Iako imaju različite obrede, i rimokatolici i grkokatolici dio su jedne Katoličke crkve kojoj je na čelu – papa. Stoga se u oba oblika kršćanstva slavi i rođenje Kristovo, iako na ponešto drugačiji način. Božić grkokatolici, jednako kao i rimokatolici, slave uz okićenu jelku, no bez jaslica i adventskog vijenca. Umjesto došašća, pripremu za svetkovinu Božića započinju s dvije predbožićne nedjelje: Nedjelju Svetih Praotaca i Nedjelju Svetih Otaca, dok pet dana prije samog Božića započinje Predblagdan Rođenja Kristova (20. – 24. prosinca) kao neposredni uvod u slavlje. Prema tradiciji bizantskog obreda sredinom studenoga počinje i svojevrsna "božićna korizma", točnije božićni post, kao duhovna priprava za taj blagdan.
A umjesto jaslica kiti se ikonostas, pregrada koja u crkvi dijeli svetište od prostora za vjernike, na kojoj je ikonografski prikazan Isusov život. Crkve su se nekad ukrašavale jabukama, kruškama i svijećama, a danas – lampicama. Grkokatolici kod nas posebno svečano slave blagdan Svetog Stjepana koji se, umjesto dan nakon Božića kada ga slave rimokatolici, obilježava 27. prosinca. Obredni čin koji je sastavni dio tog blagdana je napijanje "Slave Bože". Obred vodi najstariji ili najugledniji član obitelji, a povezuje obiteljsku molitvu i priče o Bogorodici, pokojnicima obitelji, ali i povijesti naroda i kraja.
– Podijeljen je u četiri dijela, a svaki se vezuje uz određeni dio obroka. Prva molitva i prvo tumačenje uslijedili bi nakon juhe, druga nakon mesa sa zeljem ili repom te krumpirima, treća nakon pečenja, a četvrta nakon kolača. Uz svaki "govor" išla je i čaša vina – opisao je kako je "Slava Boža" izgledala u njegovoj obitelji o. Mile Vranešić, grkokatolički župnik u Samoboru i žumberačkom naselju Stojdraga. Prvi dijelovi, kaže o. Vranešić, brzo bi završili, no kad bi se došlo do dijela u kojem se priča o prošlosti kraja, to bi potrajalo ovisno o inspiraciji onoga tko govori.
– Među žumberačkim obiteljima prepričavale su se uskočke bitke i zgode. Oni su naime stoljećima činili velik dio stanovništva. Doselili su se kad su 1530. potpisali ugovore s Habsburgovcima pa su na planini dobili zemljišta, a zauzvrat su se morali boriti protiv Osmanlija. Svatko je imao neku svoju priču koja se generacijama prenosila, pa se napijanjem "Slave Bože" čuvao i zavičajni te narodni identitet – kaže o. Vranešić. Danas je taj običaj na Žumberku gotovo iščezao, no još uvijek poneke obitelji čuvaju tradiciju unošenja "Božića", odnosno slame u kuću na Badnji dan. To je domaćinova dužnost, pa on kuca na vrata u svojoj najboljoj odjeći i izgovara riječi: "Hvaljen Isus i Marija! Čestit Vam Božić! Kako na Božić, tako i po Božiću! Rodila vam žitna polja, vinske gore, imali pune štale blaga, pune kokošinjce, a u kući najviše mira i Božjega blagoslova i da bi nas k ljetu više bilo!". Slamu stavlja na stol i ispod njega, a supruga ga posipa zrnjem iz slamnate košarice, tzv. pejarca.
– Djecu, koja bi sjedila pod stolom na slami, darivao bi slatkišima, a potom bi uslijedila posna večera – kaže o. Vranešić. Na Badnjak se pekao i božićnjak, posebni kruh koji se radi od bijeloga pšeničnog brašna, a na njega se stavljaju ukrasi od tijesta, dok se oko kruha isplete pletenica. Jelka se kitila crvenim jabučicama, orasima, cvijećem izrađenim od krep-papira, ručno rađenim papirnatim lančićima... No ukrašavanje bora nije izvorna tradicija žumberačkih grkokatolika, naglasit će o. Mile Vranešić, već se na 24. prosinca u kuću unosilo metar dugačko cerovo drvo, tzv. badnjak, koji bi se potom položio na otvoreno ognjište da tinja.
Kuće su se, pak, ukrašavale imelom, ali i božikovinom, a prije samog blagdana cijela kuća morala se urediti, ali i "pobijeliti", odnosno okrečiti. Veselo je bilo i nakon polnoćke, kada bi muzikaši išli od kuće do kuće i pjevali božićne pjesme. Prvi dan Božića obično svi članovi obitelji provode kod kuće, a ujutro se ide i na "mašu", odnosno misu. Običaj je, dodaje, da se rodbini i susjedima u goste ide tek na drugi dan Božića, a drugog i trećeg dana Božića ide se čestitati i u druga žumberačka sela. U domovima se za božićne blagdane lomi pogača s novčićem koji simbolizira sreću, a na stolu bude i zdjela s kolačićima i suhim voćem. Na Badnjak se poslužuju razna posna jela – od krumpira, graha, zelja, razna variva... Peče se i povitica, svojevrsna štrudla koja može biti slana ili slatka. Punjenja znaju biti od oraha, sira... Božićne delicije posložene su na stolnjacima s tradicijskim žumberačkim vezom.
kako su lijepi ti stari običaji i sve nekako polagano i svečano...sada samo jurnjava oko svega