Prošla je godina dana i dva mjeseca od kada je za fra. Josipa Pasaričeka, rodom iz Đurmanca, započeo novi život u dalekom Peruu, u Južnoj Americi. S fra Josipom komunicirali smo putem interneta te doznali što se sve u to vrijeme dogodilo u njegovu duhovnom životu.
Hrana u šumi
- Prva tri mjeseca živio sam u Puerto Copi u jednom indijanskom selu skoro četiri sata vožnje autom od Anda prema Brazilu. Kasnije sam proveo jedno vrijeme u glavnom gradu Limi u jednoj franjevačkoj župi. Sada sam opet u džungli u našem apostolskom vikarijatu San Ramon. Život ovdje donosi sa sobom i mnoge rizike o kojima, mi koji tu živimo, ne razmišljamo. Ljudi iz domovine me pitaju za krokodile, zmije, tropske bolesti, hranu, vrućine, vlagu... Kada se čini nešto za Boga i čovjeka onda se računa na njegov blagoslov i svetu prisutnost - kaže fra. Živjeti u misijama znači živjeti sa siromašnima, iako se, ističe fra ljudi ovdje tako ne osjećaju, jer je to za njih posve normalno. Ovdje nitko ne govori o siromaštvu i nitko ne prosi novac. Svi imaju svoje parcele u šumama na kojima uzgajaju banane, naranče, “yuku”, a to je bijeli korijen koji može biti dug do pola metra a koji služi kao kruh. Uz krumpir, i voće, “vuku” je glavna namirnica. Po dolasku u Amazoniju kao katolički svećenik začudio sam se da ovdje ima toliko crkava drugih vjeroispovjesti. ali protestantske crkve i razne sekte uzimaju puno maha zbog plaćenih pastora. - navodi fra Josip. Po njemu, da bi se uopće došlo u misiju potrebno je predanje u Božje ruke. Isto tako nitko ne može ostati dugo ako ga vodi duh avanturizma ili radoznalost. Da bi se ustrajalo, potrebno je svakodnevno produbljivati duhovni život. Potrebno je puno plodne samoće koja obogaćuje i osnažuje duh te krijepi vjeru koja je motor misijskog rada. Samo s ljudskim idejama i akcijama ne postižu se željeni plodovi. I zato je jedini razlog što sam tako daleko od domovine Isus - kaže fra Josip, kojeg ovdje zovu Jose, a najviše mu se vesele najmlađi.
Ne manjka šale i radosti
Omiljeni Jose, dodaje kako u Amazoniji ne manjka ni šale ni radosti sa jednostavnim ljudima koji nikad ne mrmljaju unatoč teškim uvjetima života. - Pozdravljam sve čitatelje i šaljem svoj misionarski blagoslov, i preporučam se u molitve onih koji imaju dar molitve, jer tako i oni postaju misionari - poručuje fra Josip.
Prošla je godina dana i dva mjeseca od kada je za fra Josipa Pasaričeka, rodom iz Đurmanca, počeo novi život u dalekom Peruu, u Južnoj Americi. S fra Josipom komunicirali smo putem interneta te doznali što se sve u to vrijeme dogodilo u njegovu duhovnom životu.
Hrana u šumi
– Prva tri mjeseca živio sam u Puerto Copi, jednom indijanskom selu skoro četiri sata vožnje autom od Anda prema Brazilu. Kasnije sam proveo jedno vrijeme u glavnom gradu Limi u jednoj franjevačkoj župi. Sada sam opet u džungli u našem apostolskom vikarijatu San Ramon. Život ovdje donosi sa sobom i mnoge rizike o kojima, mi koji tu živimo, ne razmišljamo. Ljudi iz domovine me pitaju za krokodile, zmije, tropske bolesti, hranu, vrućine, vlagu... Kada se čini nešto za Boga i čovjeka, onda se računa na njegov blagoslov i svetu prisutnost – kaže. Živjeti u misijama znači živjeti sa siromašnima, iako se, ističe fratar, ljudi ovdje tako ne osjećaju jer je to za njih posve normalno. Ovdje nitko ne govori o siromaštvu i nitko ne prosi novac. Svi imaju svoje parcele u šumama na kojima uzgajaju banane, naranče, “yuku”, a to je bijeli korijen koji može biti dug do pola metra, a koji služi kao kruh. Uz krumpir i voće, “yuku” je glavna namirnica. Po dolasku u Amazoniju kao katolički svećenik začudio sam se da ovdje ima toliko crkava drugih vjeroispovijesti, ali protestantske crkve i razne sekte uzimaju puno maha zbog plaćenih pastora – navodi fra Josip. Po njemu, da bi se uopće došlo u misiju, potrebna je predaja u Božje ruke. Isto tako nitko ne može ostati dugo ako ga vodi duh avanturizma ili radoznalost. Da bi se ustrajalo, potrebno je svakodnevno produbljivati duhovni život. Potrebno je puno plodne samoće koja obogaćuje i osnažuje duh te krijepi vjeru koja je motor misijskog rada. Samo s ljudskim idejama i akcijama ne postižu se željeni plodovi. I zato je jedini razlog što sam tako daleko od domovine Isus – kaže fra Josip, kojeg ovdje zovu Jose, a najviše mu se vesele najmlađi.
Ne manjka šale i radosti
Omiljeni Jose dodaje da u Amazoniji ne manjka ni šale ni radosti s jednostavnim ljudima koji nikad ne jadikuju unatoč teškim uvjetima života.
– Pozdravljam sve čitatelje, šaljem svoj misionarski blagoslov i preporučam se u molitve onih koji imaju dar molitve, jer tako i oni postaju misionari – poručuje fra Josip.
Budi blagoslovljen fratre