Naslovnica Vijesti Hrvatska

Biskup Komarica: Krivi smo što smo Hrvati, katolici i Banjalučani

Banjalučki biskup Franjo Komarica za Deutsche Welle govori povodom najvećeg katoličkog praznika-
05. travnja 2015. u 16:09 60 komentara 4809 prikaza
franjo komarica
Foto: Deutsche Welle

Banjalučki biskup Franjo Komarica govori povodom najvećeg katoličkog praznika Uskrsa o stradanjima hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Prije 28 godina zaredio ga je sada već sveti papa Ivan Pavao II a prošle godine obilježio je 25 godina biskupstva u rodnoj Banjaluci. Najviše su ga pogodila ratna zbivanja zbog kojih danas u Republici Srpskoj nedostaje preko 200 tisuća Hrvata, koji su ili ubijeni ili protjerani. Povodom najvećeg kršćanskog praznika Uskrsa razgovarali smo sa banjalučkim biskupom monsinjorom Franjom Komaricom. Uz radosti Uskrsa nemoguće je ne prisjetiti se težine ubijenih i protjeranih Hrvata iz RS ali i cijele BiH uz letargičnost međunarodne zajednice koja je je Komarici u više navrata poručivala da su krivi jer su katolici, Hrvati i Banjalučani.

Deutsche Welle: Biskupe, katolici širom svijeta slave najveći kršćanski praznik, Uskrs. Što biste vjernicima poručili?

Franjo Komarica: Poruka vjernicima je da ne štede svoje snage u podršci slabih, da pomognu na način kako im je najprikladnije da pomognu one koji imaju iskrenu želju do ostanu u svojoj zemlji. U njihovim nastojanjima treba unapređivati društveni pastoral u susretima s vjernicima, posebno s mladima kako bi ih se podstaklo da ostanu u svojim krajevima i tako preuzmu odgovornost za obnovu zemlje. Papa je izričito naglasio kako nestrpljivo očekuje posjetu našoj zemlji 6. lipnja kako bi svima podario blagoslov. Naša kršćanska vjera treba svijetliti našim dobrim djelima u korist naših bližnjih, ne samo na ovaj radosni dan Uskrsa već i svaki dan. Od srca želimo da takve djelotvorne vjere bude u životima vjernika koji se s pravom ponose svojim kršćanskim identitetom i radosno slave svetkovinu Uskrsa, bilo po novom ili po starom kalendaru. Svim vjernicima ponavljam riječi uskrsloga Krista, Mir vama i od srca želim sretan Uskrs. Treba međutim i u vrijeme ovih praznika podsjetiti da se nažalost nije ostvarila ona nada obespravljenih i protjeranih a ni politika nije odradila svoj posao. Iako sam uvjeravao ljude da pomognu, nažalost ostali su dosljedni onoj nakani od prije rata a to je da nestane katolika“.

DW: Kako biste ocijenili situaciju u Katoličkoj crkvi u BiH danas?

Rekao bih da se broj katolika u BiH prepolovio. Od 1991. do sada smanjio se skoro za polovicu. Nisu se ljudi uspjeli vratiti. U RS se svega 5 posto katolika vratilo, dakle nedostaje preko 200 tisuća katolika. Tako da imamo ugrožene mnoge obitelji, u mnogim sredinama nema mladih obitelji koje bi trebale donositi nove živote a mi sada imamo staračke domove, da se tako izrazim. Jedan dio kuća i crkava smo uspjeli obnoviti. Jedan dio crkava, oko 10 na području banjalučke regije još čeka obnovu. Crkve su ciljano rušene i govoreno je da su crkve srce zajedništva i da se to srce zajedništva mora srušiti“.

DW: Ako biste radili usporedbe upravo o položaju katolika između dva entiteta kako biste ocijenili taj odnos.

U RS nemate katolika a u Federaciji BiH uglavnom u zapadnoj Hercegovini, nešto uz livanjski kraj i u tom kantonu može se reći da je kako tako normalna situacija. Međutim i od tamo mladi ljudi odlaze posebno oni koji imaju hrvatske papire tako da je to veoma loše“.

DW: Kada biste napravili paralelu, ne uzimajući u obzir povratnike, o broju vjernika, povećava li se njihov broj ili smanjuje u odnosu na razdoblje od prije 26 godina kada ste došli na čelo biskupije?

Što se tiče populacije u RS na udaru su prvi bili oni što su bili najbliže crkvi i oni su bili ili pobijeni ili protjerani. Ostali su oni koji su bili malo udaljeniji od crkve, da li kroz savez komunista ili slično. Oni su sada postali glavni naši vjernici. I oni sada imaju vrlo zdrav odnos jer vide da se crkva jedina za njih zauzima tako da je i crkva time dobila mogućnost da ljudima ponudi istinsko evanđelje. U mraku vam jedna mala svijeća ili šibica jako svijetli jer je previše mraka. I prije su katolici BiH bili prepoznati širom regije kao posebno crkveni ljudi jer su držali do vjerskog života. Stranci su mi govorili da će učiniti sve kako bi razvodnili utjecaj katoličke crkve u Hrvatskoj, jer strši. Procijenili su da je to u BiH nemoguće jer su tamo katolici još čvršće povezani. Zato ih, kako su mi rekli, moraju fizički iskorijeniti. Ja sam ih pitao zašto ljudi moji kada vi zastupate civilizacijske i europske vrijednosti. U ovoj mojoj kući su mi rekli to stranci, raznih profila. Pitao sam ih zašto nas kažnjavate a oni su mi rekli da smo trostruko krivi, kao katolici, kao Hrvati i kao Banjalučani i morate biti kažnjeni. To je strašno. To su mi rekli predstavnici međunarodne politike, od Bruxellesa pa do drugih centara moći. Ja vidim da je to nažalost istina. Svjedok sam dobrih stvari koje je međunarodna zajednica uradila ali i mnogo loših i ja im to kažem smatrajući to svojom dužnošću. Pitam ih zašto me ne smatrate čovjekom, zašto građanin Banjaluke ili BiH nema osnovna ljudska prava“.

DW: Spominjete povratak. Neki će reći, uključujući i dobar dio političke javnosti, da su ljudi koji su otišli prije 20 godina počeli neke nove živote i da se malo tko od njih želi vratiti. Što biste im poručili, ima li opravdanja za takvo razmišljanje?

Sve što ti ljudi kažu ja prihvaćam da je tako. Međutim zašto ti ljudi misleći tako, ne kažu, tko je maknuo te ljude. Da li su ti ljudi pozvani na odgovornost . U ime kojeg principa i međunarodnog prava su ti ljudi učinili strašan zločin nad njima i oduzeli im jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo na zavičaj. Ali ja ne govorim o tim ljudima. Kada govorim o povratku ja govorim o onima koji se uporno žele vratiti usprkos svim tim šikaniranjima od 20 godina, zašto njima ne pomognete. Kako je mogao gradonačelnik Banjaluke odmah poslije rata reći predstavnicima jedne međunarodne organizacije da dok je on gradonačelnik neće biti rasprave o povratku. Meni je došao šef OESS-a i kaže: biskupe ja znam da je gradonačelnik ratni zločinac ali ja sam njemu ipak dao certifikat. Pa pitam kako ste mogli to uraditi a on mi kaže biskupe bolje itko nego nitko. Iza toga stoji Bruxelles. Zato prozivam sve garniture političara do sada, zašto ste zločinci, u mojim ste očima zločinci i u Božjim grešnici “.

DW: Surađujete li s vlastima u RS kada je riječ o povratku, ima li konkretne pomoći kada je riječ o obnovi stambenih objekata i konkretno kada je riječ o rješavanju pitanja povratnika?

Ma nije moj posao da radim na povratku. Nisam ja protjerao te ljude, ja sam predstavnik vjerske zajednice. Ja imam zadatak da učim ljude o istini vjere. Ali me ta vjera veže da dižem svoj glas u obranu obespravljenih. Svih vrsta, bolesnih, gladnih obespravljenih...Zato pitam političare zašto se iživljavate nad nama, igrate se sa živcima...nebrojeno puta sam ih podsticao na ta pitanja, zašto ne kažete zašto nećete pomoći, nećete priznati. I dalje ću pitati jer me duži evanđelje i vjera. I ovaj papa nam pokazuje kao se treba zalagati za marginalizirane.

DW: „Spomenuli ste papu, najavljen je dolazak poglavara pape Franje za 6. lipnja Bosni i Hercegovini. Možete li napraviti neku paralelu u značajnosti posjeta u trenucima u kojima su dolazili njegovi prethodnici u BiH i on danas?

Sačekajmo malo pa ćemo vidjeti koje će poruke papa donijeti BiH ali ja vjerujem da će papa sigurno doći kako bi ohrabrio katolike da ustraju u svojoj vjerodostojnosti kao katolici. I da budu otvoreni prema svojim susjedima, bilo pravoslavnim kršćanima bilo muslimanskim vjernicima, ili Židovima i da se smatraju dužnicima da grade ovu zemlju s drugima. Da se ne povlače u geto, da ne bježe iz ove zemlje, nego da ovdje spoznaju da nisu sami, da ih crkva treba pomagati.

DW: Ali složit ćete se da papina posjeta nije naišla na neki značajan odjek ni u bosanskohercegovačkoj javnosti, niti kod političara.

Pa ima još vremena da se i oni saberu. Treba razumjeti i političare koji su navikli na svoju magluštinu, na svoj nered i malograđanštinu i sada vam dolazi papa. Pa 2003. godine kada je dolazio papa Ivan Pavao II u Banjaluku to je bilo ogromno čuđenje. Papa je imao ulogu skinuti mržnju s ovog dijela Europe. Podsticao sam sve političare da se distanciraju od zločina koje su činili neki ljudi za vrijeme rata. I ovo je šansa da naši političari pokažu svoje pravo lice, papa im daje bianko ček, on je povukao prvi potez i hvala mu. To je veliki dar Bosni i Hercegovini i nadam se da ćemo svi mi znati iskoristiti ovaj Božiji dar.

DW: Govorili ste ranije i tijekom posjete papi o problemima mladih u BiH. Kakva je situacija kada je riječ o mladima koji se zaređuju, imaju li samostani dovoljno mladih i interesa za duhovnim zvanjima unutar banjalučke biskupije?

Ja sam to rekao i papi, dakle kako nam je dramatično smanjena katolička populacija, imamo sve ove godine nakon rata relativno dobar broj pomlatka i među svećenicima i među redovnicama. Ima i onih koji su otišli u Hrvatsku i diljem Europe ali ovdje imamo i dosta praznih župa pa jedan svećenik recimo vodi dvije ili tri župe. Mnogi svećenici su i pobijeni i do sada niko nije odgovarao za ta zlodjela. Kako to sada? Kada je netko digao glas od hrvatskih predstavnika a da ne govorim o predstavnicima Srba ili Bošnjaka. Nikada“.

DW: Nedavno je izišla i jedna knjiga koja govori gotovo o cijelom vašem životu, ispričana kroz jedan intervju. Možete li javnost upoznati o tome s obzirom da se knjiga tek prevodi?

Knjigu je napisao jedan njemački novinar koji je više puta dolazi u BiH odakle je slao vijesti o siromaštvu, nesređenoj državi i onda je tražio od mene da napravi jedan duži intervju o situaciji u BiH. Knjiga se zove „Liebe macht Erfinderisch“ što bi značilo ljubav je domišljata, a to je moja deviza. Nadam se da će knjiga biti prevedena do papinog dolaska a predstavljena je na sajmu knjige u Leipzigu gdje je naišla na vrlo velik interes.

>> Komarica: Papin dolazak u BiH znak je da nismo otpisani

Elipso

  • luena 01:

    O 200.000 Hrvata protjeranih i ubijenih u RS-koj srbi sute ,ali zato stalno spominju svoje srbe koji su sa preobucenim pobunjenicima pobjegli u srbiju.... danas traze neka prava a Hrvati iz BIH nemamju nikakva ... Nes ti komsija i njihove ... prikaži još!ve istine pored njihove pravde...

  • trpimirprvi:

    Treći entitet za hrvate u Bih je preduvijet opstanka! Hrvatska mora vise ultimativno zastititi svoj narod od tamo, a nacionalnim manjinama u Hrvatskoj dat ista prava koja imaju hrvati u komsiluku ili ti "regiji".

  • ivek60:

    Bosnu smo izgubili i mozemo samo tugovati pricati o njoj. Hrvata u Bosni nema ni 10% sto je bilo prije92. Nesmije se nju zaboraviti treba cekat pogodan trenutak i vratit je kome pripada.