Francuski predsjednik Emmanuel Macron i britanska premijerka Theresa May svakako su osobe koje su vrlo duboko obilježile proteklu političku godinu u Europi. U trenucima kada je Theresa May preuzimala kormilo britanske vlade i to s vrlo komotnom većinom u parlamentu, Macron je bio politički autsajder koji je osnovao svoj pokret i krenuo u pronalaženje svoga mjesta na francuskoj političkoj sceni.
Prošloga ljeta May je bila moćna premijerka kojoj ništa nije nedostajalo da započne i dovrši proces razdruživanja Velike Britanije od Europske unije. Macron je bio čovjek s vizijom, ali tada nitko nije ni slutio da će sljedeće ljeto dočekati kao predsjednik čija je nova stranka potukla dvije već desetljećima najmoćnije stranke u Francuskoj i dobio većinu u parlamentu o kakvoj je samo mogao sanjati.
Riskantan politički poker
U međuvremenu, May je odigrala riskantnu partiju političkog pokera i izgubila iako se nadala da će joj prijevremeni izbori donijeti još komotniju većinu u parlamentu i dati njoj osobno legitimiteta da izvede zemlju iz EU.
Susret ovo dvoje političara u Elizejskoj palači u tom je pogledu znakovit. Macron je svojim izjavama i političkim promišljanjem jasno dao na znanje da će Francuska ubuduće preuzeti jednu od vodećih uloga u Europskoj uniji, možda upravo ono mjesto koje je Britanija odlučila napustiti. Stoga nije nimalo čudno što je najvažnija i gotovo jednina tema razgovora dvaju lidera borba protiv terorizma i to na osobit način borba protiv širenja terorističkih poruka putem elektroničkih komunikacija i društvenih mreža poput Facebooka i Googlea. I tako je suradnja u borbi protiv terorizma postala jedna od rijetkih zajedničkih tema o kojem jaki lider u usponu iz EU i oslabljena premijerka s otoka koji grabi u izolaciju, mogu razgovarati. Postoji još jedna – Brexit. U tom pogledu, Theresi May najjasniju je poruku nakon lošeg izbornog rezultata poslala njemačka kancelarka Angela Merkel koja je kazala kako se sada nada što skorijem početku, ali i okončanju pregovora o razdruživanju. Merkel je sasvim svjesna da je u Emmanuelu Macronu dobila tako snažnog i energičnog europskog partnera kakvog do sada vjerojatno nije imala. Upravo to bi mogao biti dvojac koji će pokrenuti neke značajne procese transformacije Europske unije. Macron je od samog početka svoje kampanje govorio kako je on zakleti Europejac, ali da želi EU koja će funkcionirati na jedan sasvim drugačiji način i na nekim novim temeljima. I Velika Britanija mogla je sudjelovati u tom procesu i izboriti se za neke promjene koje njoj odgovaraju, ali izabrala je da je puno jednostavnije izaći iz Unije.
U međuvremenu, slabi i globalni utjecaj i ugled Sjedinjenih Država na čelu s Donaldom Trumpom, na kojega je May računala kao s najvećim partnerom razdružene Velike Britanije.
Otok izvan struje
Ostane li Trump u Bijeloj kući, britanska se premijerka ne treba nadati nekom velikom prijateljstvu, partnerstvu i pomoći. A Macron je sasvim neobičnim stiskom Trumpove ruke u Taomini na summitu G7 dao do znanja da nije previše fasciniran i da od SAD-a ništa ne očekuje. To je verbalizirala Angela Merkel koje je kazala kako je sada potpuno izvjesno da Europa više ne računa na SAD kao partnera.
Theresa May došla je Macronu u trenucima kada brojne velike svjetske banke najavljuju premještanje svojih europskih podružnica iz Londona u Pariz ili u Frankfurt, dva velika središta koja jesu u Europskoj uniji. Do sada je Pariz u odnosu na London bio svojevrsno drugorazredno financijsko središte, a upravo Brexit bi ga mogao pretvoriti u ono što je do sada bio London, što bi Francuskoj moglo donijeti dodatnu snagu i prestiž. U tom kontekstu sve je izglednije da će Britanija ponovno postati otok izdvojen od kontinenta.
Prvo merkel a sad may!kladim se da će i iduća biti srednjovječna teta!Dobar glas se daleko čuje!:))