Dizanje dobne granice za mirovinu u Hrvatskoj je farsa

1.Nema proizvodnje pa nema ni zarade ni punjenja mirovinskog fonda. 2.Sljedeći problem je što ima previše mirovina po posebnim-privilegiranim propisima, a onda ostali moraju dulje raditi! Koliko vidim da se te mirovine u prijedlozima uopće ne spominju(neka se one neko vrijeme ne povećavaju)!. 3.Prijedlog da se prijevremene mirovine kazne s 5% po godini ranijeg umirovljenja je isto tako čisto iživljavanje države(Svjetske banke)-dakle čak 25% za 5 godina ranijeg odlaska- jer je staž kao element izračuna već u formuli pa taj penal ne smije biti tako visok -tim više što ljudi idu u prijevremenu ili zato jer završavaju na burzi ili više ne mogu zdravstveno izdržati raditi. 4.Što se tiče ovih Kanađana kaj se javljaju-dužina životnog vijeka je u razvijenijim državama puno duža pa onda iako duže rade(i to samo žene) ipak uspiju uživati svoju penziju. A i uvjeti rada su puno bolji. A i standard tokom životnog vijeka im je puno viši- što sve utječe na radnu sposobnost.

Ovaj sustav izgleda kao nastojanje da se ipak načini perpetuum mobile. Počne se s time da auto manje troši pa onda s istom količinom goriva može voziti dulje. Nastavljajući tom logikom, morali bismo doći do auta koji ništa ne troši, a može voziti beskonačno dugo, dakle do perpetuum mobilea. Dulji radni vijek u razvijenim društvima ne potiče želja za radom, već želja da se s manje goriva, a to su djeca, onosno novi ljudi, može uzdržavati što više ljudi koji će onda biti formalno zaposleni da se ne bi vidjelo da je za održavanje životnog standarda u razvijenom svijetu potrebno sve manje radno aktivnih ljudi. Na primjer između 1980. i 1990. godine u SADje bilo više nego dovoljno da 3% stanovništva budu farmeri te da proizvode čak i previše hrane za potrebe čitavog stanovništva pa je Amerika morala poklanjati žito SSSR-u. U industriji je ipak potreban nešto veći postotak radno aktivnog stanovništva, no tehnologija koja to omogućuje, prividno dovodi do toga da će nakraju biti dovoljno 0% radno aktivnog stanovništva, a da bi cijelo stanovništvo neke razvijene zemlje moglo i dalje mirno i dobro živjeti. No i bez obzira na apsurd takva zaključivanja, jasno je da će se broj djece u takvu društvu sve više smanjivati. No tada će ta djeca početi prigovarati što moraju izdržavati sve veći broj staraca, da bi sve to ubrzalo urušavanje takva društvenog sustava i to ovim redom 1. manje djece 2 više staraca u mirovini 3. više radnoaktivnih staraca, a manje staraca u mirovini. 4. sve skuplji zdravstveni sustav 5. pomor staraca. 6. opća depopulacija 7. prodor siromašnih na depopulirana područja 8. nov ciklus razvoja od niže stepenice. Produžavanje radnog vijeka je u funkciji pomora staraca i otvaranja prostora novim siromašnim narodima, koji se množe, a sposobni su živjeti na mnogo nižem standardu. Drugačiji pristup vodi prema novom socijalizmu: radi smo toliko ljudi koliko je potrebno da se osigura fumkcioranje sustava, posao se i dalje sve više specijalizira, ljudi uče čitava života, s time da se periodi rada i učenja međusbno nastavljaju i izmjenjuju. No za ovakav socijalizam, koji ne bi bio represivan, nužno je znanje i vještina vođenja vrlo kompleksnih sustava!

Ova ideja o produzavanju radnog vijeka mi lici na utopisticko rjesenje, masa mladih i sposobnih ljudi danas u Hrvatskoj ostaje bez posla iz ovog ili onog razloga, a vi bi da produzite radni vjek. O tim stvarima se trebalo ranije vodit racuna, sad je to gotovo nemoguce. Pa nemozemo danas ocekivat od privatnih poduzetnika da primi nekog 60-ogodisnjaka da mu radi na gradjevini ili slicno, kad moze da bira mladje ljude od 25-30 godina.

Ljudi moji, onaj tko gura ovaj zakon misli samo na to da ne da mirovine. Sto kasnije to bolje, jer ce mnogi prije umrijeti i ne docekati mirovine. Nije stvar u tome da treba raditi do 65 godina, jer nema radne snage. Radne snage ima na pretek. Nego i iz teksta gore napisanog ima masu stariji ljudi koji uopce ne rade, jer ne mogu dobiti posao. Jednina sansa im je da sto prije dodju do kakve takve mirovine, A gospodine moj dragi, ako tebi daju mirovinu, bit ce manje onima, koji kroje nasu sudbinu. Ma u stvari dao bih jedan pridlog toj gospodi. Najbolje da nas sve poubijate ko stare islucene konje i napravite ljepilo od nas. Samo vam zadajemo probleme, a vi koji jos uvijek mozete plivati, pazite da se ne udaljavate previse od obale da vas koja pedestmetarska jahta ne pregazi. Ima ih mnogo, ako niste znali. Pozdrav svima.

jedino rješenje je: ukinuti postojeći mirovinski sustav, isplaćivati uposlenima brutto plaće, pa neka oni sami uplaćuju za mirovinu kome hoće i ako žele. imati će mirovine ovisno o tome koliko su uplaćivali i nitko se neće šamarati njihovim novcem dijeleći ga podobnima.

Mislim da bi kod nas bilo bolje smanjii dobni prag da se oslobode radna mjesta za mlade, a i da se \'\'uštrca mladog mesa\'\' u gospodarstvo. Doduše imali bi preveliki broj umirovljenika s obzirom na broj radnika, ali bi barem stanje bilo bolje u privredi...

Žene su same iskopale jamu pod sobom. Ravnopravnost spolova biološki ne postoji u ljudskoj vrsti (mislim da je nema ni kod jedne vrste). Žene su u borbi za sjoja neosporna prava na poštivanje i uvažavanje otišle u krajnost tražeći apsolutnoo izjednačavanje (mislim da ih se većina s tim ne slaže) što je rezultiralo ovakovim nebuloznim odlukama. Sutkinja Račan bi odluke kao sudac ustavnog suda donosila po dvostrukim kriterijima. Pravo na rad? Jednako za muškarce i žene! Dobna granica za mirovinu? Različito! I zadnjoj toljagi je jasno da muškarci i žene ne mogu u svemu biti izjednačeni.

Neka se omogući onima koji žele raditi i do 67 godine a ne da se stručnjake tjera u mirovinu koji onda dalje rade privatno ,jer nije isto rad u proizvodnim zanimanjima ili rad u nekom Institutu.Nije isto da li jee netko studirao ili je počeo raditi sa 18g pa je već sa 50g iscrpljen radom u tvornici npr.

.................Helmut Schmidt kaže kako će biti nužno raditi do 70. .............................. To samo pokazuje da senilci sa 70 ne razmišljaju racionalno, odnosno sa njegovog gledišta i njegovog obujma \"rada\" može i nikad u mirovinu. Uži krug pripadnika kaste, povlaštenih primanjanja i postaktivnih naknada, svakako ima interes parazitskog odnosa i do smrti. Intezitet \"rada\" i aktivnosti, takvih privrednih \"kapaciteta\" neusporediv je sa ostatkom populacije koja muku mući sa svakodnevnicom i pola života ne spava u vrijeme spavanja, pokušavajući iznaći riješenja za sutra. Takvi ne samo da \"j...\" svoje društvene pripadnike, nego i ostalu širju populaciju namečući pritom \"mišljenja visokopozicioniranih\" kadrova koje je u načelu za prihvatiti u kolegijalnim krugovima. I sasvim je jasno da ti kreiraju iskljućivo iz svojih interesa. Netreba zaboraviti da su takvi umreženi u privredne institucije sa financijskog gledišta i da njima rashodi naknada drugih nikako nisu po volji. Tu naročito mislim na fondove. Iako su takvi \"puni životnog iskustva\" , mišljenja sam da bi bilo dobro da ti i takvi imaju exluzivno pravo osnivanja gerijatrijskih institucija u kojima bi iskljućivo radili \"dedeki i bakice\" budući se oni najbolje razumiju u tim godinama - sedamdesetima. Činjenica je također da su okviri mirovinskih fondova, uz druga umreženja, nepresušni izvor prihoda sa tendencijom što kasnijeg a po mogučnosti nikada, rashodovanja prema pojedincu. Kolika je tu društvena korist od takvog , u tim godinama privređivanja, samo se može zamisliti. Ako takvi uopče i mogu privređivati opravdano prema zahtijevima produktivnosti. Naravno i laiku je jasno da takvi proturaju zakonske odredbe radi sebe i svog beskrajnog \"ubiranja\" povlaštenih prihoda. Uostalom, \"soliti pamet\" sa tih pozicija može se o do stote. Ali ima tu i drugi segment koristi za takve krugove i njima slične. Automatizmom se stvara povečani broj mladih i mlađih, nezaposlenih, koji na taj naćin stvaraju populaciju konkurencije pri eventualnom zapošljavanju. Što ih je više to je veča mogučnost smanjivanja radne naknade. Naravno da se to ogleda i prema ostalima pa se tako sa vremenom i njima snizuju naknade, a sve u korist \"dušebrižnika\". Pitanje je samo gdje je podnošljiva granica \"privredno aktivnih\" i \"slobodnih\". Ona je korektor, čarobni štapić gore navedenih! Treći segment sadrži se u onom povečanom broju nezaposlene populacije. Oni neminovno posežu za bankovnim uslugama, ćiji su umreženi vlasnici i fondova, bilo zbog neimaštine bilo osobnih nastojanja poduzetništva. Dobar dio takvih \"propadne\" , čija imovina garantiranih osnova, opet odlazi u ruke dušebrižnika ili njihovih umreženih interesenata, povečavajući na taj način kapitalna sredstva, nekretnine, - ali sada iskljućivo u privatnom aranžmanu. Dakle, što duže raditi sa jedne strane a stvarati vojsku mlađih nezaposlenih sa druge, koliko je to općedruštveno korisno u odnosu na privatne interese, svaki treba zakljući sam. Namjerno nisam htio analizirati mlađu nezaposlenu populaciju sa razvojnog ekonomskog stanovišta, inovatorskog, produktivnog, pilagodivog prema potrebi brzih promjena, prilagođavanju i sl., a niti posebno dobrovoljne mirovinske. U svakom slučaju po meni ovakvim usmjeravanima zakonskih mogučnosti močnici sebi osiguravaju opstanak i finacijsku korist što duže na funkcijama na leđima malog čovijeka, kontrolu jedne od najmočnijih institucija u jednoj državi, u koju svi cijeli život uplačuju a iz koje mnogi ne dobiju ništa ako govorimo o temelju solidarnosti i našem slučaju, dok drugi \"neistrošeni\" dobivaju mnogo i htijeli bi još duže.

Obzirom na visokouman prijedlog produljenja radnog vijeka mišljenja sam da u sklopu svakog poduzeća treba osigurati i stacionar i mrtvačnicu te, naravno, vozni park koji će lijesove ex-djelatnika voziti na posljednji ispraćaj ... Morbidno jeste, slažem se, ali je ii prijedlog dobnog izjednačavanja muškaraca i žena za odlazak u mirovinu sam po sebi više nego morbidan ... A što se tiče svih naših mladaca, savjet im je da smjesta brišu van kako ne bi bili zaje... poput svojih roditelja ...

dođem ja tako na posao, stranka priča priču traži svoje, ulazi kolegica na vrata, štapom pomažući svoj hod i upita: A tko si ti??? - Ja joj kažem ponovi molim te nečujem baš danas najbolje. A na stolu povećalo jer baš mi slova na ovoj tipkovnici više nisu niti bistra. Toliko o radu sa 67 godina... Živjeli