Naslovnica Vijesti Hrvatska

'Crkva i zaštita životinja' bit će crno poglavlje u povijesti Crkve kao i 'Crkva i progon vještica'

Je li trebao biti zaštitnik divljači, a ne lovaca?
16. siječnja 2019. u 23:34 11 komentara 2376 prikaza
Karlovac: Lovci iz cijele Hrvatske obilježili Svetog Huberta, svog zaštitnika
Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Kad se saznalo da je mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, u petak 11. siječnja 2019. godine u lovu nenamjerno teško ozlijedio drugoga lovca, reakcije javnosti bile su žestoke i nepodijeljene. Svi su osuđivali mons. Huzjaka, ali ne toliko što je makar i nehotice ranio kolegu (to se inače lovcima često događa), nego zbog toga što je kao katolički svećenik i k tome još kao biskup, zadužen da bude „lovac na ljudske duše“ kako bi im pomogao ostvariti nebesko spasenje, postao „lovac na životinje“, na draga Božja stvorenja radi ubijanja, a ne radi njihove zaštite.

Papa Franjo Crkva Sve manje ljudi u Americi vjeruje svećenicima

Rijetki su se, nažalost, bavili nesrećom ranjenoga lovca i pitali za njegovo zdravlje – važno je da nije životno ugrožen. Kod najvećeg dijela čitatelja vrijedila je postavka da je lov općenito, a posebno lov crkvenih ljudi, neki oblik „duševne bolesti“.

Imaju li životinje dušu?

Međutim, iako se čini bezazlenom, tema odnosa kršćanskih crkava i lova životinja, svejedno je li riječ o domaćim ili divljim, o onima koje su u vodi ili onima koje su na zemlji ili onima koje prelijeću prostranstva nebeska, bila je i ostala jedna od težih tema. Stječe se dojam da gotovo u svim kršćanskim crkvama nikome nije važna patnja životinja.

Ipak, bilo bi krivo pomisliti da je to zbog kršćanske bezosjećajnosti, iako i toga u ovome slučaju ne nedostaje. No, prije bi se moglo reći da je riječ o tome da se u crkvama još od prvih vremena shvaća da životinje nemaju duše, a time ni osjećaja, pa ih se stoga može i ubijati. A to neizravno stoji na prvim stranicama Biblije: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’ I doda Bog: ‘Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!” (Postanak 1, 27-30, u: Biblija, 1991.).

Međugorje Analiza I dalje se ne zna je li Gospa kraljica mira ili 'poštanska službenica'

Također, u to da životinje nemaju duše i da su tu samo da bi se njima čovjek služio, možemo se uvjeriti čitajući djela sv. Augustina i sv. Tome Akvinskoga. Unatoč nastojanjima pape Franje koji, oslanjajući se na sv. Franju Asiškoga i njegove stavove o životinjama, kaže da nas Biblija uči „da ova predivna stvorenja snažno utječu na naše živote“ i da ćemo jednoga dana „vidjeti ponovno svoje izgubljene ljubimce, i sve životinje, u vječnom životu“ jer je raj za njega kao iskrenoga kršćanina „otvoren za sva Božja stvorenja“, postoje ipak pape koji misle sasvim drukčije. Tako nam papa Benedikt XVI. poručuje da „životinje nisu pozvane na vječni život“. Također, na mnogim mjestima nalazimo i izjavu pape Ivana Pavla II. „da životinje imaju dušu i da je čovjek, kao Božje stvorenje, jednak svim drugim bićima“, iako je 1985. u svome obraćanju biolozima rekao da su životinje stvorene na korist čovjeku, a to znači da ih se može koristiti i za eksperimente.

Ne čudi stoga da nakon takvih izjava mnogi ljubitelji i zaštitnici životinja napuštaju crkvu. Jer, poučeni primjerom mons. Huzjaka, to bi mogli učiniti i neki kod naših katolika kojima je na srcu ljubav prema životinjama. Naime, ne znam da je bilo tko od katoličkih svećenika održao propovijed o zaštiti životinja i njihovu neubijanju u lovu. Možda je i bilo sladunjavih priča o blagdanu sv. Franje, ali sve bi ostalo na tome. No, pođimo mi izvorima o crkvenome blagoslovu lova pa ćemo vidjeti da mons. Huzjak nije učinio ništa što bi bilo protivno nauku Katoličke crkve ili organizacije kojoj pripada.

OTKRIJTE ČARI AMBIJENT PARKA Grgićevi nude more delicija, a uskoro će i kupanje u sirutki

Iako nigdje u evanđeljima nećemo moći pročitati ni jednu jedinu riječ da je Isus bio lovac i da je išao sa svojim učenicima u dnevni ili noćni lov na divlje životinje – istina išao je u ribolov (a zar i ribe nisu životinje!?) – ipak je Katolička crkva našla načina kako blagosloviti lov i ubijanje životinja. Legenda o sv. Hubertu koju nitko nikada nije provjeravao u njezinoj istinitosti, a koja je kao i mnoge druge postala osnova za osmišljavanje svijeta svojedobno se pripisivala svetom Euzebiju. Međutim, tu će legendu puno kasnije, u 15. stoljeću, Crkva prenijeti na sv. Huberta koji je, inače, prema predaji rođen 655., a umro 728. godine: kako to uobičajeno biva u legendama, i sv. Hubert u mladosti je živio raskalašenim i lagodnim životom koji mu je omogućavalo njegovo plemićko podrijetlo u čiji habitus je pripadao i lov na divlje životinje.

Lov je zapravo bio mogućnost za lijep provod s odabranim društvom, ali isto tako mogućnost kako se nekoga na zgodan način riješiti da vam ne smeta u životu. I tako jednoga dana, hodajući sam šumom, opazi on, kaže legenda, velikoga jelena za kojim je počeo trčati ne bi li ga ubio. No jelen se odjednom okrenu, Hubert na njegovu čelu među rogovima ugleda svjetleći križ iz kojeg ga je Isus upitao: „Huberte, zašto me loviš?“ Legenda dalje kaže da je Hubert sišao s konja i kleknuo ispred križa. Odlučio je da neće više loviti. Promijenio je svoj život, postao je najprije kršćanin, potom svećenik, a kasnije i biskup.

Život u skladu s prirodom

Pouka ove legende je sljedeća: čovjek bi trebao živjeti u skladu i u miru s prirodom, a time i sa životinjama, što znači da lov i iskreno i pravo kršćanstvo ne idu zajedno. Sveti Hubert stavljen je pred izbor: ubije li jelena, ubio je Isusa. Odlučio se za njegovo neubijanje. Iako bi primjer sv. Huberta trebao biti primjer mnogim kršćanima, a posebice crkvenim velikodostojnicima kako bi prestali ići u lov i ubijati nedužne životinje, ipak unatoč svemu tome Katolička crkva 3. studenoga slavi sv. Huberta kao zaštitnika lovaca, lovačkih pasa, šumara, mesara.

biblija Biblija Sveto pismo za suvremenog čitatelja

U svojoj poruci učenicima „Idite po cijelom svijetu i propovijedajte evanđelje svim stvorenjima“ (Mk 16.15) Isus zacijelo nije mislio na lov. A sv. Huberta je, prema riječima evangeličke teologinje Christe Blanke, trebalo proglasiti zaštitnikom divljači, a ne zaštitnikom lovaca, dok će, prema riječima teologa Ericha Grässersa sa Sveučilišta u Bonnu, tema „Crkva i zaštita životinja“ u 20. stoljeću biti isto tako jedno crno poglavlje u povijesti Crkve kao što je to tema o „Crkvi i progonu vještica“ u srednjemu vijeku.

VISERA
EU FONDOVI
Inovacije: Radimo na razvoju robota koji će mnoge poštedjeti zamornog pretipkavanja podataka
  • kelab:

    Ja sam pitao mog zupnjaka sto misli o svemu ovome. On mi odgovori: sramota za biskupa koji predstavlja Crkvu. On jos nadoda: svi ti crkvenjaci koji imaju oruzje zbog bilo kojeg razloga sramota su. Pitao sam ga imaju li zivotinje ... prikaži još! dusu. Odgovori mi je nekako ovako: ne radi se o dusi nego o zivotu. Pitam ga dalje: hocemo li onda svi u vegeterijance? On ce: nisam vegeterijanc. Zivotinje su nekako u boljem polozaju. Mogu pobjeci, a biljke ne mogu pobjeci, a i one se su zivot. Nadoda : zacarani krug, ali sramota za biskupa zbog biskupa.

  • kažemja:

    Izraziti sam protivnik lova .Danas se ne lovi zbog prehranjivanja kao nekad nego iz zabave , dokolice , obijesti i viška slobodnog vremena.Teza o kontroliranom lovu koju nameću zagovornici lova je besmislena jer čovjek je taj koji je poremetio procese ... prikaži još! u prirodi i sad mu se to sve vraća. Priroda je to rješavala sama milijunima godina bez ljudskog uplitanja. No, kad se u lov uključi pop koji bi trebao biti oličenje skromnosti(tako barem propvijedaju) onda sve ovo još više stvara negativnu sliku o njima . Eto, nek se ovaj biskup ugleda na patera Cveka koji svaki slobodni trenutak i u dubokoj starosti koristi da pomaže potrebitima a ne da okolo ubija nedužne životinje iz zabave i hobija.

  • danijelrukavina4:

    Gospodine Markešić, meni su sve više i više nepojmljiva i lovačka društva u 21. stoljeću. Pa vidimo da životinje, biljke, insekti nestaju naočigled. "Biskup-lovac" mi , oprostite mi na izrazu, izgleda kao perverzija. I inače o nekim svećenicima imao veoma ... prikaži još! nisko mišljenje. Neke, naprotiv, veoma cijenim. Ali tako je to svugdje, pa tako i u vašoj organizaciji. Što se tiče životinja, ja se jako dobro sjećam, kada smo išli u Liku po zimi 60-tih godina prošlog stoljeća, uz cestu, po snijegu bilo je mnoštvo tragova od divljači, a ne rijetko bismo i vidjeli lisicu, zeca, srnu, čak i divlju svinju. Danas, ne da uz cestu ne možeš vidjeti divljač, nego ne možeš vidjeti ni trag divljači. Vidite, ja nisam lovac, ali jako dobro znam iz ličkog djetinjstva kako izgleda trag zeca, srne, vuka, divlje svinje, medvjeda po ljeti, uz neku lokvu. Moja djeca to ne znaju, a nabrojane životinje mogu vidjeti samo u zoološkom vrtu. Kada smo po ljeti išli u Liku ili iz Like, 60-70. tih godina prošlog stoljeća, kad bismo stigli, mrlja od kukaca bi na prednjem vjetrobranskom staklu i na maski i farovima bilo koliko hoćeš. Morao si auto odvesti na pranje. Da li je danas tako ?