Liderstvo u turizmu ovog dijela svijeta ima i svoje mane. Iako i sama deficitarna u turističkom kadru, Hrvatska je na meti lovaca na top menadžere, marketinške magove, vrhunske kuhare... Prednjači crnogorski turizam, ali za hrvatskim stručnjacima posežu i iz Srbije, Bosne i Hercegovine, a naših se ljudi na šefovskim pozicijama može naći i u drugim zemaljama okruženja. Nitko, dakako, nije otišao na lošije.
Uvjeti su, kako će reći neki od onih koji su se otisnuli u pečalbu na istok, u pravilu bitno bolji nego su ih imali u Hrvatskoj. No, karijera u brzorastućim turizmu susjedstva ima i svojih profesionalnih izazova. – Apsolutno, meni osobno to je jedna od najvažnijih stvari, a izazova u Porto Montenegro ne manjka. Taj projekt s distance pratim još od 2009., a od listopada prošle godine sam direktor prodaje i marketinga u Regentu Porto Montenegro – kaže austrijski turistički menadžer hrvatskog podrijetla Roko Palmić, koji je taj posao radio i u bečkom hotelu Sacher Wien, zagrebačkoj Regent Esplanadi, a bio je i savjetničko pojačanje za unapređivanje prodaje i marketinga u tvrtki Lošinj Hotels&Villas, te direktor konzultantske kuće JumpUp Hospitality & Tourism Consulting by Deodare.
– Crna Gora mi nije bila izazov samo zbog toga kako postaviti osnove za uspješan rad najluksuznijeg crnogorskog hotela. Ta zemlja je jedna od najbrže rastućih destinacija u Europi i nisam htio propustiti priliku da sudjelujem u stvaranju jedne tako zanimljive i dinamične priče; ucrtavanju Crne Gore na kartu luksuznih turističkih odredišta Europe i svijeta – kaže Palmić, koji je u svoju radnu biografiju upisao i renomirane hotele pout Park Hayatt u Beču i Intercontinentala Prag.
Turističkih ambicija ne manjka duž jadranske obale, a među dvoje susjeda daju se uočiti, kaže Palmić, brojne i sličnosti i razlike. – U Crnoj Gori je način ophođenja i sam mentalitet blizak hrvatskom, tako da se osjećam kao da sam na domaćem terenu. S druge strane, hrvatski se turizam razvijao već od sredine devedesetih, a novo doba crnogorskog turizma kreće tek posljednjih desetak godina, od osamostaljenja. Veliki iskorak bio je dolazak brenda Aman na Sveti Stefan, nešto poslije Regent korporacije, a najavljen je i dolazak One&Only grupacije, Hilltona, Four Seasonsa, Banyan Tree brenda… Ova impresivna lista hotelskih brendova, kakvih još nema u Hrvatskoj, jasno pokazuje smjer razvoja crnogorskog turizma. Hrvatska, istovremeno, ima veliku prednost u dobroj cestovnoj i zračnoj povezanosti s ostatkom Europe, ali i u činjenici da vrlo aktivno baštini sve benefite kontinuirane promocije na svim kontinentima.
Crna Gora taj dio svog turističkog identiteta tek otvara – kazuje Palmić, koji i Hrvatskoj i Crnoj Gori predviđa sličnu budućnost s dolaskom velikih hotelskih brendova u idući pet godina. Za mjesto u društvu poželjnih turističkih destinacija bori se i Srbija. Nema mora, ali velike nade, među ostalim, polaže u skijanje i Kopaonik. Pa i u hrvatski kadar. Jednu od vodećih hotelskih kompanija u toj zemlji, MK Mountain Resort u vlasništvu Miodraga Kostića, već šest godina vodi hrvatski menadžer, koji je zanat pekao u negdašnjim Štrokovim Jadranskim luksuznim hotelima, velikom Valamaru...
Hotel na Kopaoniku
– Došao sam, zaljubio se, zasnovao obitelj i ostao – kaže Cresanin Nikola Avram, koji vodi tvrtku koja je odnedavno, pored tri hotela na Kopaoniku te jednog u Beogradu, vlasnik i Kempinskog u Portorožu. – Ovdje se radi ozbiljan posao, u šest godina na Kopaoniku uloženo je sto milijuna eura, napravljeno je 70 kilometara ski staza i ostvaruje se više od pola milijuna noćenja. Naša tri hotela imaju 160.000 noćenja, od čega je 80 posto domaćih, a čak deset posto stranih noćenja otpada na Ruse. Za hrvatskim menadžerima vlada potražnja, znam više naših ljudi koji rade u drugim sektorima, a i dva naša kuhara, uključujući glavnoga, su iz Hrvatske.
Srbiji manjka naročito menadžerskog kadra i spremni su ponuditi dobre uvjete. Naš glavni kuhar na Kopaoniku zarađuje više nego njegovi kolege u vodećim hrvatskim hotelskim kompanijama, a ni ja se ne mogu požaliti na plaću. Kad se tome doda da ovdje sto eura vrijedi više nego kod nas, lako je naći računicu. Na stručnjacima se ne štedi, mi, recimo, upravo pregovaramo da dovedemo i jednog kuhara iz Portugala – ilustrira naš sugovornik.
Naravno, srbijanskom turizmu će trebati još dosta da sustigne hrvatske turističke standarde u upravljanju ili marketingu, ali zato, kaže naš sugovornik, srbijanski domaćini mogu biti uzor po uslužnosti.
– Iznenadio sam se koliko su ovdje konobari, sobarice... gostoljubivi i koliko su općenito truda spremni uložiti oko svakog gosta – kaže N. Avram, koji vodi tvrtku kapaciteta 1500 ležajeva. Dakako, hrvatski se turistički kadar ne odlijeva samo u neposredno susjedstvo već i u zemlje srednje i zapadne Europe. Za analitičare u turizmu taj trend nije nimalo bezazlen.
-–Naša je zemlja vodeća u turizmu regije i ne čudi što vlasnici hotela, ali i investitori koji tek razvijaju hotele u regiji, očekuju da Hrvatska bude rasadnik kvalitetnih menadžera, ali i izvršnog osoblja. Najveću potencijalnu prijetnju u tom smislu nam predstavlja Crna Gora, gdje se ubrzano grade novi hoteli s vodećim svjetskim brendovima, kojima nužno trebaju kvalitetni kadrovi. Takvog kadra u hotelijerstvu regije, pak, generalno nedostaje, u Hrvatskoj je to bilo izraženo već u prošloj godini, a ove sezone će to biti još vidljivije – upozorava dr. Sanja Čižmar iz konzultantske kuće Horwath HTL.
>> Slavonce traže za čišćenje ulica u Dubrovniku
Tako je to kad su u ovoj državi porezna opterećenja ogromna, a posebno za one tražene i inače dobro plaćene ljude. Ovdje za neto 15.000 firma treba platiti preko 30.000 bruto - ništa čudno da obrazovani i sposobni odlaze u inozemstvo, gdje firma i dalje plaća ekvivalent 30.000 bruto, ali čovjek dobije 25.000 neto (npr. u Rumunjskoj ako se radi o informatičaru). Na kraju će ovdje ostati samo penzioneri i NKV radnici.