Izvjesno je da nas nakon ljetnog predaha čeka teška jesen zbog krize uzrokovane pandemijom kojoj se još ne vidi kraj. Koje će skupine građana i koja područja Hrvatske najviše pogoditi kriza u ekonomskom i psihološkom smislu? Može li ova kriza biti pokretač reformi koje se dugo odgađaju?
O tome smo razgovarali s politologom, profesorom Zdravkom Petakom sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti koji se bavi javnim politikama, globalnom i komparativnom političkom ekonomijom, te sa psihijatricom i ravnateljicom Klinike za psihijatriju Vrapče. U ekonomskom pogledu, Petak predviđa da će s dolaskom jeseni stradati niz malih i srednjih biznisa u svim djelatnostima koji u rezervi nemaju kapitala.
Rezanje u javnom sektoru
– Vjerojatno će doći do rezanja u javnom sektoru, prije svega plaća i transfernih davanja jer nema drugog načina da se zaustavi rast javnog duga. Jedino se mirovine neće dirati, kako je rekao ministar Marić. Kriza će potrajati i ove i 2021. godine i mislim da prije 2022. neće biti promjene kursa fiskalne politike. Krizom će najviše biti pogođen rub Hrvatske, Slavonija, Banovina, sisačko područje, Zagora, Lika. To su sve depopulacijska područja i bojim se da će iz tih sredina biti novog iseljavanja. U krizi će bolje proći razvijene županije poput Grada Zagreba, Istarske, Primorsko-goranske, te zahvaljujući turizmu i Splitsko-dalmatinska, Zadarska i Dubrovačko-neretvanska županija ako se do 2021. nađe cjepivo – govori Petak, dodajući da će krizu manje osjetiti i dio sjeverozapadne Hrvatske u kojem postoji industrija.
Ipak, Petak u krizi vidi šansu da se krene s reformama, koje se trenutačno ne vide.
– Jako nam je potrebno da osim ministra Marića imamo još dvoje-troje reformatora u Vladi. Za Hrvatsku bi druga “prespavana” kriza nakon one iz 2009. u smislu izostanka reformi bila pogubna. Ne pomaknemo li se s neslavne ljestvice korupcije na kojoj, nažalost, padamo, ne bude li reformskih iskoraka i sve se svede na uzimanje novca iz fondova EU i na “ne talasaj”, ne pokrene li se gospodarstvo da zapošljavamo ljude i privlačimo sposobne strance, ne budu li javne politike djelotvornije i ne smanjimo li klijentelizam, što bi imalo učinka i da ljudi dolaze živjeti i raditi u Hrvatsku, ništa nam se dobro neće dogoditi – zaključuje Petak.
No, usporedo s ekonomskim posljedicama krize treba voditi računa i o onim psihičkima. Premda se Hrvati kao narod dobro nose s krizama, psihijatrica Petrana Brečić napominje da će nas kao društvo više oštetiti prolongacija krize.
– Pandemija traje šest mjeseci, vjerojatno će trajati još pola godine dok se ne pronađe cjepivo, a to je još pola godine neizvjesnosti u kojoj se naš psihički aparat stalno mora prilagođavati na sve, ne samo na protuepidemijske mjere, a ne znamo kako će to završiti i to iscrpljuje psihički i fizički – govori Brečić.
Uz ljude koji imaju psihičke bolesti imamo još nekoliko skupina ljudi koje se ubrajaju u ranjive.
– To su ljudi koji su zbog COVID-a bili u smrtnoj ugrozi, na respiratoru, koji su trpjeli teške oblike bolesti. U ranjive skupine ubrajaju se stariji, osobito samci, jer im je s godinama smanjen kapacitet adaptacije na promjene i svi oni koji su zbog kroničnih bolesti u rizičnoj skupini za infekciju COVID-om jer strijepe što će biti ako je dobiju, hoće li preživjeti. Teško je i ljudima koji zbog potresa ne znaju gdje će živjeti, a jučer su imali sve. Ugroženiji će biti na jesen i ljudi koji su imali depresivne i anksiozne poremećaje kao i oni kojima nisu registrirani, ali ih imaju zbog slabije adaptacije na stresne situacije. Biti će ugroženiji i ljudi koji dosad nisu imali psihičkih problema, a koji reagiraju s većim stresom na krizne situacije, te građani koji ostanu bez posla i ljudi koji su na dnu socijalne ljestvice, beskućnici i migranti. Mi se nismo još susreli s ekonomsko-socijalnim posljedicama krize zbog Vladinih potpora, a svatko može razviti blaži ili teži poremećaj kad se suočava s nevoljama na osobnoj razini. Nema dobrog zdravlja kada kriza dirne u život, kad izgubite posao i morate odustati od planova, a ne znate kako ćete platiti kredit ili prehraniti djecu. Umor psihe se najviše odražava kroz anksioznost i depresivnost, koje su normalne kad se suočavate s kriznim situacijama i osobnim nevoljama jer su u funkciji adaptacije, no postaju problem ako dugo traju i iscrpljuju vas i ako s njima teško funkcionirate – kaže Brečić.
Paziti na adolescente
Osobito treba paziti na adolescente. Adolescentsko razdoblje je za djecu nezamislivo osjetljivo jer se u toj dobi razvija njihova ličnost. I premda su današnji mladi “zakvačeni” za internet i nove medije preko kojih komuniciraju sa svijetom, trebaju im i izlasci, susreti uživo i da se ne zanemaruju njihovi osjećaji.
Brečić smatra da će se prave posljedice krize vidjeti za godinu-dvije jer će se naš psihički aparat umoriti tijekom adaptacije i različitih nevolja koje su posljedica krize. Osim poremećaja iz anksioznog i depresivnog spektra, poremećaja spavanja, ovisnosti, u određenom broju kod ljudi javit će se, kaže, i PTSP, i to najviše kod ljudi koji su zbog infekcije bili u smrtnoj ugrozi, na respiratoru, u intenzivnoj, koji su trpjeli teške oblike bolesti, koji nisu mogli disati...
Mislim da u članku fali da naznačiš tko će opet iznjeti krizu, naravno poduzetnici jer nadam se da vam je jasno da su oni jedini koji pune proračun.