Grlić Radman vodi hrvatsku diplomaciju, očekivalo bi se da mu predsjednik Republike, koji s njim sukreira vanjsku politiku i odgovara za nju, udijeli Orden Franje Tuđmana za nevidljive zasluge. Kako takvo odlikovanje još ne postoji, za tu priliku mogao bi ga za jednokratnu upotrebu ustanoviti Hrvatski sabor na prijedlog hrvatske Vlade da se nepravda ispravi. Naš vrli ministar stvarno se umara putujući od konferencije do konferencije, na kojima se obično pretaču iste misli iz šupljega u prazno. U zemlji, pak, ne propušta nijednu priliku da ga se vidi, više nego da ga se čuje. Neki Ciceron i nije, ali se trudi pred mikrofonima opravdati i sebe i svoga zemaljskog zaštitnika i učvrstiti visoko mjesto u državnoj hijerarhiji koje i nije sasvim u skladu s njegovom diplomom, kad bi se o tome u politici vodilo računa. U toj se profesiji računaju neka druga (ne)znanja.
Nikad jedan izraelski premijer nije imao lošiji status u svijetu kao što ga ima Netanyahu; u nekim državama lučki radnici odbijaju ukrcati oružje za Izrael, a hrvatska diplomacija na čelu s Gordanom Grlićem Radmanom ili muca ili šuti, ne može podržati agresivnu politiku izraelske vlade, koju i ozbiljne institucije i ličnosti u svijetu nazivaju čak i genocidom, a ne može je osuditi, da ne bi osudila Židove...
